HAJDUK je u Vilniusu pobijedio Žalgiris 5:2 u prvoj utakmici 3. kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu i napravio ogroman korak prema play-offu. Bila je to točno utakmica kakva je Bijelima trebala nakon teškog tjedna koji su obilježili porazi i utakmica kakvu su svi skupa zaslužili da im se dogodi zbog poštenog odnosa prema poslu koji pokazuju. Upisana je prva europska gostujuća pobjeda nakon šest godina, skinut je veliki teret, a iz izjava je bilo jasno da se o tome itekako razmišljalo.

Robert Graf, Gonzalo Garcia i ekipa rade u rubno bolesnoj atmosferi oko kluba, uz hrpu problema koje nisu oni stvorili, a ipak će vjerojatno doći do faze play-offa u kojoj Hajduk nije bio četiri godine. U skupini Hajduk nije igrao 16 godina, a frapantno zvuči da su ove sezone zaradili tri boda za klupski koeficijent što je najbolji rezultat od sezone 2003./04. kada je zarađen koeficijent 4.196. To dovoljno govori svakome tko želi razumjeti. Puno skuplje ekipe nisu barem ovaj minimum ostvarile.

Hajduk je dobio krila i to se odmah osjetilo

Malo je glupo tražiti mane u utakmici u kojoj Hajduk zabije pet golova u gostima, ali nije sve bilo idealno. Vidjeli smo najbolji Hajduk u napadačkoj fazi ove sezone. Bijeli su bili brzi, direktni, agresivni i dovoljno kvalitetni da nedoraslog protivnika rastave na dijelove. Ali utakmica je pokazala da Hajduk još uvijek ima iste probleme neovisno o kvaliteti suparnika. Previše propušta kad mora završiti posao i previše dopušta protivniku koji ne bi smio imati toliko života.

Garcia je nakon Varaždina napravio logičan izbor. Odustao je od Alberta Del Morala u prvih 11, vratio se vezi Pajaziti - Pukštas, stavio Dalissona na desetku, Šegu u vrh napada i, najvažnije, prvi put ove sezone krenuo s dva prava krila. Naravno, do sada nije imao ni mogućnost da to napravi jer doslovno nije imao dovoljno krila u kadru, a efekt takve postavke se vidio odmah. Nogomet je puno lakša igra kad krila imaju moć raditi razliku jedan na jedan.

Hajduk nije patio od posjeda radi posjeda, što je bila jedna od zamjerki do ove utakmice. Kad je trebalo, izlazio je iz zadnje linije na već viđeni način, ali lopta je puno brže išla prema naprijed. Marin Šotiček lijevo i Bamba desno su često dolazili u povoljne situacije. Hajduk je stalno tražio izolaciju na krilima, ulazak u kazneni prostor, povratnu loptu i agresivno je napadao prostor, a bekovi su se dizali visoko.

To je bila najveća razlika u odnosu na Varaždin, gdje je Hajduk izgledao sporo, sterilno i bez jasnog puta do gola, pogotovo u prvom dijelu. Naravno da je nešto i do (ne)kvalitete protivnika, ali to ne umanjuje dobru igru Bijelih. Ovo je ipak ekipa koja je u prošloj fazi kvalifikacija na svom terenu utrpala sedam komada Dinamu iz Tbilisija, a protiv Hajduka su na trenutke izgledali kao amateri. Recentna povijest Splićana u Europi ne daje pravo da se prema Žalgirisu gleda bahato.

Hajduk je mogao riješiti utakmicu puno ranije

Malo zvuči i bizarno, ali možda najveća zamjerka Bijelima je što nisu sve riješili odmah na početku. Hajduk je nakon 20 minuta mogao voditi 3:0 i nitko ne bi rekao da je rezultat nerealan. Imao je dva penala, nekoliko dobrih udaraca, stalne ulaske preko krila, sjajnu šansu Šotičeka u kojoj vratara nije bilo na golu i protivnika koji je izgledao kao da ne može pratiti ritam. Ali ostalo je samo 1:0.

Šego je zabio prvi penal, promašio drugi, pa je imao još nekoliko loših udaraca. Hajduk je dolazio u situacije, ali ih nije pretvarao u golove. I onda se dogodilo ono što se u takvim utakmicama često dogodi, pogotovo Hajduku. Jedna lopta iza leđa obrane, jedna loša reakcija i Žalgiris je izjednačio u utakmici u kojoj nije imao pravo biti živ.

To nije poništilo dobro prvo poluvrijeme, ali ga je malo zaprljalo. Hajduk je bio bolji za nekoliko klasa, ali nije napravio ono što ozbiljna momčad napravi kad tako dominira. Ne smije protivniku ostaviti ni mrvice u toj situaciji. Srećom po njega, Šego je prije odmora zabio fantastičan slobodan udarac. Bio je to gol koji je rezultat vratio bliže realnosti.

Napad je bio najbolji dio Hajduka

Hajduk je završio utakmicu s 21 udarcem, osam u okvir i pet golova. To nije slučajnost. Treći gol Pajazitija bio je sjajan udarac nakon kratke kombinacije iz kornera. Četvrti je došao iz dobre akcije u kojoj je Silić probio prvu liniju, Pukštas povukao, Šutalo pronašao Dalissona, a Brazilac mirno pogodio suprotni kut. Peti je zabio Pukštas nakon oduzete lopte i agresivnog napada na prostor.

To su važne stvari. Hajduk nije zabijao samo iz penala ili prekida. Zabijao je iz pritiska, individualne kvalitete, dobrih odluka i napadačke strukture koja je imala smisla. To je veliki pomak u odnosu na utakmice u kojima je izgledao kao da ne zna kako doći do šanse i sigurno vraća vjeru ekipi da ima smisla to što rade.

Posebno treba istaknuti Šotičeka koji je bio stalni ispušni ventil na lijevoj strani. U Varaždinu je bio dobar, a sinoć je već u prvih dvadesetak minuta pokazao zašto je doveden. Primao je loptu široko, napadao jedan na jedan i stvarao nered. Prodorom je stvorio prvi penal, pa je direktno izborio drugi penal, stalno ulazio u kazneni prostor i natjerao Žalgiris da neprestano brani situacije koje nije mogao kontrolirati. Velika je šteta da mu je poništen gol za 6:2 u sudačkoj nadoknadi jer ga je zaslužio.

Dobro je izgledao i mladi Anđelo Šutalo. Ušao je u fazu kad je utakmica već išla debelo na mlin Hajduku, ali nije samo popunio mjesto. Sudjelovao je u golu za 4:1 i pokazao mirnoću u situacijama u kojima Hajduku trebaju igrači koji mogu ubrzati, a ne zakomplicirati. Njemu je ovo tek druga seniorska utakmica u karijeri nakon debija na Cipru i pokazuje da u njemu ima nešto, ali trebat će strpljenja.

Stari problemi nisu nestali

Druga strana utakmice ne smije se ignorirati. Žalgiris je bio slab protivnik ili ga je Hajduk napravio takvim, ali i takav Žalgiris zabio je dva gola i nekoliko puta došao do situacija koje Hajduk ne smije dopuštati. Prvi gol je došao iz jednostavne lopte iza leđa obrane. Drugi iz slobodnog udarca. Odmah nakon 5:2 Žalgiris je imao još jedan udarac s ruba kaznenog prostora koji je Silić morao braniti. To ne mijenja ukupnu sliku, ali je velika opomena.

Hajduk i dalje ima problem balansa. Kad izgubi drugu loptu, kad mu protivnik izađe u tranziciju ili kad zadnja linija mora braniti prostor iza sebe, ne izgleda ni blizu mirno. Protiv Žalgirisa to nije bilo dovoljno da se utakmica ozbiljno zakomplicira. Protiv jače momčadi će biti. Zato je ovo utakmica za zadovoljstvo navijača, ali ne i za samozavaravanje.

Hajduk je u Litvi napravio ono što favorit mora napraviti kad osjeti da je puno bolji. Zabio je pet golova, mogao je još koji, praktički je riješio dvomeč i došao do europske gostujuće pobjede kakvu dugo nije imao. To je najvažnije. Nakon Pafosa i Varaždina trebala mu je utakmica u kojoj će pokazati da može biti brz, okomit, agresivan i efikasan. Dobio ju je. Sad preostaje završiti posao.