Foto: FAH, Index

"SVE PREDSTEČAJNE nagodbe bile su u skladu sa zakonom", izjavio je u utorak Slavko Linić komentirajući uhićenje Rena Sinovčića.

Istražni organi, međutim, imaju drugačije mišljenje od bivšeg ministra, koji je smijenjen upravo zbog korupcijskih afera koje su predstečajne nagodbe generirale. Jedan od razloga uhićenja Sinovčića, priopćio je Uskok, je i predstečajna nagodba Voxa, koju je Index razotkrio kao štetnu još u siječnju ove godine.

U priopćenju Uskoka stoji da je Sinovčić iskoristio predstečajnu nagodbu kako bi svojoj firmi Vox pribavio nepripadnu korist, odnosno kako bi "u postupku predstečajne nagodbe nezakonito umanjio obveze prema vjerovnicima".

Fiktivna potraživanja Šegonu nisu bila problem

Sinovčić je, tvrdi Uskok, u dokumentaciji koju je dostavio nagodbenom vijeću FINA-e neistinito predočio i priznao svoje fiktivno potraživanje prema Voxu u iznosu od 17.687.267,86 kuna. To je potraživanje, tvrdi Uskok, Sinovčić naknadno prenio na Dalibora Zebića, zajedno s dodatnim nepostojećim dugom u iznosu od 3.477.000,00 kuna, a sve kako bi zadržao potrebnu većinu glasova vjerovnika.

Ispalo je tako da je Zebić, Sinovčićev prijatelj i direktor NK Zadra, najveći vjerovnik Voxa pa je njegov glas bio presudan za prihvaćanje predstečajne nagodbe u kojoj je Sinovčićevoj firmi oprošteno 70 posto svih dugova. Između ostalog, Sinovčiću je oprošteno i 5,6 milijuna kuna poreznog duga. Ništa od svega toga nije bilo sporno savjetodavnom vijeću koje je prihvatilo nagodbu, a na čijem čelu je sjedio Branko Šegon, bivši Linićev pomoćnik smijenjen zbog afere koju je otkrio Index i Sinovčićev poznanik još iz devedesetih kada su sudjelovali u preprodaji dionica Zadranke.

"Nakon toga je Nagodbeno vijeće, u uvjerenju da je zakonom tražena većina vjerovnika ostvarena na temelju istinitih i stvarno postojećih tražbina vjerovnika, donijelo rješenje o prihvaćanju plana financijskog i operativnog restrukturiranja dok je Trgovački sud u Zadru 21. siječnja 2014. donio pravomoćno rješenje o odobravanju predstečajne nagodbe čime je IX. okr. društvu pribavljena nepripadna imovinska korist od 57.568.676,71 kune, dok je Ministarstvo financija oštećeno za 5.620.098,09 kuna a ostali vjerovnici za 51.948.578,62 kune", tvrdi Uskok.

Zebiću za kunu dao firmu vrijednu 22,4 milijuna

Da bi se priča o Sinovčićevom Voxu stavila u puni kontekst, nužno je osvrnuti se i na kronologiju predstečajne nagodbe. Rješenje o otvaranju predstečajne nagodbe na stranicama Fine nosi nadnevak od 9. srpnja 2013. godine.

Dva dana kasnije, 11. srpnja, Dalibor Zebić u sudskom registru upisan je kao osnivač firme Vox centar d.o.o. s temeljnim kapitalom od 22,4 milijuna kuna. Do tada je kao osnivač te firme u sudski registar bio upisan Sinovčićev Vox d.o.o. Drugim riječima, Sinovčić je firmu vrijednu više od 22 milijuna kuna prepisao na Zebića, iako je u njoj ostao direktor i jedini član uprave.

Uskok tvrdi da je i u ovom slučaju prekršen zakon. Sinovčić je, tvrdi Uskok, Zebiću za jednu kunu prepustio firmu nominalne i stvarne vrijednosti 22.447.800,00 kuna. Na taj način je Sinovčić, tvrdi Uskok, svjesno umanjio imovinu Voxa iz koje bi se u stečajnom postupku mogli namiriti vjerovnici te je time za navedeni iznos oštetio Vox, a Zebiću pribavio 22,4 milijuna kuna nepripadne imovinske koristi.

Šegonovi zadarski poslovi

Slučajno ili ne, Linićevog pomoćnika Šegona, koji je bio glavni i odgovorni za odlučivanje o predstečajnim nagodbama, sa kontroverznim zadarskim miljeom kojem pripada i Sinovčić povezuju dugogodišnji poslovni odnosi.

Šegonova poduzetnička karijera započela je upravo u Zadru. Od 1994. do 2003. godine radio je za Zdena Zrilića, dugogodišnjeg savjetnika Hypo Alpe Adria banke, kao direktor u firmi Trgo folijaplast, koja je kasnije preimenovana u Nautilus d.o.o. Suvlasnici ove firme, prema registru trgovačkog suda, su Zrilić i Hypo banka iz Klagenfurta.

Upravo je radeći za Zrilića Šegon upoznao Sinovčića i njegovog suradnika Zvonimira Nižića zvanog Grof. Šegon je za Zrilića obavio pregovore oko preuzimanja Zadranke, trgovačkog lanca koji je nekad imao 178 prodavaonica i zapošljavao 1153 radnika, a u međuvremenu je otišao u stečaj. Za vrijeme privatizacije Zadranke preprodajom dionica te firme bavili su se i Sinovčić i Nižić.

Istom poduzetničkom krugu pripadaju i Jadranko Lisica i Neven Badurina, dvojac koji je bacio oko na tvornicu ribljih konzervi Adria. Lisica i Badurina su, baš kao i Šegon, članovi Udruženja malih hotelijera.

Priča oko tvornice Adria počela je kada je njen vlasnik Miodrag Lacić upao u financijske poteškoće nakon što je završio u pritvoru zbog afere Spice. Iako optužnica protiv njega nije podignuta, Lacićevi poslovi pretrpjeli su ozbiljan udarac, te je bio primoran dati Adriju Lisici i Badurini u jednogodišnji najam.

Kasnije je na Trgovačkom sudu u Zadru, gdje se poveo spor zbog navedenog ugovora o zakupu, Lacić kazao da ga je na prepuštanje firme Lisici i Badurini natjerala državna Hrvatska poštanska banka, kao najveći vjerovnik Adrije. Lacić tvrdi da su ga iz HPB-a pozvali na sastanak kojem je nazočio i Badurina, a na kojem mu je dano da znanja da će firmu ili prepustiti u zakup, ili će mu banka ovršiti nekretnine koje je imao pod hipotekom.

Nakon isteka ugovora o zakupu, Adria je vraćena u Lacićevo vlasništvo. Novi-stari vlasnik je, međutim, optužio Lisicu i Badurinu da su Adriju temeljito uništili pa je tako protiv njih podnio i kaznene prijave zato što je nestao određeni dio opreme. Također, Lacić tvrdi da su Lisica i Badurina tvrtku ostavili u ogromnim dugovima.

Jedini spas za Adriju postala je tako predstečajna nagodba. Koju su Linić i Šegon odobrili, ali uz vrlo specifične uvjete; Lacić je dobio godinu dana da pronađe partnera koji će u Adriju uložiti barem 40 milijuna kuna gotovine, te preuzeti na sebe otplatu kredita u iznosu od oko 42 milijuna kuna. S obzirom da se to nije desilo, Adria je završila u stečaju, a njene vrijedne nekretnine idu na bubanj.

Tvornica Adria, naime, u zadarskoj Gaženici posjeduje izuzetno atraktivno zemljište. Radi se o komadu zemlje koji se naslanja na luku Gaženica. Interes za to zemljište pokazali su upravo Lisica i Badurina, koje Lacić optužuje da su u svom jednogodišnjem direktorskom mandatu rasturili Adriju.

Linić i Kalmeta na kavi

Svi zadarski poduzetnici pobrojani u ovom tekstu u nekom su razdoblju svoje karijere glasili za ljude koji pripadaju krugu bliskom Božidaru Kalmeti. Aktualni gradonačelnik Zadra tu je dužnost obavljao i u razdoblju od 1994. do 2003. godine, u isto vrijeme dok je Šegon sjedio u upravi Zrilićevog Nautilusa. Kalmeta se na dužnost gradonačelnika Zadra vratio na zadnjim lokalnim izborima, a u međuvremenu je bio ministar prometa u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Da pripadnost zaraćenim političkim klanovima nije nužno razlog zbog čega ne bi mogli održavati dobre odnose, Slavko Linić demonstrirao je prošlog ljeta. Godišnji odmor Linić je proveo krstareći na jahti svog prijatelja Joze Kalema, a kada su se zaustavili u Zadru ministar financija iskoristio je šansu da popije kavu upravo s gradonačelnikom Kalmetom.

Nije Kalmeta, na kraju krajeva, nikada imao problema s Linićevim kadrovima. Pokazao je to kada je kao ministar prometa u upravu državne firme Autoceste Rijeka - Zagreb imenovao Željka Denonu, člana SDP-a i Linićevog kartaškog partnera.