HAJDUK je pobijedio u prvoj utakmici kvalifikacija Europa lige te je europska sezona hrvatskih klubova otvorena u pozitivnom tonu. Žilina, osvajač slovačkog Kupa, pala je s 2:0 u utakmici u kojoj je trebalo biti i više pogodaka na obje strane.

Maksimalno agresivan pristup

Bijeli su u svakoj fazi utakmice nastojali biti što brži i agresivniji, opravdavajući ulogu favorita na domaćem terenu. Nakon nezgodnih uvodnih 15 minuta, Hajduk je izlazio u agresivne pokušaje pritiska - Michele Šego je razdvajao stopere, Dario Melnjak i Roko Brajković na krilima su mu pomagali u pritisku na drugog stopera, dok su Mathieu Acapandie i Šimun Hrgović s bokova pritiskom omogućavali potpunu agresivnost na strani lopte.

Takav pristup je riskantan, nekad i nepotrebno, jer samo jedno zakašnjelo pokrivanje na velikoj udaljenosti može značiti ispadanje više linija. Međutim, to je logičan pristup u kontekstu Hajduka koji je tražio dominaciju na otvaranju.

Faza napada također je imala svoje nedostatke te je Hajduk jako rijetko kroz kombinatoriku uspijevao probiti blok Žiline. Igrači Hajduka ulazili su u 3-2-5 strukturu s dvije desetke koje su se često izvlačile široko, zbog čega je postojao nedostatak kvalitetnih opcija u sredini koje bi mogle stvoriti ubrzane kombinacije za drugačiji način dolaska u prilike.

Svejedno je Hajduk na račun svog stila i direktnosti uspijevao stvoriti šanse, što je najpozitivnija stvar, čak i u nesavršenoj utakmici. Svaki igrač prednje četvorke odigrao je kvalitetnu utakmicu. 

Raspoložena i pokretljiva prednja četvorka

Melnjak i Brajković odigrali su kvalitetne utakmice u oba smjera, a Brajković je svoju predstavu uspio okruniti pogotkom i asistencijom. To je odličan početak sezone za njega, s obzirom na to da se konkretnost njegovog učinka često izdvajala kao jedna od većih mana.

Sličnu utakmicu odigrao je i Šego, koji je završio na meti kritika zbog promašaja. Unatoč tome, Hajdukov napadač odradio je odličnu utakmicu u svakom drugom aspektu igre koji se očekuje od njega.

Namjestio je dva zicera za Adriona Pajazitija, dobro je surađivao u izgradnji te je bio standardno aktivan u oba smjera, što mu je i omogućilo dolazak u takve prilike. Hajduk, ako će od Šege svaki put dobiti ovakvu utakmicu što se tiče sveukupnog utjecaja na igru, neće imati nikakvih problema s napadačkom pozicijom. 

Dalisson, jedna od Hajdukovih prinova, pokazao se kao netko tko može imati utjecaj u ovakvoj momčadi. S obzirom na to da je idealna prednja trojka složena od igrača koji dobro napadaju prostor i rastežu zadnju liniju protivnika, Dalisson može biti fantastičan balans tome, kao igrač koji će koristiti rašireni prostor između obrane i veznog reda te razigravati iz tih pozicija. 

Tek je prva utakmica te ne bi bio prvi put da se Hajduk opekao na igraču koji pokaže dobre stvari po dolasku, a kasnije se ugasi. To će, kao i kod svih, ovisiti isključivo o igraču i njegovom pristupu jer je zasad pokazao da ima karakteristike koje Hajduku nedostaju i koje su vrijedne za ovu momčad.

Sramotna reakcija Poljuda

Osim par zastoja u igri koji će opravdano pasti pod dojam raspoloženog Hajduka protiv organizirane Žiline, utakmicu će negativno obilježiti reakcije publike na Poljudu. Svaka pozitivna reakcija je dobrodošla - ako su navijači odlučili da žele zapljeskati igraču koji se sam doveo u negativnu situaciju, to je njihova stvar koja se može protumačiti kao pozitivan znak ohrabrenja i motivacije.

Problem je, u ovom slučaju, u svakoj suprotnoj reakciji. Trener Gonzalo Garcia predstavljen je uoči utakmice, a od poljudskih tribina dobio je salvu zvižduka u rangu predstavljanja igrača Dinama ili Rijeke u derbiju. To je sramota u svakom kontekstu, a pogotovo kad se to radi zbog jedine smislene reakcije na incident Marka Livaje, koja je napravljena u najboljem interesu kluba. 

Hajduk nema nikakvog razloga za euforiju. To je način razmišljanja za koji će se uhvatiti samo oni najzagriženiji i najoptimističniji navijači, a s druge strane će ga potencirati oni koji će htjeti pad Hajdukove forme, koji će se dogoditi kad-tad. Previše je rupa u kadru i nedostatka širine na ključnim pozicijama da bi se na euforični uspjeh moglo računati.

Ipak, postoji nešto različito u ovoj momčadi Hajduka. "Imamo jedanaest igrača koji trče kao ludi", izjavio je Garcia nakon utakmice. Moguće je da će Hajduk opet rezultatski pasti na istim stvarima, ali ovakvoj ekipi s ovakvim pristupom i vođenjem besmisleno je da cijeli stadion zviždi prije utakmice zbog osobnih preferencija koje graniče sa stockholmskim sindromom. 

Ako je suditi po popularnim floskulama o "hajdučkom srcu" koje je najvažnije, onda se ovakve stvari kose sa svim principima kojima se vode oni koji vole klub. Ovaj Hajduk će biti dobar za svoje standarde, dokle god glasne reakcije ostavi po strani i nastavi svojim putem mirno, strpljivo i kvalitetno.