Foto: Guliver image/Getty images

NAKON samo deset mjeseci na čelu Italije, Enrico Letta u petak je podnio ostavku i prepustio vrlo vjerojatno mjesto suparniku Matteu Renziju, u jednom od scenskih obrata kojima obiluje talijanska politika.

Letta je došao u predsjedništvo republike kako bi službeno podnio ostavku Giorgiu Napolitanu.

"Hvala svima koji su mi pomogli, svakog dana kao da je zadnji", napisao je premijer na Twitteru neposredno prije ulaska.

Taj je lijevi demokršćanin proveo tek 293 dana na čelu dosad neviđene koalicije ljevice i desnice, uvedene nakon parlamentarnih izbora u nedostatku jasne parlamentarne većine.

Paradoksalno, Letta odlazi s dobrom viješću za gospodarstvo: toliko očekivan izlazak iz recesije nakon dvije godine neprekidnog pada BDP-a, s malim porastom od 0,1 posto u zadnjem tromjesečju.

Iako se službeno nije kandidirao, njegov vjerojatni nasljednik firentinski je gradonačelnik Matteo Renzi, šef Demokratske stranke lijevog centra.

Renzi koji je u petak u sjedištu gradske vijećnice u Firenzi predsjedao, povodom Valentinova, svečanosti za parove koji slave 50. obljetnicu braka, zamolio ih je da mu požele sreću. "Uvijek nam treba, posebno u ovom trenutku", kazao je on.

S 39 godina Renzi bi mogao postati najmlađi šef neke europske vlade.

Renzi preuzeo vlast u Italiji bez izbora

Politički vođa talijanskog lijevog centra Matteo Renzi je mlad, dinamičan i nikad nije ustuknuo pred izazovom, ali je njegova odluka da prisili stranačkog kolegu Enrica Lettu da napusti položaj predsjednika vlade veliko političko kockanje.

Predsjednik države sigurno će Renziju (39) povjeriti mandat za sastav nove vlade nakon što je u petak Letta dao ostavku na premijerski položaj.

Dosadašnji gradonačelnik Firence nikad nije krio ambiciju da postane vođom Italije, ali se do ovog tjedna smatralo da to planira ostvariti pobjedom na izborima, a ne političkim manevrom s kojim se, po anketama, ne slaže većina Talijana.

Novi vođa Demokratske stranke (PD) predstavlja se kao autsajder koji voli iskreno govoriti i prezire rimske barokne političke sporazume zbog kojih je pet od posljednjih sedam premijera na to mjesto došlo na takav način, a ne izbornom voljom građana.

Njegova odluka posljedica je promišljanja da ga čekanje može previše skupo stajati ili vlastite procjene da je dovoljno snažan progurati snažne reforme kojima će oživjeti stagnirajuće gospodarstvo, zbog čega će mu Talijani brzo oprostiti.

"Istaknuti se u ovom trenutku sa sobom nosi dosta rizika, ali političareva je dužnost u nekim trenucima preuzeti rizik", rekao je Renzi na sastanku središnjeg odbora PD-a u četvrtak u govoru kojim je od njih tražio da povuku potporu Letti.

Stranka je podržala svojeg čelnika, ali uvjerljivi ishod glasovanja u korist Renzijevog udara maskira duboke zamjerke unutar stranke.

"Ovo je kockanje koje bi moglo ugroziti ne samo Renzija, nego i PD pa i cijelu zemlju", rekao je Giuseppe Ciavati, ugledni zastupnik kojeg je Renzi porazio u prvom krugu izbora za stranačko vodstvo u prosincu.

Renzi će biti najmlađi predsjednik vlade u Europi. On ne samo da se nikad nije kandidirao za premijera, nego nikad nije bio ni biran u parlament, a bit će i prvi premijer koji nije prije toga bio parlamentarni zastupnik još od bivšeg guvernera narodne banke Carla Azeglija Ciampija 1993.

Renzija na čelu talijanske vlade očekuje teška misija

Politički vođa talijanskog lijevog centra Matteo Renzi samo je na korak od stvaranja nove vlade nakon što je brzo uklonio s položaja premijera stranačkog kolegu Enrica Lettu, ali brojke koje pokazuju kako slabo raste talijansko gospodarstvo pokazuju kako je golem zadatak pred njim.

Nakon što su Renzi i ostatak čelništva Demokratske stranke (PD) uskratili Letti potporu na izvanrednom sastanku u četvrtak, Letta je bio prisiljen predati ostavku na položaj premijera predsjedniku države Gioirgiju Napolitanu.

Predsjednik će prije određivanja Lettinog nasljednika održati dvodnevne konzultacije, a budući da je PD najveća stranka u parlamentu, Renzi (39) mogao bi biti imenovan premijerom već ovog vikenda.

Do nagle promjene na talijanskom političkom vrhu došlo je zbog teške gospodarske situacije i potrebe da se provedu oštre strukturne reforme, što vlada na čelu s Lettom nije uspijevala učiniti.

Gospodarski podaci objavljeni u petak pokazali su da je Italija u posljednjem tromjesečju 2013. ostvarila gospodarski rast od tek 0,1 posto, što je ipak prvi zabilježeni rast od sredine 2011.

Tako slab rast naglašava činjenicu da je Italija jako zaostala za gospodarstvima europskih država poput Francuske i Španjolske, o Njemačkoj da se ni ne govori.

Talijanski BDP u četvrtom je kvartalu prošle godine zabilježio pad za 0,8 posto u odnosu na isto razdoblje godinu prije, a u cijeloj 2013. pao je za 1,9 posto, nakon 2,6 posto godinu prije.

Italija je i dalje treće najveće gospodarstvo 18-člane eurozone, ali je danas manje nego prije deset godina. U posljednjih je pet godina industrijska proizvodnja pala za četvrtinu, a u južnoj polovici zemlje nazaposleno je više od pola radno sposobnog stanovništva.

Javni dug Italije iznosi 2 bilijuna eura, uz nezaposlenost od 12,7 posto, što je najviše još od 70-ih godina prošlog stoljeća.

Poslovni krugovi zatijevaju brže reforme i obračun s nabujalom birokracijom te smanjenje velikih poreznih opterećenja poslodavcima. Renzi je obećao radikalni program.

Način na koji je prigrabio vlast vjerojatno će dodatno pojačati otpor prema svemu što će Renzi pokušati napraviti, osobito unutar dobro ukopanih političkih društvenih i gospodarskih lobija čije su zakulisne igre i dosad uvijek onemogućavale napore za ozbiljnijim promjenama u talijanskom društvu.

Već na samom početku će Renzijeva stranka vjerojatno morati politički trgovati s malom strankom Novi desni centar, čiju potporu PD treba kako bi imao većinu u parlamentu. Predsjednik te stranke Angelino Alfano već je zatražio da politika skrene više udesno i odbacio svaku mogućnost liberalnih društvenih promjena koje Renzi zastupa, uključujući i ozakonjenje veza pripadnika gay zajednice.

A moguće je da će se suočiti i s pomanjkanjem entuzijazma kod partnera iz EU, koji su cijenili Lettino striktno provođenje zadanih proračunskih pravila, glede svojeg uvjerenja da bi obećane stukturne reforme trebale Italiji omogućiti popuštanje limita za posuđivanje novca.

"Program strukturnih reformi neće nestati, kao ni fiskalni izazovi. Prostor koji Italija ima za manevriranje, s obzirom na razinu zaduženosti, gotovo je zanemariv", rekao je jedan visoki dužnosnik EU-a.

"Jedino je pitanje - može li on ponovno pokrenuti zemlju. Ako može, način na koji je došlo do promjene (na vlasti) će se zaboraviti. Ako ne može, to je jedino što će se pamtiti", ocijenio je jedan od najuglednijih talijanskih poslovnih ljudi Carlo de Benedetti.