SLAVEN BILIĆ objavio je širi popis od 32 igrača za utakmice Lige nacija protiv Engleske i Češke, a na njemu su se prvi put našla dva igrača Hajduka, Marin Šotiček i Šimun Hrgović. Obojica su poziv zaslužila vrlo dobrim igrama ove sezone, posebno u posljednjim tjednima kada je Hajduk odigrao nekoliko velikih utakmica protiv ozbiljnih europskih protivnika.

Obojica su i na popisu Ivice Olića za prijateljsku utakmicu mlade reprezentacije protiv Njemačke 17. studenoga. Bilićev popis zasad je samo širi, a konačnu odluku o tome hoće li se priključiti seniorskoj reprezentaciji ili ostati na raspolaganju Oliću donijet će 6. studenoga.

Hrvatska već dulje vrijeme ima problema s nedostatkom određenih profila igrača, posebno na bočnim pozicijama. Šotiček i Hrgović razvijaju se upravo u igrače koji mogu ponuditi ono što reprezentaciji nedostaje, a što je i sam Bilić isticao kao jedan od najvećih problema svoje momčadi.

Hrvatskoj nedostaju prirodna krila

"Nemamo krila i moramo igrati drugačiji nogomet", rekao je Bilić nakon utakmice protiv Španjolske, kada je govorio o problemima hrvatske reprezentacije. Tada je posebno spomenuo Šotičeka i Adriana Segečića kao mlade igrače koji imaju karakteristike kakve Hrvatskoj nedostaju.

O tome smo već pisali kada smo analizirali ulogu Marca Pašalića. Hrvatska ima velik broj izvanrednih veznjaka i tehnički kvalitetnih nogometaša koji mogu igrati u različitim sustavima. Međutim, puno je manje prirodnih krila koja mogu držati širinu, kvalitetno primati loptu uz aut-liniju, oslobađati se protivnika i stvarati prednost iz takvih situacija.

To su vrlo specifične karakteristike. Bilo koji od hrvatskih ofenzivnih veznjaka može stati na krilo i ondje kvalitetno sudjelovati u posjedu, ali neće moći na toj poziciji pružiti ono što prirodno krilo donosi svojoj momčadi. Slično vrijedi i za bekove koji se koriste visoko u napadačkoj liniji, a njihove su najbolje kvalitete vezane uz druge dijelove igre.

Marco Pašalić takav je profil na desnoj strani, a Marin Šotiček vrlo je zanimljivo rješenje za lijevo krilo. Prirodno se snalazi široko, ima kvalitetan dribling i dovoljno dobar prvi dodir da se s lijeve strane na svoju jaču desnu nogu može izbacivati prema sredini. Može napasti protivnika po vanjskoj strani, ali i ući u unutarnje prostore, kombinirati i tražiti rješenja za nastavak napada.

Ta raznovrsnost omogućuje Hajduku da na lijevoj strani igra na nekoliko različitih načina. Šotiček može držati širinu i tako otvarati prostor ostalim igračima, ali i sam napustiti široku poziciju kako bi se uključio u kombinacije dok Hrgović drži širinu.

Takve karakteristike posebno su vrijedne Hrvatskoj, koja uz Ivana Perišića nema velik izbor prirodnih lijevih krila. Perišić je jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena i njegova se kvaliteta ne treba dovoditi u pitanje, ali reprezentacija mora razvijati i druge mogućnosti za tu poziciju.

Perišić zbog crvenog kartona protiv Španjolske neće moći igrati protiv Engleske 12. studenoga, dok će za utakmicu protiv Češke tri dana kasnije biti na raspolaganju. To Šotičeku otvara dodatnu mogućnost za minutažu na Wembleyju, ako ga Bilić uvrsti na konačni popis.

Šotiček je protiv Ajaxa pokazao koliko može biti koristan i protiv ozbiljnog europskog protivnika. Zabio je pogodak, asistirao Bambi i bio iznimno važan u Hajdukovom agresivnom pritisku, zahvaljujući kojem je Hajduk dominirao.

Ne znači to da je Šotiček individualno kvalitetniji od igrača kojeg bi zamijenio u reprezentaciji. Međutim, kada se gleda njegova pozicija i ono što može ponuditi, vrlo je malo igrača koji prirodnije odgovaraju takvim zahtjevima.

Hrgović donosi drugu mogućnost na lijevom beku

Slična je situacija sa Šimunom Hrgovićem, iako je njegov slučaj nešto drukčiji. Hrvatska na lijevom beku ima Joška Gvardiola, jednog od najvrjednijih obrambenih igrača na svijetu, a tu poziciju može pokriti i Josip Stanišić. Nitko ne govori da bi Hrgović trebao igrati ispred njih.

Hrgović je profilom drukčiji igrač. Riječ je o napadački orijentiranom lijevom beku koji vrlo dobro razumije kako držati širinu, napadati prostor iza zadnje linije i prijetiti centaršutom. Takvu opciju Hrvatska nema otkako Borna Sosa više nije u reprezentaciji.

Gvardiol i Stanišić razvili su izvanrednu kvalitetu igre u napadačkoj fazi i mogu se snaći u različitim ulogama, ali njihova igra nije prvenstveno vezana uz centaršut i prijetnju iz širokih pozicija. Hrgoviću je takav način igre prirodniji, a njegov profil zato može biti koristan u drukčijim okolnostima, poput razbijanja zgusnutog niskog bloka protivnika.

Hrgović ima i jasna ograničenja za takvu razinu. Nije fizički posebno moćan igrač i pitanje je koliko se u ovom trenutku može nositi s najboljim svjetskim napadačima u direktnim duelima. To je dio igre u kojem će objektivno zaostajati, bez obzira na sve kvalitete koje može ponuditi.

S druge strane, ima odlično obrambeno postavljanje, bilo to u niskom bloku ili visokom pritisku. Hajdukovi bekovi pod Gonzalom Garcijom moraju izlaziti visoko, pratiti kretanja protivnika i pravovremeno zatvarati prostor iza svojih krila. Hrgović je pokazao da se u takvom načinu igre fantastično snalazi.

Važno je što je te kvalitete potvrđivao u utakmicama protiv Dinama i Ajaxa. Ne može ga se zbog toga proglasiti gotovim reprezentativnim igračem, ali to jest vrlo dobar razlog da se njegov razvoj počne promatrati kao nešto više od zanimljivog SHNL talenta.

Takvi profili Hrvatskoj daju mogućnost da protivnika napada na drukčiji način. Kada protivnik zatvori sredinu terena i ograniči utjecaj hrvatskih veznjaka, reprezentacija mora imati igrače koji mogu držati širinu, napadati protivnika iz tih pozicija i stvarati prednost.

Šotiček to može ponuditi s krila, a Hrgović s pozicije beka, gdje svojom igrom i centaršutovima donosi drukčiju dimenziju. Ne moraju oni biti individualno kvalitetniji od postojećih reprezentativaca da bi bili korisni. Hrvatska treba igrače koji će joj omogućiti različita taktička rješenja, a ne isključivo 26 individualno najboljih nogometaša.

Dobar korak prema onome što je Bilić najavljivao

Bilić je još prije početka Lige nacija govorio da natjecanje želi iskoristiti i za profiliranje igrača na koje će Hrvatska moći računati u budućnosti. Istodobno je naglašavao da se mladim igračima prilika neće davati samo zbog njihovih godina, nego zbog kvalitete koju moraju ponuditi.

Pozivi Šotičeku i Hrgoviću uklapaju se upravo u takav pristup. Obojica su mladi igrači koji se razvijaju unutar kvalitetno posloženog sustava, igraju važne utakmice i pokazuju da mogu odgovoriti ozbiljnim taktičkim zahtjevima.

To je ujedno pohvala radu Hajduka i poslu koji je Gonzalo Garcia napravio s momčadi, koju je usmjerio prema intenzivnijem, europskom nogometu. Odlične igre protiv ozbiljnih europskih protivnika približile su Hajdukove igrače njihovim reprezentacijama

Šotiček i Hrgović možda još nisu spremni za ozbiljne uloge u reprezentaciji, ali svojim kvalitetama nude rješenja koja Hrvatskoj nedostaju. Njihovo uvrštavanje na širi popis zato je dobar potez Bilića, a ako ih pozove i na završno okupljanje te im pruži priliku, bit će to konkretan korak prema onome što je najavljivao.