Foto: Index

"UNIŠTILI su me. I mene i moju obitelj", drhtavim glasom priča nam Zdravko Gilja, zagrebački ugostitelj koji već godinama vodi bitku sa ZAMP-om.

Za sebe će Zdravko reći da nije ugostitelj po struci, ali prilike su ga natjerale da se krajem devedesetih posveti toj djelatnosti. Zajedno sa suprugom Ljerkom otvorio je mali kafić, imena M2, u zagrebačkom naselju Rudeš.

Zdravko i Ljerka svojoj su obitelji privređivali pristojnu egzistenciju, sve dok ih HDS ZAMP nije "uzeo na zub". Epilog čitave priče je prisilno otpuštanje troje djelatnika, među kojima je bila i ženska osoba na porodiljnom dopustu, te zatvaranje kafića 31. prosinca prošle godine. No, krenimo redom.

ZAMP je tražio da im plate "harač" iako nisu puštali glazbu

Kafić M2 bio je lokal prvenstveno namijenjen mušterijama sportske kladionice, koja se nalazi u susjednom prostoru. U lokalu od dvadesetak kvadrata nalazilo se tek nekoliko barskih stolica uz šank, te tri-četiri stola "opremljena" papirima, olovkama i dnevnom kladioničarskom ponudom.

"Fokusirali smo se na tu klijentelu jer bez njih ne bismo mogli preživljavati", objašnjava Zdravko. Iz istog razloga u malom kafiću bila su čak tri televizora na kojima su se putem teleteksta pratili rezultati, te prijenosi sportskih susreta. U kafiću M2, govori Zdravko, iz istog razloga nikad nije svirala glazba. Nisu čak ni posjedovali liniju preko koje bi se muzika mogla reproducirati.

Ništa to, međutim, nije značilo gospodi iz HDS ZAMP-a, odlučnoj u namjeri da od obitelji Gilja naplate svoj "harač". "Već 12 godina se povlačim s njima po sudovima", priča nam Zdravko. U tom razdoblju ZAMP je protiv firme Gilja-Latena pokrenuo 21 postupak na Prekršajnom sudu, pet postupaka na Trgovačkom sudu i jedan postupak na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.

Ovrhom im uzeli gotovo 18 tisuća kuna

Prava drama započela je u prosincu 2006. godine, kad je HDS ZAMP putem ovrhe, u skladu s odlukom Trgovačkog suda, sjeo na račun Zdravkove firme. Preko noći s računa je nestalo 17.934,49 kuna, a firma je završila u blokadi. Za obitelj Gilja bio je to pravi šok. Jedva su prikupili novac koji im je bio potreban da se izvuku iz blokade, isplate plaće zaposlenicima i nastave s radom.

Svakodnevni stres ostavio je trag na zdravstvenom stanju Zdravkove supruge. Ljerka Gilja tri mjeseca nakon provođenja spomenute ovrhe pretrpjela je težak infarkt, koji je jedva preživjela. Uskoro se zbog radne nesposobnosti morala povući u invalidsku mirovinu, a Zdravko je u firmi preuzeo poziciju direktora koja je do tog trenutka vršila njegova supruga.

"Prva stvar koju sam želio napraviti bila je da napokon riješim taj problem sa ZAMP-om", kaže Zdravko. Izmoren povlačenjem po sudovima, Zdravko Gilja otišao je u Heinzelovu 62, u sjedište ZAMP-a. Bio je spreman s njima potpisati ugovor i plaćati im mjesečni namet, iako glazbu u kafiću i dalje nije reproducirao. No, nije mogao ni pojmiti kakve će mu uvjete prezentirati.

ZAMP svoje klijentima nameće valutnu klauzulu?!

U "Ugovoru o naknadi za javno korištenje glazbe", kojeg je Zdravko dobio od HDS ZAMP-a, stajalo je da im je za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2009. godine dužan 16.475,89 kuna. Bez PDV-a. Plus 1772,61 kuna za zatezne kamate. Plus 6990 kuna za sudske troškove. Ništa manje šokantna nije bila ni činjenica da je ugovor sadržavao valutnu klauzulu, koja je visinu naknade vezala uz tečaj eura. Također, HDS ZAMP je od Zdravkove firme kao osiguranje tražio i bjanko zadužnicu, što kod sličnih transakcija nikako nije uobičajena praksa.

Uza sve to, u preambuli ugovora je pogrešno stajalo da je direktorica firme Gilja-Latena d.o.o. i dalje Ljerka Gilja. Na tu pogrešku Zdravko je HDS ZAMP upozorio u odgovoru poslanom preko odvjetnika Envera Vučetića, u kojem je također stajalo da zbog zastare, kao i zbog činjenice da u navedenom razdoblju u kafiću M2 nije postojao uređaj za reproduciranje glazbe, nisu spremi platiti traženi iznos. Zdravko je predložio da u ugovorni odnos s HDS ZAMP-om stupi od 1. prosinca 2009. godine, te da im od tog datuma plaća mjesečnu naknadu. To nije zadovoljavalo ZAMP-ove apetite. 

U idućem ugovoru koji su Zdravku ispostavili, ZAMP je tražio da im se plate zaostala "dugovanja" od 1. listopada 1998. godine, a zaključno s 31. prosincem 2011. godine! Bez PDV-a to je iznosilo 25.056,47 kuna, zatezne kamate bile su 1772,61 kunu, a sudski troškovi 13.035,50 kuna. Ponovo je, dakle, zaračunat i nepostojeći dug za razdoblje 1999. - 2001. godine, koji je već pokriven ovrhom iz 2006. godine.

Kako rade ZAMP-ovi "kontrolori"

Da ni u samom ZAMP-u nisu znali što točno potražuju, kao ni što im je plaćeno, vidi se iz nekoliko dopisa koje nam je Zdravko dao na uvid. ZAMP je tako najprije tvrdio da je ovrhom s računa Zdravkove firme povučeno "samo" 5738,30 kuna, da bi zatim ipak priznali da je ovršen cjelokupni iznos i to u sljedećem omjeru: 7890,97 kuna na ime duga, 3001,18 kuna na ime sudskih troškova, te 7133,76 kuna na ime kamata.

Sve ovo je, nažalost, samo djelić farse koju je ZAMP priredio Zdravku i njegovoj obitelji. Obitelj Gilja posebno je razočarano nemogućnošću i nevoljnošću državnih institucija da ih zaštite od ZAMP-ova terora. Naime, odluke koje je Prekršajni sud donosio protiv Zdravkove firme redovito su bile utemeljene isključivo na svjedočanstvima "kontrolora" HDS ZAMP-a. Zdravko tvrdi da ti kontrolori u njegov kafić niti jednom nisu došli, ili se barem nikad nisu predstavili ni njemu ni njegovim djelatnicima.

Ne treba niti spominjati da na izvješćima koja su sastavljali, a u kojima stoji da je u Zdravkovom kafiću neovlašteno reproducirana glazba, stoje samo potpisi djelatnika HDS ZAMP-a. Niti jedno izvješće ne nosi potpis ovlaštene osobe firme Gilja-Latena, već na njima uglavnom stoji da "djelatnik nije ovlašten staviti potpis" ili da se "odbio predstaviti". Štoviše, jednom je prilikom Zdravko na sudu čak pokazao da djelatnik ZAMP-a evidentno laže o obavljenoj kontroli, jer je u izvješću stajalo da je u kafiću, u trenutku evidentiranog prekršaja, radila ženska osoba. Jedina zaposlenica koju je Zdravko u tom trenutku imao bila je na porodiljnom.

Direktor ZAMP-a ne mora dolaziti na sud jer on o slučaju "nema saznanja"

Trgovački sud odbio je čak i Zdravkov zahtjev da se suoči s direktorom ZAMP-a Nenadom Marčecom, čovjekom čije se ime nalazi na brojnim dokumentima koje je dobio. "Ja sam na sud pozvan kao odgovorna osoba društva Gilja-Latena. Pa sam želio napokon vidjeti na sudu i odgovornu osobu iz ZAMP-a", kaže Zdravko.

Zdravko je želio da mu Marčec osobno objasni zbog čega ga ZAMP ustrajno sudski progoni i zbog čega s njima nije uspio potpisati normalan ugovor godinama nakon što je to inicirao. Braniteljica ZAMP-a je, međutim, hladno izrecitirala da "Marčec o ovom predmetu nema saznanja", a sud je prihvatio njeno objašnjenje i odbio ga pozvati kao svjedoka.

Druga ovrha ugasila firmu

Ništa nije značila ni činjenica da je Općinski kazneni sud, u jedinom kaznenom postupku koji je ZAMP pokrenuo protiv firme Gilja-Latena, pravomoćno presudio u Zdravkovu korist. Pritisci su se nastavili putem podnesaka Prekršajnom i Trgovačkom sudu. Pomoć je obitelj Gilja pokušala zatražiti i od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN). Međutim, AZTN je utvrdio da "ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti".

Kada je račun Zdravkove firme blokiran drugom ovrhom, ovoga puta na iznos od 24 tisuće kuna, spasa više nije bilo. Zbog te ovrhe iz prosinca 2010. godine, i blokade računa koja traje i danas, Zdravko tijekom čitave 2011. nije mogao plaćati poreze i doprinose. Na račun mu je stoga sjela i Porezna uprava, koja potražuje gotovo 50 tisuća kuna zaostalih dugovanja. "Ovo je priča o tipičnom uništavanju na hrvatski način. Baš me zanima što bi na to rekli predsjednik Ivo Josipović i ministri koji govore da se svako radno mjesto mora sačuvati", zaključuje Zdravko Gilja.