Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

POŽARI koji su zadnjih dana poharali Korčulu i Pelješac na vidjelo su izvukli potplaćenost i nedovoljno honoriranje hrvatskih vatrogasaca koji su se danonoćno borili s vatrenom stihijom koja je zahvatila otoke. U razgovoru za Index, jedan od vatrogasaca (podaci poznati redakciji) koji je bio angažiran na Pelješcu otkrio je detalje borbe s požarima, komentirajući ponudu strane pomoći, rad kanadera te još nekoliko drugih tema.

"Riješili smo požar i vratili su nas. Tamo su ostali dežurati samo lokalci, za slučaj da se negdje opet nešto digne. Na drugim mjestima na Pelješcu ima dodatnih snaga, ali i to će brzo biti povučeno.
Što se tiče kanadera, oni se dižu po potrebi i šalju na lokacije na kojima je najhitnije. Ovi požari su često bili jako raštrkani i korištenje kanadera bilo bi bacanje novaca, zato nisu masovno korišteni", otkriva za Index vatrogasac, pojašnjavajući i problematiku prihvaćanja ruske pomoći.

"Što se ruske pomoći tiče, tu je situacija još gora jer oni imaju drugačije avione, veće i s većim kapacitetom, ali koji nisu dovoljno okretni da se spuste nisko do požara i bace vodenu bombu. Umjesto toga, oni s veće visine puste vodu koja se rasprši i najčešće nema većeg efekta, a njihov sat letenja je daleko skuplji od naših, pa tek to nema smisla... Drugo je da gori 12 tisuća hektara šume na jednom mjestu pa da treba trilijun litara vode, onda ima smisla, ali ovako, ne. Kao na primjer kad gori ruska tajga ili američke/kanadske borove šume...

Pelješac gori, a kanaderi na Plesu čekaju na mimohod?

"Ovi naši luđaci se zalete između dvije vjetrenjače, roknu bombu i dignu se van. S većim avionima to ne možeš. Grci i Portugalci, kojima smo mi pomagali, imaju takve kanadere. Možda čak i Talijani i Francuzi. Da je netko ponudio pomoć s takvim avionima, možda bi se prihvatilo. Ali nije.
Drugi je par rukavica to što jedan ili dva kanadera stoje parkirani i ulašteni na Plesu i čekaju da lete u mimohodu. To je neprovjerena informacija, ali lako moguće da je istinita", kaže.

"Vatrogasce su zvali na mimohod za Oluju, valjda da popune nedostatak stranih vojnika... Došli su nas posjetiti i glavešine HVZ-a, poslikali se i otišli... Što se tiče hrane, da nije bilo nekih lokalaca ne bi prvi dan ni grama hrane dobili, tek drugi dan popodne. Praktički smo 48 sati bili na jednom lisnatom, par šljiva i 2-3 kockice napolitanke, a vode smo u prvih 24 sata imali tek toliko da isperemo čađu iz usta. Ne računam cisternu punu vode jer je okus bio odvratan... Naravno da će za političare domjenak biti carski. Rekli su nam lokalci da su negdje rađeni i obroci za nas, ali da niti jedan ne završi kod vatrogasaca nego po raznoraznim uredima državne uprave", ističe vatrogasac.

"Isto mi se dogodilo i prije 2 godine, prvi dan skoro ništa za jesti, tek ono što smo ugrabili sa stola kad je došao poziv. Tek drugi dan ujutro smo dobili neku tekuću paštetu, nasaftanu na suncu. Takve situacije su svugdje po Hrvatskoj, prvo idemo raditi i gasiti, a tek onda se razmišlja jel imamo za jesti i piti, a logistika bi se trebala za sve to pobrinuti...", zaključuje vatrogasac za Index.