Foto: HGSS

TIJEKOM dežurstva HGSS-a jučer se dogodila najteža akcija spašavanja u 2012. godini s teškim posljedicama: jednim smrtnim slučajem i jednom teškom tjelesnom ozljedom, gdje je presudnu ulogu odigrala brza intervencija dežurnih članova HGSS stanice Zadar kao i brzo okupljanje više članova mnogih stanica HGSS-a RH na tečaju kartografije u NP Paklenici, te gostujućih članova njemačke gorske službe spašavanja pokrajine Bayern (Bergwacht Bayern).

Poziv je stigao jučer oko 19:45, a cijeli transport do predaje teško ozlijeđenog penjača ekipi HMP-a je potrajao manje od dva sata, a nakon policijskog očevida oko ponoći smo krenuli i po tijelo smrtno stradalog penjača. Akcija je završila oko 01:55 sati.

Radi se o vrlo mladim penjačima i državljanima SAD-a. Penjači su penjali u izrazito zahtjevnoj stijeni Anića kuka. Pokazalo se da je transport (zemaljskim putem) izuzetno brzo obavljen obzirom na lokaciju i tip ozljeda.

Nakon očevida oko 4,30 sati pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja izvukli su i tijelo poginulog alpinista.

"Ne znamo je li došlo do subjektivne ili tehničke pogreške"

"To je jedna klasična alpinistička nesreća, radilo se o padu. Reakcija gorske službe spašavanja bila je jako brza. U pomoć su nam priskočili i kolege iz Austrije koji su se tamo zatekli. Već nakon desetak minuta bili smo na mjestu nesreće, a nakon sat i pol teže ozlijeđeni alpinist je već bio spušten u dolinu. Noćas, tijekom noći i rano ujutro, nakon očevida i drugi unesrećeni, koji je nažalost smrtno stradao prebačen je u dolinu, čime je zapravo akcija završila", rekao je Prizmić.

Što je pošlo po zlu u ovom slučaju, teško je reći. "To doista ne znam. Međutim, definitivno se radi o alpinističkoj nesreći uslijed pada. Je li gore bilo neke tehničke ili subjektivne pogreške, ne znamo, ali u svakom slučaju, mi u alpinističkim krugovima držimo da uvijek postoji neka subjektivna pogreška, čak i kada neki tehnički dio popusti, nastojimo da uvijek ima neki bypass", istaknuo je pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja.

Najveća stijena na Velebitu

"Stijena je previjesna, što znači da je vrlo eksponirana i vrlo teška. Može se penjati tijekom gotovo cijele godine, što je za europske i svjetske alpiniste vrlo primamljivo i oni vrlo rado dolaze ovamo i penju se. U stijeni se nalazi niz vrlo teških tenhičkih i slobodnih smjerova, tako da možemo reći da je to jedno od elitnijih europskih alpinističkih destinacija i penjališta", pojasnio je Prizmić.

Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i najznamenitija stijena u Hrvatskoj. Stijena je viša od 300 metara, a među alpinistima je glasovita po svojoj razvedenosti, brojnim penjačkim problemima i prevjesima. Hrvatski planinarski savez piše da se osobito ističe njezin prepoznatljiv prevjesni klin.

Prva smrt hrvatskog planinara dogodila se na Anića kuku

Hrvatski planinar Dragutin Brahm je daleke 1938. godine poginuo u pokušaju penjanja na Anića kuk. Time je postao prva osoba koja je smrtno stradala u povijesti hrvatskog planinarstva. Na drugu obljetnicu njegove smrti planinar Marijan Dragman i Drago Brezovečki uspjeli su se popeti po stijeni te su tu rutu nazvali u čast Brahma. Na žalost, na toj ruti su se danas pokušali popeti i američki planinari te su stradali pri padu.