KORUPCIJA se često percipira kao problem izvan zapadne Europe, pogotovo u istočnim zemljama, krhkim demokracijama ili državama u razvoju. Iako istraživanja osporavaju takvo gledište, ono i dalje oblikuje javnu raspravu, uključujući debate o potpori Ukrajini, piše Euronews.

2U akademskoj raspravi pretpostavka da je korupcija isključiva za istočnoeuropske zemlje odavno je nestala“, kaže Mihály Fazekas, profesor na Srednjoeuropskom sveučilištu. Dok Ukrajina traži financijsku i vojnu pomoć, zabrinutost zbog korupcije često se ističe.

Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó naveo je upravo korupciju kao razlog protivljenja nastavku financiranja Ukrajine. Optužio je Kijev za upravljanje "ratnom mafijom“ koja preusmjerava zapadna sredstva.

Mit o podjeli istok-zapad

Istraživanja pokazuju da je korupcija prisutna i u naprednim zemljama, no politički narativi u zapadnoj Europi često je prikazuju kao iznimku. Visokoprofilni slučajevi u Francuskoj, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji tretiraju se kao izolirani incidenti. Javno mnijenje je skeptičnije, 68% Europljana vjeruje da je korupcija prisutna u njihovoj zemlji, a 27% osjeća osobni utjecaj korupcije.

Vidljivi oblici korupcije, poput malih mita, češći su u istočnoj Europi, dok se u zapadnoj Europi pojavljuju kroz javnu nabavu, lobiranje ili regulatornu zarobljenost. Razlika u vidljivosti objašnjava i percepcijski jaz: svakodnevni mito lako je uočiti i osuditi, dok su sofisticirani oblici moćniji, ali manje primjetni.

Primjeri sa zapada

U istočnoj Europi slabije kontrole između birokracije i pravosuđa omogućuju da neformalne mreže nadjačaju institucije. Slične mreže postoje i u zapadnoj Europi, ali kroz formalizirane kanale poput konzultantskih tvrtki ili financiranja politike. Sitna korupcija ipak je rjeđa u zapadnim zemljama, što omogućuje vladama da se predstave „čistima“ iako i tamo postoje skriveni oblici korupcije.

Recentni primjeri u Europi potvrđuju ove razlike: bivša šefica vanjske politike EU Federica Mogherini uhićena je u istrazi o korupciji u javnoj nabavi, dok je Marine Le Pen u Francuskoj osuđena zbog pronevjere sredstava Europskog parlamenta.

Tretiranje korupcije kao problema "drugdje“ može pojednostaviti raspravu, ali riskira zamagljivanje stvarnosti. Razmjeri i oblici korupcije razlikuju se diljem Europe, a pravi izazov je razlikovati retoriku od konkretnih djelovanja, zaključuje Fazekas.