ANA KONJUH ne igra tenis već neko vrijeme.

Ozljeda lakta hrvatsku igračicu udaljila je s terena i treninga, a sada je mlada Dubrovčanka putem društvenih mreža podijelila životnu ispovijest.

Emotivnim pismom na Instagramu Konjuh se obratila javnosti i ispričala potresnu priču o ozljedama, ali u fokus je dospjela situacija s njenom sestrom koja je jedva ostala živa.

"Imala je neku vrstu upale mozga, liječnici nisu bili sigurni hoće li ostati živa"

Objavu Konjuh prenosimo u cijelosti.

"Još od svoje 12. godine sjećam se kako sam igrala tenis s nekom vrstom boli u laktu. Da bih nastavila karijeru, uzimala sam lijekove protiv bolova dok jedan liječnik nije predložio operaciju. Nakon što sam završila uspješnu juniorsku karijeru sa 16 godina, morala sam odgoditi profesionalnu karijeru zbog rehabilitacije.

To je zapravo prošlo dobro i ja sam bez boli bila 3,5 godine. U međuvremenu su me mučile i druge ozljede, poput hernije diska u leđima i iskrivljenog gležnja. To nije bilo ni blizu problema s kojima se moja sestra suočila.

Imala je neku vrstu upale mozga gdje nisu bili sigurni hoće li se izvući, ali čudo se dogodilo. Tijekom tog teškog razdoblja, tenis me je spašavao. Nisam pojma imala da su problemi s laktom tek počinjali...

Bila sam među 20 u svijetu 2017. i možda su stvari išle previše dobro. Probudila sam se jednog jutro tijekom turnira u Kanadi i nisam mogla ispružiti desnu ruku. Nakon povratka kući, doznala sam da trebam još jednu operaciju. Moja pozitivnost me održavala kroz rehabilitaciju i nakon duge predsezone bila sam spremna za igru.

"Pokušavam sve živo, osjećam se bespomoćno"

Ovaj put je trebalo samo jedan meč da se bol vrati. Morala sam odmoriti šest tjedana nakon što sam pronašla tri stresne reakcije. Nisam se više namjeravala smjestiti i tražila sam najboljeg liječnika kojeg sam mogla i završila u SAD-u

Bilo je još neizvjesnosti i probudila sam se nakon treće operacije kako bih otkrila da nisu našli ništa ozbiljno, bilo je to samo još jedno čišćenje. Mjeseci napornog rada vratili su me na mjesto gdje sam bila spremna započeti sezonu na zemlji i travi 2018. godine. Uzela sam šest mjeseci odmora od tenisa kako bih si dala maksimalno vrijeme za oporavak.

Sada, 2019. godine, pokušavam sve moguće rekete, žice i tehniku. Osjećam se bespomoćno što mi ovaj sport, kojem sam posvetila život, stvara sve te probleme. Da nisam toliko voljela udarati ovu žutu lopticu, odavno bih odustala, ali samoj sebi rekla sam da si dajem još jednu šansu.

Moja četvrta i posljednja operacija, duga 2,5 sata, bila je rekonstrukcija ulnarnog ligamenta. Imam oko 70% šanse za povratak, ali idem za time. Imam taj cilj u glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod."