DINAMO je izgubio u Londonu od Chelseaja (2:1) i oprostio se od Europe za ovu sezonu. Izgledalo je da bi ovo mogla biti još jedna večer čuda kada je Bruno Petković glavom doveo Plave u vodstvo već u sedmoj minuti, ali je Chelsea ubrzo preuzeo kontrolu nad utakmicom, preokrenuo rezultat i zasluženo pobijedio. U prvih 20 minuta na Stamford Bridgeu, točno onoliko koliko je bio organiziran i dosljedno se držao određenih zadaća u igri, Dinamo je bio ravnopravan suparnik.

Sve ostalo je pripalo Chelseaju. Razlika u budžetima jasno svjedoči da je to očekivano i da nikome ne bismo trebali zamjeriti što je ostatak utakmice Dinamo bio u podređenom položaju. Ipak, početnih 20 minuta nam govori da se ta razlika od strane Ante Čačića, dijela struke, medija i javnosti, prečesto koristi kao jedini uzrok ishoda utakmice, a objašnjavanje viđenog na terenu se isključivo svodi na usporedbu brojki s Transfermarkta.

Dinamo je u Londonu, makar samo na četvrtinu utakmice, pokazao da takvo tumačenje nogometa prečesto služi samo tome da se prikrije nemogućnosti donošenja i provođenja optimalnih rješenja u okviru vlastitih kapaciteta. 

U naoko banalnoj odluci se vidi razlika između onoga kako razmišlja trener Chelseaja, a kako trener Dinama. I upravo u tome leži razlika između onog što je Dinamo doživio ove sezone u Ligi prvaka i onog što je mogao doživjeti - prezimljavanje preko Lige prvaka koje bi bilo najveći europski uspjeh još od 1967.

Dvadeset minuta nakon kojih smo vjerovali u čudo

Dinamo je na početku utakmice bio sjajan. U fazi napada je igrao hrabro - u posjedu je igrao jako široko i njegova petorka u zadnjoj liniji se vrlo brzo pretvarala u četvorku s Moharramijem koji se podizao visoko. Time je Dinamo raširio prvu liniju Chelseajevog presinga i otupio mu veliko obrambeno oružje.

Stvoren je velik prostor u sredini terena, odakle je Josip Mišić sjajnim rješenjima gradio napad i davao ritam momčadi, a Dinamo je uz manje tehničke probleme znao imati i relativno dugačke posjede koji su potiskivali domaćina unazad.

Kod Petkovićevog gola pomogla je lopta koja se odbila od glave Cesara Azpilicuete, ali je Dinamo imao čak četiri igrača u suparničkih 16 metara, Moharramija koji je uputio centaršut i još dva igrača koja su stajala skoro s njim u liniji malo izvan kaznenog prostora.

Pokazala je ta situacija da se kod bilo kojeg suparnika na svijetu može isprovocirati greška ako ga se stavi pod pritisak i podsjetila nas je na to koliko je često Dinamo posljednjih godina rušio europske velikane ili bio blizu toga. Posebno je impresivan bio u obrani, ali se nakon 20 minuta potpuno ugasio.

Detalj koji je Chelseaju donio prednost

Vrlo važan posao su u obrani radili Bruno Petković i Mislav Oršić. Dva najisturenija Dinamova igrača su tijelima branili pas od stopera prema Jorginhu i Denisu Zakariji i tjerali Chelsea s loptom na bok gdje su Moharrami i Ljubičić brzo iskakali na Chilwella i Azpilicuetu.

Chelsea je momčad čiji napad živi na igri Havertza, Mounta i drugih između linija, ali ih domaćin uz ovako organiziran Dinamo nikako nije uspijevao aktivirati. Već nakon 15 minuta Dinamo se počeo spuštati.

Petković je sve češće ostajao sam gore i 5-3-2 Dinama se sve češće pretvaralo u 5-4-1. Sad je jedna Chelseajeva šestica uvijek bila slobodna i puno lakše je klub iz Londona dovodio loptu u opasne zone svojim najproduktivnijim igračima.

Veliki problemi u niskom bloku

Vrlo brzo je do izražaja došao najveći problem Dinama u ovoj utakmici, a to je organizacija u niskom bloku. Plavi nisu igrali obranu na čovjeka niti su strpljivo čekali u zonskom bloku, već su nekim miksom ostajali na ničijoj zemlji. Produkt je bio velika doza kaosa koju je Chelsea sjajno iskoristio.

Kod prvog gola Chelseaja najbolje su se očitovali navedeni problemi, iako se pogodak u konačnici može pripisati i nizu loših individualnih reakcija kod bloka i izbijanja lopte u vlastitom šesnaestercu.

Dinamova prva linija obrane je popustila i Mišić je daleko izašao na igrača s loptom, što mu je ostavilo prostor iza leđa. U njega se zavukao Havertz, Perić i Ristovski su bili opterećeni svojim igračem i nisu mogli pomoći pa je jedini igrač koji je mogao preuzeti Nijemca bio Josip Šutalo koji je igrao središnjeg stopera.

Ta rošada otvorila je Chelseaju prostor za laganu dijagonalu kroz centralu Dinamovog bloka i lagano su stigli u završnicu, a istu formulu su upotrijebili u još nekoliko navrata, posebno u drugom poluvremenu.

Dinamo je opet prelako odstupio od onog što mu je donosilo rezultat

Dinamo je tu upao u mlin iz kojeg se izvukao tek pred kraj utakmice. Na kraju je Dominik Livaković s par sjajnih obrana spasio hrvatskog prvaka da ne doživi novo neugodno razbijanje sličnom onom protiv Milana na Maksimiru.

Dok god je igrao nogomet i dok god je dosljedno Chelsea dovodio izvan zone komfora, Dinamo je bio u igri. Dvadeset minuta nogometa, znamo to otprije, jednostavno nije dovoljno za ovaj nivo. Dinamo je prebrzo ustuknuo od početnog plana i prebacio se u "survival mode".

Na kraju je Čačić opravdano ustvrdio kako Dinamo može biti ponosan onim što je postigao u Europi. Ipak, u ovoj sezoni Lige prvaka vidjeli smo dva Dinama. Jedan je onaj koji napravi sve u svojoj moći da si poveća šanse za uspjeh, a drugi je onaj koji se prepusti sudbini i nada čudu. 

Prečesto smo, dobrim dijelom zbog Čačićevih odluka, gledali ovaj drugi Dinamo. A utakmicom u Londonu nam je trener Chelseaja Graham Potter otkrio koliko su često Dinamov trener, kao i oni iz struke koji mu konstantno povlađuju, dovodili javnost u zabludu.

Oni koji se skrivaju iza Transfermarkta, dovodili su javnost u zabludu

Prema Transfermarktu, vrijednost ove momčadi Chelseaja procjenjuje se na 861 milijun eura, što je skoro pa devet puta veća cifra od one na koju se procjenjuje Dinamo (oko 96 milijuna eura). Razlika u budžetima također prati takvu, ogromnu razliku.

Za višestruko vrjedniju momčad je dovoljno da izađe na teren i ostvarit će pobjedu. Priprema susreta, reakcije tijekom nje, specifični zadaci igrača, sve je to samo mali i nebitni dio folklora utakmice kojoj je rezultat unaprijed odlučen.

Točno tu tezu je Čačić komunicirao čitavu grupnu fazu, uz svekoliko nekritičko odobravanje javnosti, posebno njenog stručnog dijela, Čačićevih kolega. Utakmica u Londonu najbolje je pokazala kolika je to besmislica.

Kako je Chelsea postao još teže pobjediv

Potter je bez imalo dvojbe u susret ušao s puno jačim arsenalom od onog koji je na raspolaganju Čačiću. Od deset utakmica koje bi igrale ove momčadi, Chelsea bi vrlo vjerojatno pobijedio u njih sedam ili osam. Pa ipak, Potter je i uz takvu nadmoć vrhunski skautirao Dinamo i ništa nije prepustio slučaju.

Iako Chelsea dominantno igra u formaciji s tri stopera, Potter je protiv Dinama zaigrao s četvoricom u zadnjoj liniji jer je vidio da u 3-5-2 Dinamo jako teško izlazi s loptom iz prve faze napada i da tako može efikasno opteretiti Mišića i time napraviti pola posla u napadu.

Fokusirao je napade na defenzivno ranjiviju, lijevu stranu Dinamove obrane, a postavljanjem Sterlinga i Aubameyanga u kanale vezao je Dinamove bekove i stopere i time isprovocirao puno grešaka u preuzimanju s obzirom na to da na tri od pet pozicija u obrani igraju igrači koji nisu navikli na te uloge.

U suštini, ionako velike Chelseajeve šanse za pobjedu Potter je jasnim planom dodatno povećao. Gotovo ništa nije prepustio slučaju i to je ono što spada u trenerovu domenu. Potter ne može utjecati na to hoće li Livaković imati partiju života, hoće li Sterling promašiti zicera ili će Oršić zabiti gol s 30 metara, ali može dovesti svoju momčad u uvjete igre koji joj najviše odgovaraju.

Potter, tip koji je prokazao Čačićevu šuplju priču

S druge strane, Čačić je nakon prvog kola i pobjede protiv Potterovog prethodnika Thomasa Tuchela, zauzeo sasvim drugu filozofiju. Male i relativno male šanse Dinama protiv Chelseaja, Milana, ali i Red Bulla sveo je na još manje kontinuiranim donošenjem čudnih odluka, onih na koje "rezultat" na Transfermarktu nimalo ne utječe.

U Londonu je ponovo tvrdoglavo krenuo s receptom koji dokazano uspijeva samo u specifičnim uvjetima i koji je baš svaki od preostale tri momčadi unaprijed pročitao i anulirao. Napravio je tri izmjene, od čega su dvije stigle u 85. minuti, u trenutku kada je Chelsea u prosjeku već imao udarac prema Dinamovom golu svake četiri minute.

Čak i da je izgubio svih šest utakmica, nitko Čačiću ne bi mogao ništa prigovoriti. Ovdje se uistinu okupljaju najbolji od najboljih, svaki bod se mora krvavo zaraditi, a Dinamo u svaku utakmicu ulazi iz barem malo podređenog položaja.

Ono što se ne može tolerirati Čačiću, kao ni onima koji ga slijepo slijede u izgovorima, jest da se baš ništa ne može napraviti. Da se nikako ne može skautirati protivnika, da se utakmica ne može pripremiti i da se ne može ništa osim zažmiriti i moliti za čudo. Šupljinu te priče prokazao je tip koji ima momčad od milijardu eura, a svakog Dinamovog igrača je analizirao do zadnjeg detalja.