Sve o Svjetskom prvenstvu pratite na Indexovoj temi klikom ovdje.

FRANCUSKI rukometni savez danas je objavio da će umjesto Nicolasa Clairea, srednjeg vanjskog Nantesa, u sastav Francuske za drugi krug SP-a upasti Melvyn Richardson, playmaker europskog prvaka Montpelliera.

22-godišnji rukometaš bit će pojačanje Didiera Dinarta u borbi za polufinale u susretima protiv Hrvatske, Španjolske te Islanda ili Makedonije.

Sama po sebi bila bi to zanimljiva vijest jer bilo kakva promjena sastava najveće rukometne sile svijeta izaziva interes, a posebno s obzirom na to da Hrvatsku čeka dvoboj s Tricolorima. Ipak, postoji još jedan razlog zbog kojeg smo je izdvojili i posebno obradili.

Bio je Baliću jedini uzor

Melvyn Richardson je sin Jacksona Richardsona, jednog od najvećih rukometaša svih vremena. Ako pitate Ivana Balića, on će vam kazati da je Jackson najveći i da mu je čupavi Francuz bio jedini rukometni uzor.

Hrvatska je 2003. bila prvak svijeta, a godinu dana poslije i olimpijski prvak. Ivano Balić je tada igrao u malom Metkoviću. Naravno, ponuda za ovog rukometnog čarobnjaka nije nedostajalo i Balić je mogao birati u koji će bogati klub otići, bio on španjolski ili njemački. Međutim, Balić nije htio ni Kiel, ni HSV, ni moćnu Barcelonu, ni superbogati Ciudad Real. Balić je htio u Pamplonu, u San Antonio, na nauk kod najvećeg - Jacksona Richardsona.

Richardson je redefinirao rukomet i igru za grubijane pretvorio je u umjetnost

Do pojave Jacksona Richardsona, rukomet je bio surov i statičan sport, namijenjen isključivo golemim grubijanima. Kad se Jackson pojavio na sceni, rukomet je otišao u posve drugi smjer. Veliki Francuz ga je potpuno redefinirao i pretvorio ga u dinamičan i atraktivan sport. Dokazao je da imaginacija, vještina i talent mogu nadvladati sirovu snagu.

Ono što je Richardson započeo u 90-ima, Balić je dovršio desetljeće poslije. Njihova igra, pristup igri, kreacija i mašta bili su nešto što do tada u rukometu nije bilo viđeno. Nevjerojatnim rješenjima nerijetko su se divili i protivnički igrači, a zbog njih dvojice rukomet su gledali i oni koji ovu igru ne vole ili ne razumiju. Baš zbog toga su i Francuska u Richardsonovo i Hrvatska u Balićevo vrijeme dominirale svjetskim rukometom.

Rekorder je u svijetu rukometa, a zadnju utakmicu za reprezentaciju odigrao je protiv Hrvatske

Jackson Richardson apsolutni je rekorder što se tiče nastupa za reprezentaciju. Za Tricolore je od 1990. do 2005. odigrao 417 utakmica. Za usporedbu, Nikola Karabatić koji je u reprezentaciji Francuske od 2002., odigrao je 289 utakmica. Hrvatski rekorder je Igor Vori s 249 nastupa za A selekciju. Jackson je, ponavljamo, odigrao 417 utakmica za Francusku. Dva puta je Richardson bio svjetski prvak (1995. i 2001.), a svoje prvo najsjajnije odličje u Islandu osvojio je pobjedom protiv Hrvatske. Zanimljivo, Jackson je zadnju utakmicu za Tricolore odigrao protiv Hrvatske u polufinalu SP-a u Tunisu 2005. Tada je Hrvatska bila bolja.

Osim ta dva svjetska zlata, Richardson je u karijeri osvojio olimpijsku broncu 1992., svjetsko srebro 1993. te još tri bronce s velikih natjecanja. S Portland San Antoniom je osvojio naslov prvaka Europe, a od silnih individualnih priznanja izdvaja se nagrada za najboljeg igrača svijeta 1995.

Bit će zanimljivo vidjeti je li mali Richardson pokupio nešto od oca.