Foto: Hina

EUROPA ne poznaje ovakav istup, odnosno intervju, danog od jednog suca. Odnosno poznaje, ali ima i trenutne sankcije za takve suce i njihove ispade u javnosti - trenutno "torpediranje" s mjesta predsjednika, suca, prijava Komori i Udruzi EU, te ga ne bi šutnjom mogli spasiti niti predsjednik Vrhovnog suda koji se "odmara glavom pod vodom", niti ministar pravosuđa, pa niti da je od Pape brat. Ovakav nepotizam i šutnju Europsko pravo ne poznaje, stoji na početku teksta Vedrane Milas u Objektivu.

Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, dok se predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin odmara, kao i premijer, pa i ministar pravosuđa, žestoko se obrušio na vlast napavši predsjednika Josipovića i premijera Milanovića.

Inače, Turudić je jedini sudac, tj. predsjednik od ukupno 14 županijskih sudova u Hrvatskoj koji počesto gostuje u medijima. Niti jedan njegov kolega po funkciji od preostalih 13 nije nikada izašao u medije kritizirati vlast, politiku niti izašao iz zadanih gabarita svoje struke. Globalno, niti ne znamo tko su predsjednici preostalih sudova u Hrvatskoj. Bjelovar, Osijek, Karlovac, Dubrovnik, Rijeka, Sisak, Slavonski Brod, Split, Šibenik, Varaždin, Velika Gorica, Vukovar i Zadar, također imaju predsjednike Županijskih sudova. No njihovi predsjednici su mahom nepoznati ljudi široj javnosti. S razlogom. Zabranjeno im je izlaziti sa njihovim osobnim mišljenjima u javnost.

Turudić kao Mesija

Znamo li ostale predsjednike županijskih sudova? Ne. Samo Turudića, kojemu ovo nije prvi puta da je prešao prag svoje struke i dobrano zagazio u politiku. Time je, po mnogima, kontaminirao i svoju struku, a i politiku. Sudac sudi i predsjedava, u njegovom slučaju, a ne bavi se politikom. Inače, njegovo mjesto predsjednika Županijskog suda, znači da on brine o predmetima, kome su dodjeljeni, ima li dovoljno fotokopirnog papira, wc papira, sapuna, itd..., a ne da kao predsjednik Županijskog suda, iznosi javno svoje političke stavove u javnost. I drugi ih imaju, pa šute. "Struka je struka, a nekom bruka" kako će reći jedan njegov kolega.

Obrušio se, poput nedavno palog MIG-a, na aktualnu vlast, a mnogi su njegov istup protumačili kao pokušaj njegovog "uvaljivanja" u eventualnoj budućoj Vladi HDZ-a Tomislava Karamarka. Kako je Turudić najviše kritizirao Zorana Milanovića, ipak premijera ove države, optuživši ga za napade na sudstvo, dodavši pritom kako premijer "pluta bespućima svog neznanja i bahatosti", stavljajući mu kao krimen "kao birač mogu reći da je HDZ stranka koja je dala odlučujući doprinos stvaranju hrvatske države. "Nismo svi dali isti doprinos. Neki su dali veći. Tko je bio "premlad" za rat sa 25 godina, pa je kao vježbenik Trgovačkog suda išao u Bruxelles raditi, misleći na Milanovića, taj sigurno nije dao isti doprinos kao ja koji sam bio dragovoljac Domovinskog rata", kazao je Turudić. Javnosti nije poznato koliko je vremena proveo na bojišnici. No nije za zaboraviti da je svojevremeno suosjećao s Milanovićem, zbog prozivanja u medijima i druženja s Tedeschijem, a danas ga "dere", doduše po drugoj osnovi - kao premijera.

U jeku koruptivne afere nogometnih sudaca, Turudić na čarteru za Island s NHS-om

Dvije dijametralno suprotne stvari, iz drugoga rakursa, tko se s kim druži, idu i na njega. Zaboravio je da su na proslavi njegova 50. rođendana bili i Milijan Brkić, Zdravko Mamić, Vice Vukojević, Zoran Gobac, tadašnji dopredsjednik Hrvatskog rukometnog saveza, a kojeg je na suđenju Sanaderu, spomenuo i Mladen Barišić. Turudiću očito nisu strana druženja s osobama kojima bi, kako već ide u ovoj državi jednog dana mogao suditi, te dovesti nepristranost sudstva u procesu. On sam je krajem prošle godine sjeo na čarter let Hrvatskog nogometnog saveza otputovavši na utakmicu na Island, dok su se u isto vrijeme na sudu kojim predsjeda, vodili procesi za koruptivne afere nogometnih sudaca. Povjerenstvo za sukob interesa nije niti zamjetilo ovu "anegdotu". Je li Turudić prekršio kodeks sjevši u avion i odletjevši na nogometni derbi, u tijeku procesa za koruptivne afere nogometnih sudaca?

Nitko njemu ne zabranjuje druženja niti njegova prijateljstva, već ispade u javnosti kao predsjednika županijskog suda. Ne zamjera se niti premijeru prijateljstvo s Tedeschijem, već ako premijer pogoduje prijatelju, tada je to već druga kvalifikacija prijateljstva. Nacija je podozriva. Znamo što se dogodilo s bivšim premijerom Sanaderom i "prijateljima".

Zašto nije prijavio DORH-u premijera i predsjednika

Turudić je kao najgori pritisak na pravosuđe koji je ikada učinjen dogodio u "slučaju Perković", kada je izvanraspravno vijeće Županijskog suda s Turudićem odlučilo izvršiti europski uhidbeni nalog protiv Perkovića. Pritisak izvršne vlasti u kojem je prednjačio premijer Milanović dogodio se u "slučaju Perković".

Požalivši se kako mu je pod aktualnom vladajućom koalicijom najteže raditi, ukazao je da Milanović "s faraonskih visina pritišće hrvatsko pravosuđe", ne uvidjevši da se i sam popeo na uzvisinu. Ako mu je već tako bilo teško raditi, ako su ga "štopali", zašto ih nije prijavio DORH-u, te ih spustio s nadmorske visine? Ne vjeruje li on DORH-u i Uskoku, kako će mali čovjek? Ako je Milan Bandić mogao tužiti premijera, nije jasno zašto to ne bi napravio i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, te tako javno i profesionalno ukazao na nepravilnosti i upletanje u "neovisno pravosuđe"? Polemizirao je i s pokojnim predsjednikom Hrvatskog sabora Borisom Špremom, a u sudnici je svjedoku u predmetu "Sanader", Luki Bebiću rekao "da se ponaša pristojno, jer nije u Saboru". S napomenom: Bebić se nikada nije ponašao nepristojno niti u Saboru, niti na cesti, kao običan čovjek, ali se tada upravo Turudić bahato obraćao njemu. Šprem je ustao u obranu digniteta svoga prethodnika i Hrvatskog sabora. Uostalom, tko je Turudić da ocjenjuje nečiji karakter i temperament, komentira svjedoke, istovremeno ne procjenjujući sebe, umjesto da barata činjenicama i faktima? To je sve što se od njega očekuje i traži, u vrijeme rasprave. Jer zato je plaćen.

Bez političkih ambicija

Iako tvrdi kako nema političkih ambicija, zaključuje kako je u "Hrvatskoj sve politika". Ubraja li u taj kontekst i sebe? Doveo je u zabludu obične građane ove zemlje, koji i tako više nikome ne vjeruju. Izjavivši kako je Karamarka trebao naslijediti na mjestu pomoćnika ministra unutrašnjih poslova, kada su potonjeg smjenjivali, radi "viših" ciljeva, odbio je ponudu. Danas se ne želi izjasniti da li je ponuda opet "stupila na snagu". No, doznat ćemo. Ipak, intervjuom je dao dobar temelj da je HDZ-ov "igrač", te tako mnoge razočarao. Ne zbog prijateljevanja sa šefom HDZ-a, već zbog pravosuđa i sudstva. Prijateljstvo s Tomislavom Karamarkom ne bi trebao biti njegov krimen, kao niti s ostalim HDZ-ovcima, ali ipak, otvoreno i javno istupati protiv vladajućih, koji su opet ipak izabrani od naroda, a o-tom-potom, jesmo li zadovoljni vladajućom garniturom, sudac Turudić - nije glas javnosti.

Sanaderov kadar

Iza njega vukao se rep kao Sanaderovog čovjeka, zahvaljujući njemu na sadašnjoj poziciji. Turudić je jednimm potezom odrezao prirepak, preuzevši kapitalne slučajeve vezane za HDZ, zahvalivši se Sanaderu, u vrijeme sadašnje koalicije i presudio mu u slučaju Hypo-Ina-Mol, kao i nekadašnjem ministru gospodarstva u HDZ-ovoj vladi Damiru Polančecu. Premda se moglo primjetiti prilikom izricanja presude Sanaderu njegovo zamuckivanje, očitavši mu i moralnu lekciju, opet izašavši iz gabarita jednog suca; "kako je doprinjeo razočaranju ljudi u institucije sustava, stvaranju opće bezizlaznosti u Hrvatskoj. "Naročito kod mladih ste stvorili dojam da se ne isplati raditi, nego da se do cilja može doći kršenjem zakona, pa i morala društva", rekao je Turudić, niti sam svjestan da će nakon presude, upravo on poljuljati sve što je izgovorio osuđeniku. No ovoga puta sve izgovoreno i poručeno o moralu društva kao cjeline svojim intervjuom, odaslao je poruku čitavoj naciji. Poljuljao je vjeru u pravdu, sudstvo, pravosuđe, uplećući politiku. Imamo li neovisno pravosuđe? Po svemu sudeći – ne.

Hrvatska u EU samo radi plaćanja "članarine"

Izgleda da u ovoj zemlji samo predsjednik ne ide na godišnji odmor, pa mu je samo i on odgovorio na prozivke. Tek par dana nakon intervjua, nitko od nadležnih za pokretanje stegovnog postupka nije se izjasnio, a predsjednik saborskoga Odbora za pravosuđe Josip Kregar drži da nadležna tijela ne bi smjela prijeći preko izrečenog. Turudić bi "ipak", mogao odgovarati zbog svog političkog istupa. Što – ipak mogao odgovarati? Pa Hrvatska je u EU, i trebala bi se pridržavati barem nekih postulata koje je prihvatila potpisom ulaska u nju. Stječe se dojam da je Hrvatska ušla u EU samo kako bi joj plaćala članarinu! Ono što vrijedi u Europi, ne vrijedi u Hrvatskoj.

Ili nas ne zanima? U EU pravosuđu, smjesta bi bio smijenjen sa svoga položaja. U Hrvatskoj ćemo čekati da se zatalasana voda smiri. Kregar, također misli kako DSV ima odgovornost, ne samo za kršenje profesionalnih radnih obaveza nego i za kršenje načela obavljanja sudačke profesije".

"Turudić je iskreno rekao što misli, ali kao sudac ne bi to smio javno zagovarati. Makar obavlja javnu dužnost, njemu pravila sudske profesije i etike brane aktivnu političku djelatnost. Ovo je bio iskreni politički intervju, a ne profesionalni stav gospodina Turudića, te se pokazuje da dobar sudac ne mora biti i vješt političar", rekao je Kregar, koji također misli kako se Turudić intervjuom "pozicionira" kao budući ministar. "Ne smatram da je u pitanju samokandidatura, ali je bio način da Turudić dobije simpatije sudačke profesije. Međutim, onaj koji ima simpatije ceha neće imati simpatije mnogih birača koji o sudstvu ne misle da je profesionalno i dobro i skloni su pretjeranom kritiziranju", kaže Kregar.

Stegovna odgovornost

O stegovnoj odgovornosti sudaca odlučuje DSV u ovom slučaju tko zna kad i gdje. Sukladno Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, sudac stegovno odgovara, između ostalog, zbog "nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način", a za počinjena stegovna djela može se izreći ukor, novčana kazna do jedne trećine plaće do dvanaest mjeseci tri mjeseca, te razrješenje od dužnosti.

Turudić "jači" od Hrvatina

Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, krajnje neprofesionalno, (jer mu je i godišnji plaćen), "neće dirati u Turudića", poručio je da će proučiti intervju nakon godišnjeg odmora. Neće njemu Turudić "zasoliti" godišnji.

Ovim je jasno pokazao kako ne želi dirati u Turudića, misleć kako će se zatalasana scena primiriti i zaboraviti dok se on ne vrati. Ministar pravosuđa, pak, smatra da nema nikakvu nadležnost u ovom slučaju, dok se do Ivice Veselića, predsjednika Sudačkog vijeća zagrebačkog Županijskog suda, koji je također odmara, ne može doći. Koliko svi od navedenih mogu dugo izdržati ronjenje na dah, glavom pod vodom? Nevjerojatno, danima! Ili bježe od odgovornosti i izjava? Po (ne) reakcijama nadležnih, da se zaključiti da je Turudić "jači" i od predsjednika Vrhovnog suda, ministra, DSV-a. Uostalom, nitko nije niti tražio od upitanih da skinu peraje i maske i vrate se s godišnjeg, već da prokomentiraju intervju jednog od 14 predsjednika županijskih sudova, te eventualne sankcije. Ovaj muk, znakovit je po naciju i pravosuđe u Hrvata.

Zašto prate i prisluškuju baš Turudića?

Turudić je optužio državni aparat da ga prati i prisluškuje:

"Ja sumnjam da me prate, da me prisluškuju. Imam i dokaze o tome, koji imaju određenu snagu, naprosto, ljudi iz policije mi to govore, ljudi iz policije koji imaju svoje motive da to govore. Ne postoji, u pravu je predsjednik, kad kaže da nemaju formalne ovlasti da me smijene, međutim, ja sam posve siguran da represivni aparat radi na tome", rekao je Turudić za HRT. Tom izjavom je, za koju nema nikakvih dokaza, što bi kao sudac trebao elementarno znati, još jednom samo udario pečat na rekla-kazala svojih istupa. Barem on ne bi trebao vis-a-vis svojeg dugogodišnjeg iskustva, insinuirati, već baratati činjenicama. Kao državni službenik, plaćen je da radi svoj posao, a ne da bude glasnogovornik javnosti, stranke, suda, pa i odavanje policijskih službenih "tajni".

Zapravo je čudno da mu policajci sami govore da je prisluškivan i obavještavaju ga o tome. A zašto bi ga kako on kaže pratili i prisluškivali? Policija je odmah demantirala njegove navode. Ali ako ga i prisluškuju i prate, pitanje je ima li on nešto u svom dosjeu za što javnost ne zna, da ga državni aparat "represije" prati i nadzire? Javnost bi to željela znati. Ima li kakvih grijeha, za koje javnost ne zna? No, neobično je, da policajci čak i kada bi bili zaduženi da prate i prisluškuju, obavještavaju o tome, onoga koga "drže na nišanu". Ako je točno to što je izgovorio, onda ovoj državi svakako više ne treba ovakva policija, niti sudstvo, neovisno pravosuđe, pače, niti jedna državna institucija. Imamo ogroman problem sa demokracijom, neovisnim pravosuđem, sudstvom, politikom, policijom, itd.

Josipović odaslao "preporuku"

"Politički angažiranim sucima nitko ne vjeruje". "Stvar je principijelne prirode i ono što moramo htjeti, za što se moramo zalagati je odvojenost vlasti, različitih vlasti, s jedne strane izvršna vlast, s druge strane sudska vlast. U okviru toga treba potpuno inzistirati na neovisnosti i političkoj nepristranosti pravosuđa", rekao je Josipović. "To što možda netko drugi čini nešto što je nedopušteno, ne opravdava njega da čini nedopušteno. Vrlo jasno sam rekao da pravosuđe i u nekim najosjetljivijim predmetima mora biti potpuno neovisno, da pritisak izvršne vlasti nije dopustiv", rekao je predsjednik, podsjetivši Turudića da je prekršio zakon, jer zakon brani političku djelatnost sucima", poentiravši mu odgovorom: "Oni koji imaju političke ambicije, ne mogu ih ostvarivati preko funkcije suca", odaslavši mu vrlo jasno, zadnjom rečenicom "preporuku".

"Malo me je začudio predsjednik. Bilo bi sjajno da je tako reagirao kada je premijer napadao sudstvo i mene osobno. Da je tada reagirao dobro bih razmislio o onome što je rekao, ali ovako me nije povrijedilo. Da je bio dosljedan u izjavama, da je štitio načelo podjele vlasti, danas bi mu vjerovao, ovako baš i ne", odgovorio je Turudić. Da ga nije povrijedilo, da nije shvatio što mu je predsjednik "preporučio", ne bi niti odgovorio.

Turudić bez podrške

Za Turudićev javni nastup nisu pretjerano imale razumijevanja ni bivše ministrice pravosuđa Vesna Škare Ožbolt i Ingrid Antičević Marinović. On je svojedobno "kumovao" odlasku Škare Ožbolt s visoke funkcije u Vladi jer se u vrijeme Ive Sanadera nije složila s njegovim imenovanjem na mjesto predsjednika Županijskog suda. "O Turudiću je", rekla je, "odavna sve rekla, ali jasno je da se suci ne bi smjeli baviti političko-ideološkim temama sve dok su u službi. Druga je stvar kad uđu u političke vode ili postanu ministri", kaže Škare Ožbolt.

Turudiću zatvorena vrata Vrhovnog suda

I bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić složio se da "sve izgovoreno nije primjereno kada dolazi od jednog suca, i to predsjednika jednog od najvećih sudova u Hrvatskoj", usporedivši "danas" i "jučer".

"Da je takvo nešto izgovorio u vrijeme Tuđmana, bio odmah bio suspendiran" rekao je Olujić, zgrožen koleginim istupom. "On je delegitimirao demokratski izabranu vlast i ujedno se u tom programatskom istupu kandidirao za neku visoku dužnost u pravosuđu. Vjerojatnije za ministra, jer u Vrhovnom sudu su mu vrata zatvorena.

Valjda je procijenio, da je nakon Knina ova vlada slaba, da je na idućim parlamentarnim izborima moguća promjena vlasti i da je stoga vrijeme da se ovako aktivira. Na DSV-u, Vrhovnom sudu i Udruzi sudaca je da reagiraju. Turudić više ne bi smio biti sudac, a kamoli na čelu najvećeg suda u državi. Taj polupismeni HDZ-ov sudac povrijedio je trodiobu vlasti i politizirao sudbenu vlast", rekao je temperamentni Olujić.

Hodak na Turudićevoj strani

Tek je zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak stao je u obranu suca Turudića, istakavši kako je predsjednik Županijskog suda bio krajnje otvoren i iskren te izrekao ono što misli većina građana Hrvatske.

"Bilo je vrijeme da netko kaže nešto otvoreno i grubo prema izvršnoj vlasti. Turudić je odlučio skresati, kako se kaže, "bobu bob, a popu pop". Također je važno da je to napravio relevantan poput njega koji iza sebe ima izvanrednu karijeru u pravosuđu. Ovog trenutka se uopće ne mogu sjetiti kada mu je zadnji put neka presuda srušena na Vrhovnom sudu. Sa svime što je izrekao u intervjuu apsolutno se slažem, jer ova vlast je debelo prekoračila ovlasti i narušila trodiobu vlasti. Kada se izvršna vlast počne miješati u pravosudnu onda je to vrlo opasno i Turudić ima pravo kad kaže da su tako postupali boljševici", zaključio je Hodak.

Ustaška zmija i srpski poskok

"Samo kad se sjetimo tog slučaja Perković kada je Milanović rekao da se hrvatski suci ne drže zakona, sve je odmah jasno. Josipović i Milanović su tada čvrsto odlučili spasiti Josipa Perkovića od Njemačke i pritom se nisu libili stvarati veliki pritisak na pravosuđe. Treba samo sagledati s kakvim se savjetnicima osim Saše Perkovića Josipović okružio. Priča o ustaškoj zmiji, a omotao se srpskim poskokom" kaže Hodak, dodajući da se samo pogleda tko sada napada Turudića. Vesna Škare Ožbolt koja ga je spriječila da ostane na funkciji zamjenika ministra pravosuđa, a sada ga proziva zajedno s ostalima za politikantstvo. Ili Krunislav Olujić koji je kazao da je Turudić pravno polupismen. Ako je Ivan Turudić polupismen, onda je Olujić potpuno nepismen, a u pravo se razumije poput ribara s Bola", žestoko uzvraća Hodak braneći Turudića.

Ingrid Antičević Marinović

"Ako se suci žele baviti politikom, neka izađu na izbore", SDP-ovka, zaboravljajući svoje dvije afere, tj. svojeg supruga. Prvu sa Anom Magaš optuženoj za ubojstvo muža, klijenticom njenog supruga, koji ju je oblatio u javnosti, a potom njenoj majci ispostavio račun od pola milijuna kuna za odvjetničke usluge obrane njene kćeri. Zbog odavanja odvjetničke tajne bio je isključen iz Odvjetničke komore, a Antičević izbivala iz Sabora. Tri godine potom, u drugoj aferi, otkriveno je da je kao ministrica pravosuđa 2002. zloupotrijebila svoj položaj potpisavši klijentu svog supruga suglasnost da preuzme benzinsku crpku u Lužanima iako je vlasništvo bilo sporno. Kao promatračica u EU Parlamentu 2012., ostala je upamćena po svom govoru na engleskom. Mjesec dana kasnije pri sastavljanju liste SDP-a za izbor zastupnika u EU Parlament, njeno ime je izostavljeno. Iako nije pročitala intervju, komentirala je općenito Turudićeve ispade: "Ovo mu nije prvi put".

"Ima političara koji bi sudili i sudaca koji bi se bavili politikom, a dovoljno bi bilo kad bi svak radio svoj posao jer je on vrlo težak i obiman. Na kraju krajeva, zato je vlast i podijeljena. Ima sudaca koji se javljaju samo kako bi komentirali SDP-ovu koalicijsku vlast", nadodavši kako je kada je Račanova vlada prepuzimala vlast, postojao strah od revanšizma. "Ja sam se, kada sam preuzimala Ministarstvo pravosuđa zalagala da suci ne budu uplašeni od vlasti i da dobiju samosvijest, ali da ne prelaze u bavljenje politikom. Ako žele, neka izađu na izbore i bave se politikom", zaključila je Ingrid Antičević.

Europski sud pravde

Istina je da sudac ima ista temeljna prava kao i običan građanin, na svoje mišljenje, kao i religiju, seksualno opredjeljenje, pravo sudjelovanja u javnim diskusijama, iskazivanja svojeg stava o nekome društvenom problemu, s tim što se ne smije eksponirati političkim ispadima koji idu protiv neutralnosti sudstva. Turudić ima pravo izreći svoje mišljenje i pravo na kritiku, argumentiranu i decidiranu, no krajnje je neprihvatljivo da dovodi u pitanje neovisnost sudstva od politike, javno.

Strasbourg je jasno propisao dokle jedan sudac može ići, i niti koraka dalje. Europski sud također. Da se nešto ovakovo dogodilo u Europi i da Hrvatska ima barem maleni dio te Europe u kojoj se nalazi, nadležni i odgovorni ne bi ljetovali u ovom slučaju. Po hitnom postupku Turudić bi bio "torpediran" iz sudstva i sa svoje pozicije. Ne bi ga mogao spasiti niti Hrvatin, niti ministar pravosuđa, jer Europsko pravo ne pozna ovakovu vrstu nepotizma. Što li je to drugo, doli nepotizam, ako se nitko od odgovornih ne oglašava, danima? A potonji im (još) nije "nit rod, nit pomoz bog"? Ili se i oni, doduše prešutno "dispozicioniraju" za budućnost u krajnje spornom slučaju?