IAKO SE borba Joshue i Ruiza s razlogom najviše iščekivala, a nama u Hrvatskoj posebno je zanimljiv bio i meč Filipa Hrgovića, mene je na jučerašnjem teškaškom spektaklu u Saudijskoj Arabiji najviše oduševio okršaj Povjetkina i Huntera, a totalno su me iznenadili i Whyte i Wach.

Sve su to veliki ratnici, posebno Povjetkin, koji je prvo bio uzdrman pa je on uzdrmao Huntera, ali obojica su izdržali i ostali neporaženi.

Filip je imao priliku biti dio tako velike priredbe i opet je pobijedio prekidom, što je velika stvar za njega, a Joshua je deklasirao Ruiza na način koji nitko nije očekivao.

Gledatelju je bitno vidjeti nokaut, krv, razmjenu udaraca, ali u sportu je najvažnije pobijediti, pa iako inače nisam ljubitelj Joshue, mogu samo reći svaka čast na onome što je pokazao i kako je odradio borbu.

Tri su glavna razloga zašto je Joshua tako uvjerljivo pobijedio, ali sva tri smo mogli pronaći u onome što se događalo prije borbe, a zbivanja u ringu bila su samo posljedica toga.

Embed from Getty Images

Ruiz se pojavio sa sedam kila više nego što je imao u prvoj borbi, a to je jako puno, s obzirom na njegovu građu. Glupo mi je da je uopće išao nešto mijenjati ili da se nije potrudio čak i skinuti kile jer je znao da će ih Joshua skidati. U prvome meču imao je brzinu, pokretljivost, mogao je raditi kombinacije udaraca, a sad od svega toga nije imao ništa.

Dva ili tri kilograma već te uspore, a kamoli sedam. Joshua je u odnosu na lipanj skinuo pet kila, bio je lakši, pokretljiviji i izuzetno spreman. Morao je biti da bi mogao onako plesati 12 rundi. Izuzetno je pametno odradio taktiku, a kad je shvatio da može Ruiza držati na distanci i pogađati ga, postajao je sve sigurniji.

Ruiz se vjerojatno nije osjećao dobro kao u prvome meču, pogotovo nakon što mu je u prvoj rundi puknula arkada. Kad je shvatio da Joshui ne može ništa, počeo je padati. Mislim da je već na pola meča bio svjestan da ne može pobijediti, a kad to prihvatiš, više i ne učiniš ništa, to je poput blokade. Ali nije ni mogao ništa, bio je pretežak i nije imao svoje udarce. To nije samo njegova greška, nego cijelog njegovog tima.

Konačno, Joshua je došao gladan. Kad osvojiš naslov pa ga izgubiš, inat te tjera da se vratiš i pokažeš svima da imaš ono što je potrebno za to. Svaki poraz dođe kao osvještenje, vraćaš se na početak. Svi imamo trenutke u kojima se previše dignemo pa padnemo, ali iz toga naučimo neke stvari.

Tu se vidi razlika između prvaka i šampiona. Ruiz je u lipnju postao prvak, a sada je imao šansu da postane velik, ali nije ju iskoristio.

Embed from Getty Images

Joshua je pokazao da zna boksati. Kad cijeli meč možeš odboksati lijevim direktom, to pokazuje koliko si dobar. Rad nogu je najbitniji u boksu, a neke njegove kretnje dosad nismo vidjeli, pokazao je da ne mora ulaziti u klinč ili ići na nokaut i mislim da ćemo ga ubuduće više gledati u ovakvim izdanjima.

Ne možemo baš reći da ima staklenu bradu, ali za razliku od Ruiza, koji može primiti puno udaraca, Joshuu svaki jači uzdrma. Zato je radio na tome da ih što više spriječi. Tako je i Kličko triput izgubio nokautom prije nego što se vratio i 11 godina bio prvak. Znao je za taj problem i radio je na tome, baš kao i Joshua.

U Hrgovićevoj borbi sve je bilo još jasnije, jednostavno je bolji od Moline, ali u borbi protiv takvog borca nije mogao doći do izražaja kao što bi došao protiv boljeg boksača. Molina je gušio borbu i izbjegavao je.

Možda je djelovalo kao da ga je Filip trebao dokrajčiti ranije, ali mislim da je u prvoj rundi Molina samo glumatao. Ima taj podmukli stil, navlači protivnika da krene na njega pa mu vrati iz kontre, tako ga je iznenadio s dvije desne u drugoj rundi.

Bilo je puno govora o Filipovim udarcima u zatiljak, no on se čak suzdržavao od toga u prvoj rundi kad je vidio da je Molini glava okrenuta. Nikome nije u interesu ući u ring i udarati u mali mozak, nije to ni sportski, ali da je Molina normalno boksao, ne bi ni došlo do tih udaraca. Kad se protivnik toliko saginje, a ruka ti poleti, ne možeš se ni zaustaviti. Kao da je Filip samo htio sve završiti i poslati ga doma jer je ovaj gušio borbu. Uostalom, sudac je bio u ringu i mogao je opomenuti jednog ili drugog, Molinu da se ne postavlja tako, a Hrgoviću da ga ne udara u zatiljak.

Embed from Getty Images

Žao mi je što Filip nije mogao više boksati, imao je odličan rad nogu za težinu od 109 kg, pogađao je i u tijelo, možda nije bilo kombinacija kao u prethodnim mečevima, ali protiv drukčijeg borca i to bi više došlo do izražaja. Puno je lakše boriti se protiv boljih boraca nego ovako pasivnih koji samo bježe po ringu i saginju se.

Hrgović je rekao da sad želi borbu protiv Chisore ili nekog iz top 7, ali svi oni imaju puno iskustva i mogu ga iznenaditi. On je još mlad, tek mu je 27 godina i nema potrebe za žurbom. U boksu je najbitniji savršen tajming jer se može dogoditi da dobije samo jednu šansu koju onda mora iskoristiti. On mora prvo odraditi još mečeva, boksati protiv sve boljih protivnika i ne žuriti u iduće dvije godine. Sigurno će dobiti priliku za borbu za svjetski naslov jer ima oko sebe ljude koji mu savršeno vode karijeru. On samo treba raditi i ostati zdrav.