HRVATSKA nogometna reprezentacija u subotu pred praznim Maksimirom igra pretposljednju utakmicu kvalifikacijskog ciklusa za EURO, koji će se sljedeće godine održati u Francuskoj.

Dva kola prije kraja Hrvatska drži treće mjesto u grupi s 14 osvojenih bodova, jedan manje od drugoplasirane Norveške te četiri manje od vodeće Italije.

 

Debitant na klupi reprezentacije Ante Čačić u bitku za Francusku ide bez ozlijeđenog Marija Mandžukića, koji je zbog problema sa zadnjom ložom definitivno izgubljen do kraja kvalifikacija.  Hendikep su prazne tribine Dinamovog stadiona kao posljedica crtanja svastike po poljudskoj travi. Hrvatska čeka Bugare u specifičnom, nezdravom okružju, a brončani iz Francuske 1998. Mario Stanić smatra da je reprezentaciji zbog svega nenogometnog i nenormalnog što se događa oko nje, nužna psihološka pomoć.

 

''Pitate me što očekujem? Spektakl! Ma što ću očekivati sjedeći ispred televizora umjesto da odem na stadion. Nevjerojatno. Odluka da se utakmica, i to ne mislim konkretno samo na ovu, već bilo koja utakmica igra pred praznim tribinama je najgluplja moguća odluka koju netko može donijeti. Zaista ne mogu razumjeti kome ona ide u prilog. Igračima i nogometu kao sportu sigurno ne. 

 

"Vjerujte, igračima je sad najteže. Mogu oni pred medijima pričati što god žele, no jasno je da ih to pogađa. Takvi uvjeti koji će u subotu biti na Maksimiru jednostavno nisu normalni i prirodno je da igrači u takvim okolnostima teško pronalaze motiv i energiju za jednu ovako važnu utakmicu. Sad kad sve ovo vidim, nemate pojma koliko mi je drago da više ne igram za reprezentaciju i ne moram sve ovo proživljavati na vlastitoj koži. 

 

Ponavljam, igračima je najteže, no jednako tako ceh ovom kaosu i truleži oko nas plaćaju i navijači. Pri tome mislim na one prave, objektivne navijače, koji bi došli na utakmicu pogledati utakmicu, navijati za svoju reprezentaciju, pomoći joj da ostvari dobar rezultat. I Bugari bi rado došli navijati. Istina, njima ova situacija ide u prilog, međutim, uvjeravam vas da nijednom pravom sportašu nije svejedno kad izađe na travnjak, a oko njega nigdje nikoga. Svi skupa smo taoci jedne budalaste odluke UEFA-e koja misli da će se ovako nešto riješiti. Neće, budite sigurni. Možda je ovo kratkoročno rješenje, međutim, što dalje, kako nakon ovoga? Varamo se ako mislimo da će netko izvana čistiti smeće u našem dvorištu. Briga njih za nas. A naš problem je što sve uporno stavljamo pod tepih i potiskujemo. Kao da nas se to ne tiče i kao da će bježanjem od istine i pravog problema isti nestati. Ne samo da neće, nego će to potiskivanje kad-tad dovesti do prave eksplozije. I nemojmo se čuditi ako se ona dogodi kad najmanje očekujemo''

 

 

''Teško, jer je ova situacija jako specifična. Tri utakmice u nizu ne znamo za pobjedu, doveli smo se u situaciju da nam Francuska opasno visi i igrači su svjesni da kredita više nemaju. Pobjede protiv Bugarske i Malte su nužnost, a čak i onda puno toga ovisi i o nekim drugim rezultatima. I da je sve idealno, da nam je situacija u i oko nogometa puno zdravija, bio bi to veliki pritisak na igrače. Međutim, taj problem bi igrači nekako riješili. Imaju kvalitetu, iskusni su, svatko od njih je prošao u svojoj karijeri stotine takvih utakmica i uvjeren sam da bi se izvukli. Na takav pritisak igrači su naviknuti, ali nisu na ono što ih svaki put dočeka kad se vrate u Hrvatsku. Svaki dolazak u domovinu i svako reprezentativno okupljanje za njih je šok. Smjene trenera, igrače se poziva na bojkot, podjele u društvu, kazna na Poljudu, kazna na Maksimiru, pola države ih proziva zbog ovog ili onog…

 

Užasne i neprirodne su to stvari, a mi onda od njih očekujemo da budu profesionalci-roboti, da sve to sranje oko sebe zanemare te da s lakoćom pobjeđuju. Jer bože moj, ipak su oni igrači Reala, Barcelone, Juventusa i Intera. E pa ne ide to tako. Mislite li zaista da je normalna situacija da dva dana uoči Norveške Luka Modrić umjesto priprema za Norvešku daje iskaz USKOK-u? Mislite li zaista da bi Luka, ali i bilo koji drugi igrač ostao imun na tako nešto? Nema šanse. Koliko ih god mi idealizirali, svi su oni najprije ljudi od krvi i mesa, sa svojim strahovima i željama, a tek su onda vrhunski igrači. Velike greške radimo kad od igrača tražimo da oni na svojim leđima iznesu sve ono što nam se događalo, što nam se događa i što će nam se tek događati. Naravno, i igrači imaju svoj dio odgovornosti, da sad ne ispadne da sam njihov odvjetnik, ali nije fer da od njih tražimo da krpaju rupe koje je netko drugi napravio"

 

Nogomet je danas evoluirao. Na taktičkom i fizičkom planu daleko se otišlo, no mislim da se malo pozornosti radi na psihološkom aspektu. A vidimo da je upravo taj najveći problem hrvatske reprezentacije. Bez obzira što imamo zaista vrhunsku momčad, što je kostur ekipe poznat, a igrači su izloženi u najskupljim svjetskim nogometnim buticima, glava je ta koja koči. Nije Luka čovjek koji će tražiti alibije po medijima radi slabije partije u Norveškoj niti će krivnju prebacivati na USKOK, ali definitivno je da ga je ta situacija pogodila. Kako onda od njega očekivati da sto posto bude fokusiran samo na nogomet? Nikako, eto kako.''

 

 

Što se tiče same utakmice, teško da ću nešto puno pomoći s nekom taktičkom analizom jer Bugare jako slabo poznajem. Znam da imaju puno mladih i javnosti nepoznatih igrača i ne bih se baš usudio ovako napamet prognozirati formaciju i sustav igre s kojim će u subotu istrčati. Ionako je to nebitno. U ovakvim okolnostima igrali mi s Bugarima, Nijemcima ili Azerbajdžanom, posve je svejedno. Govorim o uvjetima i o aspektu same utakmice. Psihološki aspekt je najvažniji je kad imaš gotov proizvod, a mi ga imamo. Našim igračima ne treba dodatna taktička ili tehnička edukacija, njima treba samo mir i čista glava. Tada bi mogli pokazati sve najbolje od sebe. I protiv nogometnih velesila. Ovako, bit će teško i s Bugarima. Ipak, ne bih želio gledati sve tako crno. Da je dobro, nije, no uvijek može biti i gore. Dno još nismo dotaknuli i uvjeren sam da ćemo se na ovaj ili onaj način plasirati u Francusku te da ćemo napokon doći pameti i postaviti zdrave temelje za budućnost.''

 

 

''Neću biti previše mudar kad ću reći da je Mandžo igračina koja kad je u formi ima mjesto u svakom klubu na svijetu. U zadnje vrijeme realizacija mu nije baš išla, no nikad napadač nije u krizi kad promašuje šanse. U krizi je onda kad u njih niti ne ulazi. Kad momčad stvori nekoliko dobrih prilika, a ne realizira ih, možemo govoriti o manjku sreće, o krizi nikako. Mandžukić u posljednje vrijeme nije bio raspucan kao prije, ali tek je došao u Juventus, u veliki klub u kojemu se od njega puno očekuje. Također, i ozljede su dio problema. Ipak, za njega se ne bojim i vjerujem da će iz svega ovoga izaći još jači.

 

Naravno da je hendikep što Mario neće moći igrati, no sreća u nesreći je da je baš sad Nikola Kalinić ušao u životnu formu. Igra fantastično, što god zamisli polazi mu za nogom i mislim da će na najbolji način zamijeniti Mandžukića.''

 

 

''Mislio ja osobno ovo ili ono o nekom igraču, uvijek ću se držati one da svaki izbornik ima potpunu slobodu u odabiru igrača koji mu trebaju. Slažem se s vama da godinama imamo problema na toj poziciji. Ne znam je li problem što nismo dovoljno dobro radili u mlađim kategorijama ili je sve stvar genetike, ali tu smo gdje jesmo, činjenica je da na toj poziciji nismo konkurentni kao na drugim mjestima u momčadi, i logično mi je da tražimo rješenja.

 

Teško je reći koji je igrač idealan. Uvjeren sam da sad uzmete pet trenera da bi vam sva petorica dala neki drugi odgovor koga vide na lijevom beku. Čačić se odlučio na Pivarića, koji u posljednje vrijeme igra dobro i mislim da može pomoći. Naravno, pod pretpostavkom da zaigra, a da sve ovo nisu samo medijske špekulacije.''

 

 

''Svaki put kad neki igrač odigra jednu ili dvije lošije utakmice svi se propnemo i histerično krenemo popovati. Ovaj bi ovako, onaj bi ovako, svi bi mi nešto, a blage veze nemamo kakva je situacija u momčadi. Trener je jedini taj koji poznaje pravu situaciju, iznutra vidi sve dobro i loše i vjerujte mi, nema onog trenera koji će gurati nekog igrača nauštrb rezultata. Time sam sebi kopa grob.

 

Što se tiče Ivice i Darija, jasno je da igrač od 34 ili 35 godina ne može pružati ono što može mlađi igrač, posebice u aspektu trke, repeticije, snage, no zaboravljamo da je iskustvo jedna velika i jako bitna stvar u nogometu. Nikad se nisam miješao u selekciju nijednog trenera, pa neću ni sada. Ako Čačić smatra da mu mogu i Ivica i Darijo pomoći, onda ja tu nemam što dodati.''