RIJEKA okreće novu stranicu. Nakon izgubljenog finala Kupa i najgoreg plasmana na tablici otkako se igra Liga 10, klub i Goran Tomić sporazumno su prekinuli suradnju. Svi treneri od Keka nadalje su na isti način otišli iz kluba kako se ne bi odavao dojam sukoba. Upravo je izostanak odlučnosti i karaktera na svim razinama kluba već neko vrijeme najveći problem, kao i to što klub nema jasno postavljene ciljeve.

Uspjeh nije cilj, već nagrada

Damir Mišković uoči svake sezone ponavlja mantru kako je cilj Rijeke biti pri vrhu hrvatskog nogometa. Nikad nije bilo jasno što on točno smatra vrhom jer se čini jednako zadovoljan svake sezone. Njegovi javni nastupi i pristup nogometu jako se odražavaju i na sportsku politiku. Klub će uzeti ono što mu se da, ali se neće potući za više.

Rijeka trenutno djeluje kao klub zadovoljan četvrtim mjestom. Do njega može doći uz minimalan rizik na tržištu dovođenjem besplatnih igrača ili posuđivanjem. Donosi to i željeno igranje u Europi, ali se uspjeh u njoj tretira kao neočekivani poklon navijačima. Ne tako davno klub je htio redovito igrati grupnu fazu europskih natjecanja. Sada je bitno ne izgubiti u pretkolu od slabijeg kluba.

Postoji nekoliko problema koji su doveli do stihijskog stanja u klubu, a jedan od njih je u samoj srži. Još od 2012. u omladinskoj školi rade se preslagivanja, revizije i izmjene vodećih i pomoćnih ljudi. Nekoliko je igrača imalo statuse mladih reprezentativaca, ali vidljivog pomaka nije bilo.

Pomak se ne nazire ni u sportskoj politici. Prije dolaska Palikuće igrači su u klub dolazili uglavnom putem poznanstava menadžera. Mreža skauta ne postoji jer klub za to ne može odvojiti novac, što smanjuje opcije pri dovođenju igrača. Rad Palikuće tek treba procijeniti. Nakon jako dobrog ljetnog prijelaznog roka dogodila se zima puna promašaja.

Klub bez prve jedanaestorke

U siječnju su klub napustili Tomečak, Galović i Escoval, što je obrambene opcije smanjilo na minimum. U potpunosti je ostalo nejasno zašto klub nije zaradio ni eura od tih transfera. Uz to, klub nije imao spremne zamjene na tim pozicijama pa se priskakalo i eksperimentiranju. Postojao je period kad su u tri uzastopne utakmice različiti igrači igrali desnog beka.

O dugoročnoj strukturi igre nije se razmišljalo, što se vidi iz popisa prve jedanaestorke po minutama. Od tih 11 igrača, trojica su na posudbi, jedan je prodan, dok dvojica neće produljiti ugovor. Čak i iduća dva igrača po broju odigranih minuta, Abass i Vučkić, također su na posudbi.

Problemi su bili vidljivi cijelu sezonu

Pozitivna stvar sportske politike u zadnjim sezonama je bio odabir trenera. Dugoročna vjera u Kekov rad je posebna priča, ali i Bišćan i Rožman su znali od momčadi izvlačiti više od njene objektivne mogućnosti. Dolazak Tomića činio se kao novi pogodak, no rezultat ipak nije bio takav.

Tomića se često tijekom sezone nazivalo našim najmodernijim trenerom. U prvom dijelu sezone njegov napadački nogomet oduševljavao je publiku. Ono što je činilo njegov nogomet atraktivnim je više bila individualna kvaliteta Drmića, Murića ili Vučkića, nego konkretni mehanizmi u igri.

U zadnjih nekoliko kola i u finalu Kupa bilo je vidljivo kako neke taktičke osnove još nisu bile postavljene. Nije bilo jasno kad Labrović daje loptu stoperima da je iznose, a kad ispucava. Nije se znalo tko se od veznjaka spušta među stopere da ih oslobodi pritiska. Pozicioniranje na prekidima je bilo nasumično. Sve je djelovalo kao potpuna nepoznanica, a već je došao kraj sezone.

Čak i u tom prvom, uspješnom dijelu sezone bilo je mnogo problema u obrani koji su zanemareni zbog broja bodova. Rezultati kao što su 3:3 protiv Dinama (dva puta), 2:2 protiv Dragovoljca, 4:3 protiv Gorice te 6:3 protiv Istre dogodili su se kad je obrana Rijeke bila kompletna. To je odluku o prodaji obrambenih igrača na zimu učinilo još čudnijom.

Igračima se u ruke dalo previše moći

Nedostatak ambicije klupskog vodstva zimus je ispratilo i potpuno moralno potonuće Tomića i igrača. Bilo je vidljivo da mu je teško raditi s momčadi koja ne može sama naći motiv. Njegov govor tijela i način vođenja utakmice pokazivali su da ima problema sa svlačionicom i da se njegov karakter sve manje poštuje.

Rijeka je već nekoliko puta bila talac vlastitih igrača. Slučajevi Gavranović i Jajalo bili su jasan prikaz toga, a čini se da se slična stvar događa i s Drmićem. Sve više igrača na klub gleda kao na kratkotrajnu postaju na kojoj će pokušati podići svoju cijenu, dok je onih koji osjećaju neku pripadnost klubu sve manje.

U svlačionici nedostaje vođa ekipe te se nitko ne nameće kao budući kapetan. Igrači koji su nosili traku (Smolčić, Drmić, Pavičić) odlaze iz kluba te je hijerarhija u potpunosti narušena. Kako stvari stoje, vjerojatno će traka jednostavno završiti kod golmana Labrovića.

U klubu se stvorio jaz između neambicioznog vodstva i relativno ambiciozne publike, zbog čega je ova sezona ostavila gorak okus u ustima navijača. Pad voljnog momenta igrača u drugom dijelu sezone može se objasniti jedino njihovim karakterom i mentalitetom, a to su stavke koje se očito ne analiziraju pri dovođenju igrača.

Ljetni remont

U prijelaznom roku koji slijedi Rijeka mora napraviti puno posla. Međutim, prvi koraci nisu obećavajući. Očito je da Čerin neće biti otkupljen iako je igrao ispred Lepinjice. Tim potezom klub je izgubio stožernog igrača te paralelno spustio cijenu svom mladom igraču. Moguće je, pak, da otkupi Abassa, koji je startao u tek 16 ligaških utakmica i u prosjeku dobivao 50 minuta po susretu.

Iz Uprave kluba često navode kako si klub ne može priuštiti poteze koje čine Dinamo, Hajduk ili Osijek. Odlazak Velkovskog i Pavičića, čija se zajednička vrijednost procjenjuje na 4 milijuna eura, pokazuje kako je za slabiju financijsku sliku upravo klub i kriv. Ni od jednog se neće ostvariti zarada.

U razgovoru za lokalnu radijsku emisiju Palikuća je potvrdio spomenute odlaske, dok je posudbe ovako prokomentirao: "Neke ćemo pokušati produžiti, neki nas ne zanimaju." Poznato je, pak, da se iz Dragovoljca vraćaju svi igrači i da će klub odlučiti za koga od njih ima mjesta.

Sasvim je moguće da klub još jednom reagira u posljednji čas i pronađe igrače poput Drmića koji su ispali iz kombinacija u svom klubu i kojima će Rijeka udahnuti novi život. Problem je to što takav sustav konstantnog okretanja nove stranice ne može trajati vječno, a značajno ovisi i o novom treneru.

Vrijeme je da se Mišković obrati navijačima

Odlazak Tomića je, prema riječima Palikuće, iznenadio Upravu. Klub na to nije bio spreman, no vjeruju da će pitanje trenera riješiti u idućih tjedan dana. Trener Hrvatskog dragovoljca i dijete kluba Dragan Tadić je među glavnim kandidatima, kao i dosadašnji Tomićev pomoćnik Vjekoslav Miletić.

I dok su te lokalne opcije prihvatljive riječkoj publici, njihovo postavljanje vjerojatno bi označilo potpuni remont kluba, koji bi se okrenuo primarno postojećim mladim igračima. Je li klub spreman na tranzicijsku sezonu koju će izgurati mladi igrači pitanje je na koje si predsjednik kluba mora sam odgovoriti. Nakon toga isti odgovor mora jasno prenijeti i publici.

Ako se klub ne odluči za tu opciju, koja je alternativa? Hoće li i dalje tražiti avangardna rješenja na trenerskim pozicijama? Ostaje li klub pri politici kupi jeftino – prodaj jeftino? Kako će se riješiti problem manjka poštovanja igrača prema klubu? Pitanja je mnogo, a riječka publika već dugo zaslužuje odgovore.