OD NEODIGRANE utakmice Dinama i Zvezde na Maksimiru prošla je 31 godina, ali o neredima koji su prethodili raspadu bivše države i danas se ostrašćeno polemizira.

Iako prvenstveni susret 13. svibnja 1990. godine u Zagrebu nije bio ni započeo, smatra se jednim od derbija koji su mijenjali povijest i prekrajali granice na Balkanu. Datum se često smatra početkom rata u Jugoslaviji, iako se jugoliga igrala i sljedeće sezone, uz snažan politički naboj i eskalaciju nasilja na stadionima.

Crvena zvezda u svibnju 1990. godine u Zagreb je stigla kao vodeća momčad prvenstva, dok je Dinamo bio na drugom mjestu.

U Zagreb su stigle više od tri tisuće navijača Zvezde, među njima i tada mladi Aleksandar Vučić, a satima prije početka utakmice na ulicama su počele tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija koje su se potom preselile na stadion. Delije su s južnog stajanja upale na južnu tribinu Maksimira, gdje je bila smještena mala skupina navijača Dinama. Milicija nije reagirala i stadion je proključao. Hrvatski navijači, među kojima je bilo pripadnika raznih skupina, sa sjeverne i istočne tribine probili su se na teren. Prepilili su ogradu i sukobili se s milicijom. Letjele su stolice, reklame i kamenje, milicija je koristila vodene topove, suzavac i pendrečila navijače, a igrači su pobjegli s terena u svlačionice. Na travnjaku su posljednji ostali trener Dinama Josip Kuže, Zvone Boban, Vjeko Škrinjar i Dražen Ladić, koji nije trebao braniti na utakmici. Škrinjar je krenuo pomoći navijaču kojeg su batinali na podu i dobio je pendrekom u rebra, a Zvone Boban skočio je na milicajca koji se tukao s Boysima i pogodio ga koljenom. Ostalo je povijest. Scene su obišle svijet i obilježile Bobanovu karijeru.

Boban: Udario sam u režim, a ne zato što je netko Srbin 

Iako je dugo odbijao razgovarati o toj temi, 30 i kusur godina nakon kaosa na Maksimiru Boban pojašnjava da je reagirao na nepravdu i volejom udario režim, a ne policajca Rafika Ahmetovića, koji danas živi kao umirovljenik u Sarajevu. Ahmetović je proteklih godina pričao kako su mu kolege govorili da puca u Bobana. Imao je napunjen pištolj, ali, tvrdi, nije htio to napraviti. Kazao je da je Bobana spasio trener Kuže, koji ga je odvukao s terena. 

"Ne želim povijesno suditi o uzrocima raspada, ali jedan od jačih razloga je sigurno ekonomski. Režim nije htio prihvatiti nove ideje. Cijeli život sam pokušavao izbjeći tu temu o 13. svibnja 1990. Bio sam jedan od tisuću koji su napravili nešto za ideale. To je bio hrabar potez protiv režima i tako smo to osjećali. Ništa više. Vidio sam što se događa na stadionu, bila je to velika nepravda i samo sam reagirao. Nakon sukoba s milicajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, tamo su svi bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvijek sam pokušavao raditi stvari kao čovjek, ali imam svoje ideale i ideje. Domoljubne hrvatske ideje dio su mene cijelog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih, nego ih samo smatram svojima. Baš ništa više. Nisam udario nekoga jer je Srbin ili osoba bilo koje druge nacionalnosti", objasnio je Boban nedavno.

Trener Zvezde bio je Dragoslav Šekularac, a kao službena osoba na klupi beogradskog kluba bio je registriran i Željko Ražnatović Arkan, krvolok i ratni zločinac koji je ubijao po Hrvatskoj i Srbiji. 

Prosinečki i Goca Jurić bili su igrači Zvezde 

Igrači Dinama i Zvezde, koji su bili povezani i kroz mladu reprezentaciju Jugoslavije, svjetskih prvaka iz Čilea 1987. godine, našli su se na suprotnim stranama. Boban većinu smatra prijateljima, ali naglašava da su o toj temi u ratno vrijeme izbjegavali pričati. Danas su svi puno otvoreniji, dok iznose svoje viđenje događaja. 

U vrlo teškoj poziciji našli su se tada Robi Prosinečki i Goca Jurić, hrvatski igrači koji su bili članovi Zvezdinog tima. Svoju priču ispričali su nam već desetak puta i nisu nimalo odstupili od prve verzije. Posebno je zanimljivo čuti kako o datumu zbog kojeg se neprestano evociraju ratne uspomene priča Prosinečki, koji je u Zvezdu iz Dinama prešao 1987. godine, nakon svega dvije utakmice u dresu kluba za koji cijeli život navija.

"Ja se baš ničega ne stidim. Nemam problem s tim što sam bio u Zvezdi, koja me prihvatila kao igrača i kao trenera i s kojom sam postigao uspjeh koji će se teško ponoviti u ovom dijelu Europe. Iz Zvezde sam otišao u jedan od najboljih klubova svijeta", rekao nam je Prosinečki.

Kada smo ga pitali o atmosferi koja je vladala u Beogradu prije polaska na utakmicu u Zagreb 13. svibnja, Žuti je odgovorio da u tom momentu nije razmišljao ni o Beogradu ni o Zagrebu.

"Znate, mi smo odjednom došli u finale Lige prvaka. Pobijedili smo Bayern pa smo došli u taj Bari i tako na penale postali prvaci Europe. To je bilo nešto nezamislivo i ja nisam razmišljao o tim drugim stvarima. U Zagrebu nije bilo ugodno, naravno da nije bilo ugodno gledati takve scene. Danas, kad već o tome govorimo, za mene je velika stvar što nemam nikakvih problema ni u Beogradu, ni u Zagrebu, ni u Sarajevu. Osjećam se dobro i neki me ljudi vole, gdje god dođem", poručio je Prosinečki.

Uoči debija za reprezentaciju Hrvatske, u novoj državi, promišljao je o zvižducima koji će ga dočekati na Maksimiru, ali dobio je ovacije stadiona.

Politika je sve režirala i rasturila

Goca Jurić na dan nereda u Maksimiru strahovao je za sigurnost svoje obitelji, koja je bila na tribinama. To mu je najružnija uspomena sa stadiona.

"Znao sam da ne postoji šansa da bilo tko od igrača nastrada, tako da taj strah nije bio usmjeren u tom pravcu. Bojao sam se za sigurnost svoje sestre i zeta, koji su toga dana bili na tribinama. Kad sam vidio taj silan kaos i divljanje, samo su mi oni bili na pameti. Vjerujte mi, takav osjećaj ne bih poželio nikom. Osjećao sam se čudno. Znao sam da pripadam tu, a bio sam na onoj strani. Ta spoznaja me uništavala. Imao sam osjećaj kao da sam nigdje. Posebno je grozan bio povratak u Beograd. Znate da sve odlazi kvragu, svjesni ste da se vraćate tamo gdje ne pripadate, tamo gdje vas ne žele, ali svejedno se vraćate", ispričao je Jurić za Index.

Na videosnimci koja je nastala u blizini stadiona Goca, Prosinečki, Piksi, Mrkela i Belodedić stoje u društvu Arkana, promatraju nerede i razgovaraju. 

"Znamo tko je Arkan i po čemu će ga povijest pamtiti. Možete zamisliti kako mi je bilo među njima dok su moji bili napadnuti. Jezovite su to stvari", kazao je Goca i zaključio da se slaže s mišljenjem da ih je politika iskoristila, izrežirala bolnu priču i razvalila veliki derbi bivše Jugoslavije.