NOVI krug prijava za subvencioniranje stambenih kredita preko APN-a je počeo, a mjera je zainteresirala aktualnog ministra obrane Marija Banožića. On je zatražio mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa o tome smije li koristiti državne subvencije za kupnju nekretnine.

Ove godine bit će izdvojeno oko 70 milijuna kuna državnih sredstava za planiranih 5800 zahtjeva, što je zamjetno povećanje u odnosu na prvu godinu, kada je osigurano 17 milijuna kuna, a odobreno 2299 zahtjeva.

Već smo pisali o tome kako su brojni stručnjaci i institucije, od Europskog odbora za sistemski rizik (ESRB) do Hrvatske narodne banke (HNB), upozorili vlasti u Hrvatskoj da mjera subvencioniranja kredita preko APN-a povećava rast cijena nekretnina.

Treba naglasiti da banke neće dati nekretninski kredit osobama koje nisu kreditno sposobne, što se odnosi na siromašne i mlade, pa subvencije zapravo samo transferiraju novac iz proračuna prema onima koji ionako mogu kupiti nekretninu. Time siromašni, jer kao i svi plaćaju poreze, financiraju kupnju nekretnina bogatijima.

Banožić se raspitivao može li kupiti stan preko APN-a

Zašto ministar Banožić uopće traži subvenciju?

Sam Ministar Banožić je dokaz da su subvencije primarno pomoć relativno dobrostojećima, ali to je tek početak kontroverze oko njegovog plana da iskoristi subvencije APN-a. Jednostavnim pregledom njegove imovinske kartice nije jasno zašto bi on mogao biti kandidat za subvencije, za što mu je Povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje.

"Povjerenstvo je na 204. sjednici dalo mišljenje kako ne bi bilo suprotno odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa da obveznik kao privatna osoba, uz primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi i pravila postupaka, sudjeluje u programu subvencioniranja stambenih kredita kojeg provodi Agencija za pravni promet i posredovanje nekretnina", odgovorilo je Povjerenstvo na upit RTL-a Danas.

Prema podacima iz imovinske kartice, Banožić mjesečno kao ministar zarađuje 2740,61 euro neto, a u svom vlasništvu ima stan u Vinkovcima površine 81.97 m2, čija je vrijednost procijenjena na 86.000 eura.

Uz to je vlasnik građevinskog zemljišta u Vinkovcima površine 726 m2 i procijenjene vrijednosti 45.000 eura. Sa suprugom dijeli štednju od 18.000 eura, a vlasnik je i dva automobila ukupne vrijednosti 26.000 eura.

Jedan od najbolje plaćenih ljudi u Hrvatskoj, ima puno imovine

Ukupna imovina kućanstva ministra Banožića, prema imovinskoj kartici koju je prijavio, iznosi oko 175.000 eura. Ali ima i obaveze - tri kredita i jednu pozajmicu. Prva dva kredita, jedan na njega, a drugi na suprugu, podignuta su 2008. u ukupnom iznosu od 27.872 eura. Rok otplate je 180 mjeseci pa će oba ove godine biti zatvorena.

2021. je podigao novi kredit uz glavnicu od 35.000 eura. Iz 2020. ima pozajmicu od 15.000 eura. Ukupno mu mjesečno na otplatu ta dva duga odlazi 637 eura, ali s obzirom na plaću od 2740.61 eura neto, to ne bi trebao biti velik problem. Godišnje ostvari i oko 3500 eura ostalih prihoda.

Poanta je u tome da se zasigurno ne radi o osobi kojoj bi državne subvencije za kupnju nekretnina trebale biti namijenjene. Ni po imovini, ni po plaći, ni po godišnjim prihodima. Budući da je rođen 10. ožujka 1979., jedva je i po godinama kvalificiran za tu mjeru.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) za studeni 2022., deset posto najbolje plaćenih radnika u Hrvatskoj ima neto mjesečnu plaću od 1642 eura i više. Stoga ministar Banožić s mjesečnom neto plaćom od 2740.61 eura vjerojatno spada među par posto najplaćenijih u Hrvatskoj.

Sirotinja bi mogla plaćati kredit Banožiću

Prvi problem s njegovom namjerom da iskoristi subvencije preko APN-a je taj što već posjeduje nekretninu od 81 m2. Ima troje djece pa bi na osnovu toga mogao tvrditi da mu treba veća nekretnina, ali s obzirom na sve navedeno, njegova obitelj ipak ne spada u ugrožene, socijalno ranjive i mlade obitelji koje pokušavaju doći do prve nekretnine u životu.

Ipak, zakonski se može zatražiti APN i kada netko posjeduje nekretninu. Sve što ta osoba treba je ovjeriti izjavu kod javnog bilježnika da će staru nekretninu prodati u roku od dvije godine od dobivanja subvencije preko APN-a pa vjerojatno to planira i Banožić.

Njemu jednostavno treba veća nekretnina, a s obzirom na to da već ima 44 godine, a APN subvencije su limitirane na 45, pokušava ugrabiti zadnji voz. Uz to bi trebao prodati nekretninu koju ima da bi uopće ostvario uvjete za APN subvencije.

Legitimno i dopušteno, ali neka čitatelji sami procijene koliko je moralno. Cijeli taj program pun je rupa i mogućnosti za legalno varanje pa zašto i ministar s plaćom u razini par posto najplaćenijih ljudi u Hrvatskoj ne bi iskoristio te rupe.

Tako smo došli do toga da bi kreditno nesposobna osoba, recimo netko s plaćom od 1000 eura tko mjesečno plaća podstanarstvo 500 eura, mogla subvencionira kredit ministru koji ima ogroman stan te mjesečna primanja sa suprugom u iznosu od 4 tisuće eura.

Država opet gura APN. Sirotinja financira stanove onima koji imaju novaca

Nepregledna mogućnost za varanje preko APN subvencija

Jedna od najjednostavnijih prevara za ostvarivanje APN subvencija, koja je savršeno legalna, može se ostvariti tako da djeca kupe nekretninu od vlastitih roditelja i prijave se za državnu subvenciju. Ima i slučajeva da su djeca svojim roditeljima darovnim ugovorom poklonila vlastiti stan i zatim se prijavila za APN-ove kredite.

Banke rijetko provjeravaju takve transakcije, a lako ih je zavarati promjenom adrese. Uostalom, njima je sasvim svejedno, glavno im je da naplate kamatu od onoga tko je podigao kredit i od države.

Čak i na internetskim stranicama APN-a pod "Najčešća pitanja" stoji: "Može li se kupiti odnosno subvencionirati nekretnina kupljena od članova uže obitelji (roditelj, brat, sestra)?" Odgovor je jednostavno: "Da."

Nije zabranjeno ni da bračni drug ima nekretninu u svom vlasništvu, sasvim pogodnu za stanovanje. Subvencija putem APN-a se još uvijek može dobiti, samo je potrebno kod javnog bilježnika ovjeriti izjavu da ima jednu nekretninu i da je prodaje.

Nije poznato kontrolira li APN provedbu takvih izjava, odnosno je li bračni dug stvarno prodao svoju nekretninu kao što je naveo u izjavi nakon što je odobreno subvencioniranje preko APN-a. Isto vrijedi i za onoga tko uzima APN, a po zakonu bi trebao prodati staru nekretninu u roku od dvije godine od sklapanja ugovora o subvencioniranju.

Dakle, sasvim je moguće da netko ima nekretninu, kod javnog bilježnika ovjeri izjavu da će je prodati i dobije subvenciju za kupnju nove. Tu nekretninu koju prodaje, ako je uopće proda, može slobodno prodati roditelju ili bratu/sestri a da nikako ne prekrši uvjete subvencije APN-a.

U stvarnosti netko može biti bogat, a da ga država smatra siromašnim i subvencionira mu kredit

Podnositeljima zahtjeva se ne kontrolira druga imovina osim nekretnina. Netko može imati stotine tisuće eura štednje, pokretnina, dionica ili jednostavno na računu u banci, a APN će ga tretirati kao socijalni slučaj ako nema nekretninu.

Teoretski je moguće, a nije teško za vjerovati da slične situacija postoje, da roditelji imaju desetak nekretnina, ali da nijedna nije pravno upisana na sina/kćer. Oni mogu koristiti neku od tih nekretnina, za stanovanje ili iznajmljivanje, praktički su vlasnici tih nekretnina, ali su pravno još uvijek roditelji. Država takve ljude broji kao osobe kojima treba pomoć za stjecanje "prve" nekretnine. 

Slične malverzacije su se događale i prije APN subvencija, oko POS stanova. Velik broj tih stanova, posebno na obali, u stvarnosti služi kao apartman. Ljudi su kupovali povoljne stanove preko POS-a, s cijenom nižom od tržišne i izgrađenima od strane države, i iznajmljivali ih turistima kao apartmane.

Zakon je 2019. promijenjen, ali kontrola je slaba do nikakva, pa su gradovi još puni POS apartmana. Čak se i ne skrivaju, oglašavaju se preko interneta i lokacije objavljuju preko Google Mapsa. Do izmjene Zakona su čak stajale apartmanske table na ulazu u POS-ove zgrade.

Početkom 2020. je u medijima bio razvikan slučaj HDZ-ovog direktora APN-a Krešimira Žunića, koji je sam sebi "riješio" da dobije POS-ov stan u Zadru. 2021. je taj stan prodao uz zaradu od 27 tisuća kuna. Poznat je po izjavama: "Mene je sram koliko nemam, a ne imam!" i "Meni treba pomoć! Meni treba pomoć!"

Mogućnosti su brojne, a sve je legalno. Ni za jedno iskorištavanje rupa u APN-u, od kojih neke očito postoje namjerno, nitko neće kazneno odgovarati. Naravno, da bi uopće mogli koristiti te "legalne prevare", morate biti kreditno sposobni pa ispada da je imućnijima ostavljen prostor za legalno varanje države, a siromašni su u tome onemogućeni.

Ima li sve to uopće smisla?

Iz APN-a su sami iznijeli podatke da je prosječan stan kupljen subvencijom bio površine 72 m2 i cijene od oko 1490 eura po m2. To znači da je prosječan subvencionirani stan imao cijenu od oko 107 tisuća eura, a podaci APN-a pokazuju da je prosječan subvencionirani kredit iznosio 75 tisuća eura. Zaključno, otprilike trećinu stana su u prosjeku oni koji su koristili APN platili gotovinom.

Je li zaista nužno subvencionirati kupnju nekretnine ljudima koji imaju u prosjeku 30 tisuća eura ušteđevine? Zašto postoji toliko rupa u sustavu subvencioniranja za koje se zna, ali se ne zatvaraju? Ako razne institucije, ekonomisti i nekretninski agenti objašnjavaju kako APN subvencije povećavaju rast cijena nekretnina, zašto država inzistira na programu?

Da se vratimo na početak, zašto se čovjek s plaćom od 2740.61 euro neto i imovinom od 175.000 eura raspituje oko toga može li mu država, odnosno porezni obveznici, subvencionirati kupnju nove nekretnine ili proširenje postojeće?