Screenshot: RTL

U SPOMEN na krvavi 22. rujna 1999. godine, kad su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, Hrvatska danas obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Povodom tog dana samohrana majka troje djece, Marijana Fel iz Pitomače, koju javnost pamti po mučnoj deložaciji, odlučila je svima ispričati svoju priču - priču o tome što joj se dogodilo nakon prijave nasilja u obitelji.

POVODOM NACIONALNOG DANA PROTIV BORBE NAD NASILJEM NAD ŽENAMA: MOJ PUT  POSLIJE PRIJAVE NASILJA U OBITELJI

"Moje ime je Marijana Fel. Ono po čemu me se mnogi sjećaju je mučna deložacija moje obitelji koju su popratili svi mediji u našoj zemlji i šire. Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ne mogu, a da ne progovorim o strahotama koje su mi se događale nakon prijave samog nasilja.

Prvenstveno bih se zahvalila Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a koji mi je u najgorim trenucima davao podršku i upoznao me s mojim pravima. Kad je taj pakao prošao i kad sam dobila policijsku zaštitu, zajedno s djecom, strahote se nastavljaju. Suprug traži razvrgnuće suvlasničke zajednice na Općinskom sudu u Virovitici prije podjele zajedničke bračne imovine. Znala sam da postoji Obiteljski zakon koji štiti prvenstveno djecu i vjerovala sam da ćemo poslije svega proživljenog biti zaštićeni od daljnjih šokova. Znala sam da postoji i Konvencija o pravima djeteta i Konvencija o pravima čovjeka. Vjerovala sam da se naši sudovi drže svega toga… više ne vjerujem.

Nakon svih obraćanja institucijama, odgovora nije bilo ili su mi davali uputu da se javim nekom drugom koji je za to nadležan. Na kraju poslije svih strahota koje sam proživjela, izbačena sam na ulicu s djecom bez mogućnosti da se branim jer sve žalbe koje sam slala Općinskom sudu, nisu bile proslijeđene na Županijski sud, a od prodaje kuće nisam dobila niti kune. Kao najgori zločinci moja djeca i ja završili smo na ulici ne učinivši nikome ništa nažao. Komentar sutkinje na neisplatu sredstava bio je da sam se žalila i dok  ne odluči Županijski sud o žalbi ne mogu dobiti sredstva. Žalila se jesam i tražila odgodu deložacije do odluke Županijskog suda i šest mjeseci da, uz to malo novaca, pokušam organizirati život sebi i djeci, no izbačeni smo bez ičega. Tražila sam pomoć u smještaju, no na području naše općine ne postoje socijalni stanovi. Prihvatili su me roditelji koji su i sami stari i bolesni.

"Žene ostaju prepuštene same sebi, vatra nasilja je ugašena no one ostaju na zgarištu bez ikakve vizije za budućnost"

Osjećam se jadno da nakon 18 godina braka i svega što smo zajednički stekli ja dolazim k roditeljima ponižena i ubijena u pojam sa stambenim kreditom od 800 kuna mjesečno koji ću otplaćivati još nekoliko godina, a sva ostala imovina ostala je na korištenje bivšem suprugu. On uplaćuje alimentaciju po želji što mi dodatno otežava ionako tešku financijsku situaciju. Inače alimentacija za troje djece iznosi 2.250 kn. Za vrijeme kad je suprugu bila određena mjera opreza od strane suda, on od mene traži poveći iznos za kredit koji je otplaćivao i već mi radi blokadu na još neisplaćenim novcima za kuću. Pitam Vas jesam li ja bila ta koja je donijela takvu odluku?

Moj stariji sin u više se navrata obraćao Pravobraniteljstvu za djecu i opisao im problem te situaciju u kojoj se nalazimo. Konkretnog odgovora nema ni danas. Jedna od vrlo šokantnih situacija bila je i ta da je sutkinja koja je vodila slučaj deložacije punim imenom i prezimenom objavila ime mog, tad maloljetnog, sina u svim lokalnim medijima (i šire) najavljujući kaznenu tužbu protiv njega, što je zakonom nedopustivo. Tražili smo reakciju institucija, no nažalost nitko nije poduzeo ništa. Zašto? Pitam se gdje je tu pravda i gdje su svi oni nadležni za zaštitu žrtava, je li Imovinski zakon iznad Obiteljskog i iznad svih konvencija!? Pitam sve one koji će povodom ovog dana govoriti i davati podršku žrtvama zašto žene žrtve nasilja moraju biti skrivene u sigurnim kućama dok nasilnici slobodno šeću?! Zašto sve žene koje govore o nasilju imaju zamućeno lice na ekranu i izmijenjen glas? One jadne osjećaju sram i strah, većina njih vraća se natrag nasilniku jer njihov posao u obitelji bio je odgoj djece i briga o kući za koje nikad nisu dobile plaću, većina njih nema ni dana radnog staža jer su cijeli svoj život posvetile obitelji. Poslije prijavljenog nasilja većina njih ostaje na cesti s djecom bez ičega, a država nema daljnji plan zbrinjavanja za njih. Ostaju prepuštene same sebi, vatra nasilja je ugašena no one ostaju na zgarištu bez ikakve vizije za budućnost.

Nažalost znam da se otvara i jedna kuća u kojoj će biti smještane žene kad im istekne rok boravka od godinu dana u sigurnoj kući, što znači da se taj problem produbljuje  i da se nitko ozbiljno ne bavi problematikom egzistencije žrtava. Ono što često čujem od žena je izjava njihovih supruga: `Eto ti Marijane, prijavi nasilje pa ćeš izletjeti na ulicu kao i ona`.

Ukoliko nitko neće reagirati na ovaj problem bojim se da će biti žrtava još više, a mnoge od njih u toj će borbi i izgubiti svoj život. Vjerujte, i ono što su prošle dovoljno ih je trajno osakatilo", navela je Marijana Fel.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

> Reakcija Ministarstva

Nacionalni je dan borbe protiv nasilja nad ženama. Obilježava se u znak sjećanja na tri žene ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine. Tragedija se dogodila za vrijeme brakorazvodne parnice, u kojoj je Mato Oraškić ubio je sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, te ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Za to je osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina.

Hrvatska od 2004. taj dan obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, koje se najčešće događa u obiteljskoj zajednici, uglavnom od strane partnera.

Potvrđuju to i rezultati istraživanja koje je provela Autonomna ženska kuća među ženama koje su zbog nasilja pokrenule brakorazvodne parnice. "Čak 68 posto žena preživjelo je nasilje u intenzitetu i opsegu koje ih je aktiviralo za pokretanje brakorazvodnog postupka. Dakle, velika većina žena pokreće razvod radi čega? Radi dugogodišnjeg partnerskog nasilja, kojeg su one žrtve. Nasilje je bilo toliko intenzivno i dugotrajno, da je dovelo do ženine odluke o razvodu", istaknula je Neva Tolle iz AŽK-a, koja se na nedavnoj sjednici Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine obrušila na novi Obiteljski zakon, koji je stupio na snagu 1. rujna, i koji je prema riječima Tolle, baziran na potpuno krivim osnovama.

Ministarstvo dezinforimira javnost

"Analiza Ministarstva socijalne politike i skrbi govori da su razvodi prečesto nepromišljeni i brzopleti, da su najvećim dijelom temeljeni na činjenici da žena ima dijete drugog muškarca, da žene manipuliraju preseljenjem djece i sebe radi opstrukcije susreta i druženja s očevima. Doista bih voljela znati na temelju kojih analiza i autora Ministarstvo socijalne politike i mladih, kao i radna skupina, crpe ove podatke te ih se usuđuju javno objavljivati, iako isti dezinformiraju javnost i ne odgovaraju činjenicama" kaže Tolle.

Odvjetnica AŽK-a Sanja Bezbradica Jelavić tvrdi da zakon počiva na tezama koje nisu u skladu s Konvencijom Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji, a koju Hrvatska još nije ratificirala. Navela je slučaj štićenice AKŽ-a, na koju se primjenjuju odredbe novog Obiteljskog zakona, a koja je s dvoje male djece u dobi od 1 i 3 godine, napustila nasilnog supruga, ovisnog o drogama i alkoholu.

Majka mora dobiti pristanak nasilnika da bi odvela djecu?!

"Prema odredbama novog Obiteljskog zakona, ona mora dobiti pristanak supruga da odvede djecu s adrese stanovanja. Ako suglasnost supruga ne dobije, mora je nadomjestiti odlukom suda u izvanparničnom postupku. Do tada bi djeca trebala biti na svojoj adresi stanovanja s ocem, a majka može slobodno otići", navodi Bezbradica Jelavić.

Problem je, kaže, što izvanparnični postupak traje, a prije njega potrebno je pokrenuti postupak obveznog savjetovanja u Centru za socijalnu skrb, koji može trajati do dva mjeseca. Realno je, tvrdi, za očekivati da bi žena odluku suda da može odvesti djecu sa sobom u sklonište mogla dobiti u roku od pola godine.

Autonomna ženska kuća Zagreb na vrijeme je upozoravala radnu skupinu i zakonodavca na te manjkavosti, no prijedlozi im nisu uvaženi. Nažalost, nelogičnostima tu nije kraj...

"U tom razdoblju dok ona dobije i pokuša dobiti sve te odluke, ako otac bude onemogućen u viđenju djece, suprugu može kazneno goniti, a tužbom radi naknade štete, može tužiti i nju i sve druge. Činjenicu da je upravo njegovo nasilno ponašanje dovelo do opisanih posljedica, Obiteljski zakon uopće ne prepoznaje u normativnom uređenju postupanja, u ovom niti u sličnim postupcima. On isključuje medijaciju - dakle, medijacija se neće provoditi ako postoji nasilje u obitelji. Ali ostavlja ogroman prostor za strukturalnu viktimizaciju žene žrtve nasilja u brojnim drugim odredbama, kao što je naprimjer ova situacija", upozorila je odvjetnica Autonomne ženske kuće Zagreb.