NOVA američka Nacionalna obrambena strategija za 2026. godinu, koja je nedavno objavljena, provodi u djelo korjenitu promjenu koju je uvela Trumpova administracija, a formalizirala lani objavljena Nacionalna sigurnosna strategija.

Sukladno tome, američka obrana dat će prioritet vlastitoj državi, zapadnoj hemisferi i Indo-pacifičkoj regiji, dok se Europa sve više tretira kao područje od sekundarnog značaja uslijed slabljenja njezine relativne ekonomske moći, piše Defence24.

Kažu da će "ostati angažirani u Europi", ali...

U strategiji se uvjerava da će Sjedinjene Države ostati "angažirane" u Europi, ali će "prilagoditi raspored svojih snaga i aktivnosti na kontinentu". Naglasak se prebacuje s kvantitete na kvalitetu, dajući prednost "ograničenoj, ali ključnoj" podršci.

Od Europljana se stoga očekuje da preuzmu "primarnu odgovornost" za svoju konvencionalnu obranu, dok će se SAD usredotočiti na pružanje strateške potpore poput razmjene obavještajnih podataka, operativnog planiranja i naprednih vojnih sposobnosti.

Amerika inzistira na trošenju 5% BDP-a na obranu

Središnji dio ovog pristupa jest ispunjavanje Haške obveze NATO saveznika o izdvajanju 5% BDP-a za obranu, što američko Ministarstvo rata nastoji "potaknuti i omogućiti".

U tu svrhu Washington planira iskoristiti procese unutar NATO-a, proširiti transatlantsku obrambeno-industrijsku suradnju i smanjiti prepreke u trgovini obrambenom opremom kako bi ubrzao europsko naoružavanje.

SAD: Rusija trajna, ali podnošljiva prijetnja istoku NATO-a

Strategija opisuje Rusiju kao "trajnu, ali podnošljivu prijetnju istočnim članicama NATO-a u doglednoj budućnosti. Ta se procjena temelji na "golemim vojnim i industrijskim rezervama" Kremlja, kao i na "nacionalnoj odlučnosti" pokazanoj u dugotrajnom ratu protiv Ukrajine.

Unatoč tome, u dokumentu se tvrdi da "Moskva nije u poziciji težiti europskoj hegemoniji" jer, kako se navodi, "europski NATO" višestruko nadmašuje Rusiju po broju stanovnika i ekonomskoj snazi, a time i po potencijalnoj vojnoj moći.

Amerika od Europe očekuje da vodi u podršci Kijevu

Na temelju takvog razmišljanja, zaključuje se da je Europa spremna preuzeti "primarnu odgovornost" za svoju konvencionalnu obranu. Ista se logika primjenjuje i na Ukrajinu: od Europljana se očekuje da preuzmu vodstvo u održavanju potpore Kijevu i primarnu odgovornost za okončanje rata.

Strategijom se nastoji održati "povoljna ravnoteža snaga" protiv svih glavnih suparnika, uključujući Kinu, Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju. Postizanje tog cilja zahtijeva veću podjelu tereta sa saveznicima, pri čemu se od Europe očekuje da se brine za Europu.

"Neka saveznici preuzmu vodstvo protiv prijenji koje su za nas manje ozbiljne"

U tom smislu, strategija se vodi logikom percepcije prijetnje, prema kojoj se od svakog saveznika očekuje da se usredotoči na svoj najneposredniji izazov. To je načelo formulirano na sljedeći način: "U Europi i drugim područjima, saveznici će preuzeti vodstvo protiv prijetnji koje su za nas manje ozbiljne, ali za njih više."

U širem smislu, Europa se promatra kao dio "obrambenog perimetra oko Euroazije", koji čine američki saveznici i partneri poput Japana, Južne Koreje i Australije.

Argument je da ta mreža objedinjuje značajne geografske i ekonomske prednosti koje bi, usklađene s ispunjavanjem Haških obveza o izdvajanjima za obranu, mogle - zajedno sa Sjedinjenim Državama - odvratiti i u konačnici se suprotstaviti koordiniranom djelovanju protivnika.

Neki saveznici postaju sigurniji u podršku SAD-a od drugih

Strategija kristalno jasno pokazuje da je SAD spreman igrati samo ograničenu, potpornu i uvjetovanu ulogu u obrani Europe. To implicira da će "uzorni saveznici" imati prioritetan pristup američkoj suradnji, stvarajući time de facto hijerarhiju unutar NATO-a u kojoj su neki saveznici sigurniji u podršku Washingtona od drugih.

Istodobno, Europi se zapravo poručuje da gleda svoja posla i ne miješa se u američke prioritete, navodeći: "Konačno, bit ćemo jasni s našim europskim saveznicima da su njihovi napori i resursi najbolje usmjereni na Europu."

Amerika želi jaku Europu, ali ne prejaku

U logici sfera utjecaja sadašnje administracije, to može značiti i da Washington preferira Europu koja je dovoljno jaka da osigura vlastitu regiju, ali ne toliko jaka - ili s tolikim globalnim dosegom - da počne konkurirati američkim interesima drugdje.

Nadalje, poziv strategije na dublju obrambeno-industrijsku suradnju moglo bi biti teško pomiriti s europskim težnjama za strateškom autonomijom i smanjenom ovisnošću o uvozu. Ta je ambicija u suprotnosti s američkim interesom za njegovanjem odnosa ovisnosti, u kojem Europljani nastavljaju kupovati američko oružje, donoseći Washingtonu milijarde dolara i dodatni utjecaj.

Uporno spominju "europski NATO" i "NATO bez SAD-a"

Štoviše, opetovano spominjanje "europskog NATO-a" ili "NATO-a bez SAD-a" u strategiji pojačava strahove od distanciranja SAD-a od europskih saveznika i samog Saveza.

To se događa usred najdublje transatlantske krize od osnutka NATO-a, potaknute američkim prijetnjama u vezi s Grenlandom, koji se u tekstu pet puta spominje kao ključno područje za sigurnost domovine SAD-a.

Zanimljivo, dokument izričito traži od Europe da se brine o svojoj konvencionalnoj obrani, pri čemu riječ "konvencionalna" implicitno isključuje nuklearno odvraćanje koje pružaju Sjedinjene Države. Barem retorički, to sugerira da Washington namjerava zadržati svoj nuklearni kišobran za Savez, umjesto da potiče Europu da samostalno preuzme odgovornost i za tu komponentu.

Europa ne treba očekivati odlučnu američku podršku

Na kraju, dokument zanemaruje činjenicu da je Europa, u skladu s odredbama strategije, već preuzela gotovo punu financijsku odgovornost za održavanje ukrajinskih ratnih napora i gospodarstva. Unatoč tome, nije osigurala razmjernu ulogu u mirovnim pregovorima, dijelom i zato što Sjedinjene Države često nisu inzistirale na europskom sudjelovanju.

Sve u svemu, ovo je još jedan signal da Europa ne bi trebala očekivati odlučnu američku podršku protiv ruske prijetnje. Ipak, strategija također sugerira da SAD nije voljan u potpunosti napustiti kontinent.

To Europljanima daje prostor za manevriranje kako bi osigurali ograničenu, ali ključnu američku podršku u trenutku krize, istodobno gradeći autonomiju i neovisnost potrebne ako ta podrška izostane, navodi Defence24.

Važna poruka državama na prvoj crti

Takva poruka posebno je važna za države na prvoj crti, poput Poljske, koje nastoje maksimizirati američku prisutnost i suradnju te koje bi, prema logici Washingtona, trebale biti "nagrađene" za uzorno ispunjavanje svojih obveza.

Istodobno, te zemlje moraju računati na nepredvidivost Washingtona, koja je nedavno graničila s nepouzdanošću i ne nudi jamstvo da će se Sjedinjene Države dosljedno držati vlastitih deklaracija. U takvim uvjetima, njegovanje čvrstih odnosa s Washingtonom, uz istovremenu izgradnju nacionalne i europske autonomije, postaje još važnije.