Foto: Hina

PREDSJEDNIK Europske komisije Jean-Claude Juncker završava pripreme za predstavljanje svog 300 milijardi eura teškog plana za poticanje investicija i rasta u Uniji. Plan će ponuditi idućeg tjedna, a europske vođe će prvu priliku za njegovo usvajanje imati na sastanku 18. i 19. prosinca.

Iako je tijekom predsjedničke kampanje Junckerov plan pozdravljen kao dobrodošla "šok terapija" i "revolucija", ovih dana pozamašanije alternative nude europski liberali i socijalisti.

Socijalistički bijeg od tradicije

Socijalisti tako predlažu vlastitu skicu za poticanje posrnulih europskih gospodarstava s ukupnim investicijama od 700 milijardi eura, a temelje ga na tri modaliteta za mobiliziranje i prikupljanje sredstava.

Prva dva modaliteta kojima namjeravaju namaknuti novac su tradicionalna i odgovaraju planu Junckera. Ukratko, riječ je o novcu iz Europskog mehanizma za stabilnost (ESM), koji je uspostavljen tijekom krize u svrhu financiranja članica koje su izgubile povjerenje stranih investitora ili pristup tržištima kapitala.

Prema pisanju EurActiva, Socijalisti procjenjuju da bi se u svrhu investiranja iz ESM-a moglo povući oko 150 milijardi eura.

Drugi od tradicionalnih modaliteta za prikupljanje novaca podrazumijeva korištenje profita i dividendi koje ostvaruje Europska banka za investicije putem koje bi se namaknulo dodatnih 150 milijardi eura. U oba slučaja se očekuje da će ulaganje javnog novca privući i privatni kapital, iako su detalji o omjeru privatnog i javnog novca u ovom trenutku predmet (želja i) nagađanja.

Treći način na koji socijalisti misle pribaviti novac tek treba iskušati a temelji se na ideji da kapital ponude zemlje članice. Hipotetska nacionalna davanja bila bi isključena iz izračuna javnog duga i deficita, a uparena s privatnim novcem trebala bi osigurati dodatnih 400 milijardi eura.      

Samozavaravanje

Europski liberali koji su ovog tjedna također predstavili plan za poticanje rasta koji za 400 milijardi eura nadmašuje Junckerov, brzo su osudili netradicionalan način financiranja.

Guy Verhofstadt (ALDE) je u priopćenju napisao da mu je drago da i socijalisti traže više novca od konzervativaca, ali da je "veliki problem" treći dio njihova plana jer podrazumijeva stvaranje novog
duga. 

Verhofstadt je ocijenio da plan o prikupljanju novca od zemalja članica, čak i ako on bude izostavljen iz izračuna proračuna, predstavlja kontradikciju Paktu o rastu i stabilnosti i da je riječ o "samozavaravanju".

Plan liberala, koji također ima tri stupa i traži 700 milijardi eura za investicije, temelji se na privlačenju privatnih investicija kao kolaterala za kapital kojeg bi ponudile isključivo članice EU kojima to odobri Komisija.

Drugi stup "liberalnog plana" je porezno rasterećivanje domaćinstava, malih i srednjih poduzetnika, a treći zakonski paketi sa svrhom uklanjanja administrativnih i birokratskih prepreka na putu poduzetnika te integracija i objedinjivanje europskih energetskih i digitalnih tržišta.

Oči širom zatvorene

Dakako, sve tri grupe iz glavne struje se međusobno kritiziraju, ponajviše oko omjera i očekivanja kad je riječ o sinergiji javnog i privatnog kapitala. Tako socijalisti ocjenjuju da je Junckerov plan u kojem se očekuje da će javni fondovi privući sedmerostruko veću količinu privatnog u odnosu na temeljni kapital "nerealan", odnosno da je liberalno stimuliranje putem poreznih olakšica pogubno po državne proračune i da će u konačnici, umjesto rješenja ponuditi nove probleme.

Uočljivo je pak, da svi odreda odbijaju ponovno potegnuti pitanje i ulogu ECB-a, koji za razliku od mnogih središnjih banaka ima "skroman" mandat čijoj se izmjeni, koja bi otvorila put lakom i bezbolnom financiranju putem euro-obveznica i/ili kvantitativnog olakšanja protive Nijemci.