KAD SE BRIANNA Beyrouti prisjeća svog prijašnjeg života u Portlandu u Oregonu, naglašava da se financijski "gušila".

"Živjela sam doslovno od plaće do plaće. Kad god bi se pojavila i najmanja nepredviđena stvar, bilo je: 'O, Bože, djeci trebaju cipele, kako ću si to priuštiti?' Kao samohrana majka, sve je na meni", ispričala je za BBC.

Prošle godine Brianna je napustila Portland, grad i metropolitansko područje s 2.5 milijuna stanovnika. S dvoje djece preselila se 3.200 kilometara istočno, u Muncie u Indiani, mali grad s oko 65.000 stanovnika, sveučilištem i velikim otvorenim prostorima.

"Mjesečno mi ostaje 600 dolara više"

Iskoristila je program osmišljen kako bi se potaknuo rast broja stanovnika, u sklopu kojeg je dobila 5.000 dolara za troškove preseljenja. Preseljenje je potpuno promijenilo njezinu financijsku situaciju. I dalje radi na daljinu za istu banku, pa joj je godišnja plaća od 107.000 dolara ostala nepromijenjena, ali je prvi put uspjela kupiti vlastitu kuću.

Njezina je rata kredita pritom manja od iznosa koji je ranije plaćala za najam. U Portlandu je za stan plaćala 1.290 dolara mjesečno, dok ukupni trošak rate stambenog kredita, osiguranja kuće i poreza na nekretninu za njezinu samostojeću kuću u Muncieju iznosi 1.100 dolara.

Kad se tome dodaju niži porez na dohodak u Indiani te jeftinije osiguranje automobila i računi za energiju, Brianna navodi da joj svaki mjesec ostaje 600 dolara više. "Sada mogu bolje živjeti nego prije. Kad moja djeca nešto žele, puno sam sklonija reći 'da'. Kvaliteta mog života dramatično se poboljšala", istaknula je.

Veliki gradovi bilježe pad broja stanovnika

Brianna nije jedina koja je veliki grad zamijenila manjim. Dok visoki troškovi života i dalje pritišću Amerikance, stanovništvo mnogih najvećih gradova pada jer ljudi odlaze u potrazi za jeftinijim nekretninama. Izvješće Nacionalnog udruženja trgovaca nekretninama iz 2025. godine pokazalo je da su troškovi života glavni razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju preseliti u drugu saveznu državu.

Zbog toga su veliki gradovi poput New Yorka, Los Angelesa i Portlanda posljednjih godina zabilježili pad broja stanovnika, a taj je trend dodatno potaknut znatno većom prihvaćenošću rada na daljinu nakon pandemije covida-19, piše BBC.

S druge strane, neki mali gradovi i mjesta diljem SAD-a, poput Muncieja, bilježe rast broja stanovnika nakon desetljeća pada. U Muncieju je prošle godine živjelo 65.466 ljudi, pokazuju službeni podaci. To je više od 65.194 stanovnika, koliko ih je bilo 2020. godine, ali i dalje znatno manje od 71.828 stanovnika, koliko ih je grad imao 1990. godine.

Manji gradovi nude pogodnosti novim stanovnicima

Kako bi se istaknuo pred drugim gradovima i privukao radnike na daljinu iz ostalih dijelova SAD-a, Muncie svojim novim stanovnicima nudi 5.000 dolara u gotovini za pokrivanje troškova preseljenja. Program se provodi putem internetske stranice MakeMyMove, na kojoj se nalaze brojni slični programi potpore za preseljenje koje nude mali gradovi i mjesta diljem SAD-a. Ti gradovi i mjesta plaćaju pretplatu toj stranici.

Neke lokacije potencijalnim novim stanovnicima nude i druge pogodnosti, poput besplatnih ulaznica za kino, bonova za restorane, pa čak i besplatnih boca vina. Brianna i njezina djeca dio su oko 100 obitelji koje su se u Muncie preselile putem programa MakeMyMove. Kaže da prije toga nikad nije čula za taj grad.

MakeMyMove navodi da je prošle godine pomogao ukupno 1.000 ljudi da se presele diljem SAD-a, a ove godine očekuje da će ta brojka porasti na 1.500.

Znanstvenica napustila San Diego

Znanstvenica Elena Chrysostomou također je iskoristila program potpore za preseljenje kako bi veliki grad zamijenila malim mjestom. Godine 2024. preselila se iz San Diega u Kaliforniji u Jacksonville, mjesto u ruralnom dijelu Illinoisa sa 17.700 stanovnika.

Preseljenje je podržala Regionalna korporacija za gospodarski razvoj Jacksonvillea (JREDC), koja joj je dala 5.000 dolara u gotovini, kao i "paket kvalitete života" vrijedan 4.000 dolara, koji uključuje besplatne članarine za teretanu i ulaznice za golf. Iz JREDC-a kažu da je njihova regija "već sjajno mjesto za život", ali da program potpore pomaže "učiniti ponudu još privlačnijom".

Elena je u San Diegu za najam jednosobnog stana izdvajala 3.000 dolara mjesečno, a sada je vlasnica kuće s tri spavaće sobe, za koju mjesečno plaća ratu kredita od 1.868 dolara. Istodobno joj je plaća porasla za 22 posto nakon što je promijenila posao, a putovanje do posla skratilo se s 15 minuta vožnje na samo jednu minutu.

"Nikad nisam mislila da ću si sama moći priuštiti kuću. Uvijek sam mislila da će mi trebati partner, a čak i tada bi u San Diegu bilo jako teško. Jednostavno je oslobađajuće. Imam veću sigurnost i neovisnost", kazala je za BBC.

Postoje i mane

Iako ni ona ni Brianna ne žale zbog odluke, priznaju da njihov novi život ima i neke nedostatke. Među njima su manji izbor aktivnosti i restorana te činjenica da su ostavile prijatelje i obitelj, a Brianni je bilo teško priviknuti djecu na nove škole.

Dok je u Portlandu uživala u mogućnosti da pješice dođe do parkova i trgovina, sada gotovo za svaki izlazak ovisi o automobilu. No, ukupno gledajući, kaže da je presretna. "Imam najveću ušteđevinu koju sam ikad imala, vlasnica sam kuće i mogu raditi razne stvari sa svojom djecom, zapravo smo prvi put u životu mog najmlađeg djeteta otišli na godišnji odmor", zaključila je.