EMMANUEL MACRON dobit će drugi mandat kao predsjednik Francuske i biti prvi kojem je to uspjelo nakon 2002. godine, pokazuju ankete. Njegova pobjeda nad desničarskom suparnicom Marine Le Pen s relativno komotnom razlikom od 58.8% prema 41.2% bit će dočekana s velikim uzdahom olakšanja u glavnim gradovima istaknutih francuskih saveznika, ponajviše u Bruxellesu, sjedištu Europske Unije i NATO-a, piše CNN.

Iako je Macron oduvijek bio favorit za pobjedu u ovoj utrci, ruska invazija na Ukrajinu kod mnogih je istaknula potrebu za jedinstvom Zapada pred agresijom zaraćene strane koja ga nastoji potkopati. Među saveznicima u NATO-u i EU to je jedinstvo manje-više zapelo tijekom krize, a dužnosnici su strahovali da bi pobjeda Le Pen mogla uzdrmati transatlantske odnose.

Le Pen bi gotovo mogla biti primjer predsjednice koja bi kod čelnika zapadne alijanse bila najmanje poželjna na čelu tako važne države kao što je Francuska.

Francuska je članica NATO-a, Europske unije i G7. Ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i nuklearna je sila. Ipak, unatoč svojoj dubokoj povezanosti s ovim stupovima zapadnog poretka, Francuska također povijesno favorizira autonomnu vanjsku politiku, što znači da može djelovati kao posrednik između zapadnog poretka predvođenog SAD-om i nacija poput Irana, Kine i Rusije.

Daleko od impresivne pobjede 2017.

Dosadašnje veze Le Pen s Rusijom, neentuzijastičan pogled na NATO i neprijateljski stav prema EU značili su da bi njezina pobjeda uzdrmala stanje diljem svijeta.

Međutim, ako su projekcije točne, razmjeri Macronove večerašnje pobjede znače da će slavlje mnogih francuskih saveznika biti pomućeno. Daleko je to od Macronove impresivne pobjede 2017. godine, kad je premoćno pobijedio Le Pen sa 66% glasova. Razlika je sada puno manja.

Unatoč tome što je poraz krajnje desnice drugi put velika pobjeda Macrona, francuski saveznici bit će vrlo svjesni činjenice da je gotovo 42% francuskih birača podržalo nekoga tko se protivi tolikim politikama za koje se oni zalažu.

Nigdje se to neće oštrije osjetiti nego među vodstvom NATO-a i Europske unije. Za NATO je ruska invazija na Ukrajinu prvi pravi test jedinstva u posljednjih nekoliko godina. Iako su neke od odluka koje je Macron donio tijekom krize izazvale zabrinutost, NATO je uglavnom bio na istoj strani. Na temelju prethodnog odnosa Le Pen s Putinom i njenog prezira prema NATO-u, vrlo malo njih je smatralo da njena izborna pobjeda ne bi stvorila problem ne samo u NATO-u nego i u Vijeću sigurnosti UN-a.

Le Pen ostaje utjecajna

Također je vrijedno napomenuti da iako Putin možda nije dobio svoju poželjnu kandidatkinju u  Elizejskoj palači, Le Pen ostaje utjecajna figura u Francuskoj, koja uživa ogromnu potporu. Iako njezin poraz znači nastavak neprijateljske politike Francuske prema Putinovoj invaziji, Rusija još uvijek ima vrijednog ometača u ključnoj europskoj zemlji koji će vjerojatno nastaviti stvarati podjele u Francuskoj i šire.

Kad je riječ o EU, Macron se gotovo nije sramio svoje želje da Europa postane jača i ujedinjenija u pogledu sigurnosti i vanjske politike. Njegova vizija europskog jedinstva ponekad iritira mnoge njegove kolege, koji misle da pokušava progurati francusku viziju Europe, iako se njegova predanost projektu ne može dovesti u pitanje.

Le Pen je, s druge strane, opasnija od nekoga tko želi da Francuska napusti EU jer bi mogla voditi skupinu euroskeptika koji žele preuzeti blok iznutra.

Značajan broj ovih ljudi već je zastupljen u institucijama Europske unije. U parlamentu su stranke krajnje desnice zastupljene u nizu zemalja. Stvari postaju kompliciranije kada je u pitanju europsko nacionalno vodstvo.

Za pet godina ishod bi mogao biti skroz drugačiji

Postoje zemlje članice Europske unije, ponajviše Mađarska i Poljska, koje predvode ljudi čiji je pogled na EU vrlo blizak onom Marine Le Pen. To se vidjelo prošle godine kada se pridružila brojnim drugim desničarskim čelnicima, uključujući nacionalne lidere, u otvorenom pismu protiv mnogih progresivnih ideja koje je Bruxelles tijekom posljednjih desetljeća predložio.

Dakle, iako su mnogi europski čelnici požurili čestitati Macronu, svjesni su da je taj anti-EU, anti-zapadni osjećaj još uvijek vrlo živ u Francuskoj - vjerojatno najmoćnijoj državi članici Unije.

Za tradicionalni Zapad Macronov drugi mandat je trenutak velikog olakšanja, ali i trenutak upozorenja. Ako krajnja desnica nastavi ostvarivati uspjehe, za pet godina ishod bi mogao biti sasvim drugačiji, zaključuje CNN.