Foto: FAH

PRIKUPLJENO je dovoljno potpisa za referendum protiv monetizacije autocesta, doznaje Index iz izvora bliskih vodstvu inicijative "Ne damo naše autoceste".

Inicijativa "Ne damo naše autoceste" za sutra u 10:30 najavila je konferenciju za novinare na kojoj će objaviti preliminarni broj prikupljenih potpisa.

Točan broj skupljenih potpisa za sada ne znaju, jer se informacije i dalje prikupljaju, ali Indexu je potvrđeno da je skupljen dovoljan broj potpisa da bi se o davanju autocesta u koncesiju odlučivalo na referendumu.

Pomoćnik ministra prometa podnio ostavku

Iz Ministarstva prometa Indexu je potvrđeno da je Marko Lončarević, pomoćnik ministra Siniše Hajdaša Dončića, podnio ostavku. Kako nam kaže glasnogovornica Renata Ivanović, Lončarević je tražio razrješenje zbog osobnih razloga.

Upravo je Lončarević u ministarstvu Hajdaša Dončića bio zadužen za projekt monetizacije autocesta. No, na naše pitanje ima li Lončarevićeva ostavka veze s monetizacijom, odnosno s referendumskom inicijativom "Ne damo naše autoceste", Ivanović tvrdi da nema.

Rat brojkama

Podsjećamo, potpisi za referendum protiv monetizacije autocesta skupljali su se od 11. do 25. listopada. U tom razdoblju se između Vlade RH i inicijative "Ne damo naše autoceste" vodio pravi rat brojkama.

Protivnici monetizacije tvrdili su da Vlada privatnom koncesionaru u ruke predaje prihod od 80 milijardi kuna, kroz 40 godina na koliko bi autoceste išle u koncesiju. "Premijer Zoran Milanović prodaje autoceste kao što Dudek prodaje kravu", slikovito je to opisao Mijat Stanić, prvi čovjek Nezavisnog cestarskog sindikata i jedan od organizatora referendumske inicijative.

Vlada je pak odgovarala da HAC i ARZ, državne firme koje upravljaju autocestama, imaju četiri milijarde eura duga koje ne mogu servisirati. Zbog toga je plan države bio na monetizaciji zaraditi tri milijarde eura, te s tim novcem djelomično servisirati dug.

Monetizacijom se krši zakon

No, protivnici monetizacije ipak su imali jače argumente. Za početak, upitna je već i sama zakonitost davanja autocesta u koncesiju. Naime, prema Zakonu o koncesijama, država ne može koncesionirati imovinu nad kojom nisu razriješeni imovinskopravni odnosi.

Autoceste upravo su takav komad nekretnine: oko 300 kilometara autocesta kojima upravljaju HAC i ARZ nisu upisane u zemljišne knjige. Drugim riječima, Republika Hrvatska službeno nije vlasnik oko trećine autocesta kojima raspolaže, niti ima šanse da će se imovinskopravni odnosi razriješiti do sklapanja koncesijskog ugovora.

Prevladali argumenti protiv

Također, opravdano se postavljalo pitanje zašto se autoceste isplate privatnom koncesionaru, ali ne i državi? Naime, HAC i ARZ zajedno su prošle godine zaradili oko 1,9 milijardi kuna, a njihovi troškovi su (ne računajući kreditna opterećenja) iznosili oko milijardu kuna.

Upravo taj podatak dao je utemeljenje tvrdnjama protivnika monetizacije da bi državi puno povoljnije bilo reprogramirati postojeće kredite, te zadržati vlasništvo nad autocestama. Na kojima bi, izračunali su protivnici monetizacije, počela zarađivati puno prije nego što prođe 40 godina, koliko bi trajalo koncesijsko razdoblje.

Problematično je i pitanje preostalog duga koji bi pao na državni proračun. Vlada je uporno ponavljala da ćemo monetizacijom uštedjeti 30 milijardi kuna na kamatama, što ne može biti točno čak ni kao okvirna računica. Čak i ako bi Vlada od monetizacije zaradila tri milijarde eura (a vjerojatnije je da će najbolja ponuda iznositi nešto više od 2,5 milijardi), te čak i ako se kompletan taj iznos iskoristi za saniranje dugova HAC-a i ARZ-a (a neće), ostaje nam milijardu eura neplaćenog duga.