BOLAN je bio rastanak Nevena Spahije od klupe hrvatske nacionalne momčadi. Dogodilo se u Beogradu, nakon besramne krađe pred očima cijelog svijeta. U trenutku kada je okrenuo leđa FIBA-i iza njega nije stajao ni predsjednik saveza, tajnici niti kojekakvi dužnosnici o kojima danas priča samo biranim riječima. I Spahija je odlučio otići. U međuvremenu je stasao u stratega de-lux kategorije i zasjeo na najužareniju europsku klupu. Njegov dolazak u Zagreb, gdje će u Draženovu hramu tražiti Cibonin skalp, iskoristili smo za brzopotezni razgovor. Dugo se nismo vidjeli, preciznije, otkako je kupio jednosmjernu kartu za Tel Aviv.

"Nikola Vujčić mi je puno pomogao po mom dolasku u Izrael, poglavito sa svojim informacijama. Objasnio mi je tko je tko u klubu, uputio me što se smije a što ne, kakvi su odnosi s navijačima, novinarima... Sve su to informacije iznutra za koje u klubu morate provesti praktički godinu dana da biste ih dobili. Nemam većih problema, niti sa prilagodbom, s obzirom da je Izrael uključujući Hrvatsku, gdje sam po prvi puta postao trener profesionalne ekipe, šesta država u kojoj radim. Taj period adaptacije kod mene ne traži puno."

Vašem karakteru unatoč, bojali ste se sjesti na klupu kluba kao što je Maccabi? Kažu da je kod njih na vrhu hijerarhijske piramide premijer, a slijede ministar obrane i trener Maccabija...

"Ne, nisam se bojao iz prostog razloga što cijeli život radiš da bi došao na vrh. Kad ti se ukaže jedna takva situacija, nemaš se prava bojati. Bez obzira na visoke ambicije i sve ono što se dogodilo u Maccabiju kroz posljednjih pet godina, a što će se teško ponoviti, jednostavno nemaš prava odbiti čast biti trenerom takve momčadi."

Maccabi izgleda sasvim drugačije nego lani, ali stil igre niste mijenjali. No, često kažete da ste daleko ste od uigranosti kojoj se teži, a ostala je praznina nakon odlaska Anthonyja Parkera...

"Ne samo da nema Parkera, već su otišli igrači koji su s njim činili kemiju kluba. Normalno da je on uz Vujčića bio ta kruna momčadi. Nije lako i upravo ono što me najviše smeta je činjenica da još uvijek slažemo ekipu. Treba mi vrijeme. Zasad je ok, a kako će biti u budućnosti, to nitko ne može sa sigurnošću kazati. Nisam u potpunosti zadovoljan jer u rukama imam momčad koja može igrati vrhunsku košarku. Ono što nam zadaje najveće probleme je činjenica da tijekom susreta imamo velike padove, ne igramo u kontinuitetu."

Smetaju vam velike ambicije vaših igrača od kojih nekolicina najavljuje pohod na NBA? Narušava li to mir unutar ekipe?

"To su sportske ambicije. Gdje god sam radio postojali su igrači koji žele u NBA, tko da niti s tim nemam problema."

Vujčić? Treba li, uz igru koju pruža ove sezone, uopće na njega trošiti riječi?

"On je naš najbolji i najiskusniji igrač i vrlo mali broj minuta možemo izdržati bez njega na terenu. Vujčić je nešto što je Nowitzki u Dallasu, Duncan u San Antoniju, drugim riječima, igrač bez kojeg se ne može."

Razgovarali ste o njegovom povratku u reprezentaciju? 

Ne još. Danas su mene i Vujčića posjetili ljudi iz HKS-a, pri tom mislim na predsjednika Danka Radića i oba tajnika. Inače, nisam nikada prekinuo odnos sa Savezom, i dalje sam  na dispoziciji. U stalnom sam kontaktu i s novim izbornikom Jasminom Repešom, koji također ima problema u klubu pa smo više fokusirani na to. No, moja pomoć i anganžman oko reprezentacije uopće nije upitna.

Momci su napravili dobar posao u kvalifikacijama...

"Da odmah razjasnimo, kvalifikacije ovakve kakve jesu nisu natjecanje za Hrvatsku. To je nužno zlo, više nam odmognu nego pomognu. Bilo bi korisnije odigrati neku jaču turneju, nego kvalifikacije nulte kategorije. FIBA će u dogledno vrijeme morati promijeniti sustav kvalifikacija, jer Hrvatska ničim nije zaslužilan da je se stavlja u skupinu ekipa koje igraju kvalifikacije. Ove godine jedina ekipa na nivou bila je Rusija. Kvalifikacije su, ponavljam, nužno FIBA-ino zlo i mi tu ne pripadamo. Između kvalifikacija i nivoa europske košarke pet je stepeniva razlike. Sve što napraviš u kvalifikacijama ne mora ništa značiti u trenutku kad dođeš na EP.

Cibona? Nema Penna, ali pod Tornjem se i dalje živi...

"Cibona uz budžet koji ima i neprilike kroz koje prolazi stalno producira igrače za druge klubove. U odnosu na svoje financijske probleme, ima rezultate na 200 posto. Ali, napokon je i za Cibona, nakon Mirka Novosela, dala priliku jednom treneru za rad u kontinuitetu i odmah joj se sve vratilo."

Vratimo se još malo unazad, da zaključimo jedno poglavlje. Preboljeli ste Beograd?

"Ne, niti ću ikada. To ostaje, iako se više toliko ne opterećujem. Svi treneri imaju barem jednu takvu situaciju u karijeri, to je to. Ja sam se žarko htio vratiti u Japan, gdje sam nekada bio. I naravno, drago mi je što su Španjolci osvojili prvenstvo svijeta, to je velika stvar."

Večerašnja utakmica? Pustit ćete Zuli malo ili?

"Bit će to jako teška utakmica i za mene i za Zulu. Znamo kako Cibona igra kod kuće, a kako vani. Uostalom, mogao bi on i meni pustit, barem ovaj put... "

Dea Redžić