POSLJEDNJIH dana u javnosti se aktualiziralo pitanje je li pripadnost članova Nacionalnog stožera civilne zaštite vladajućoj političkoj stranci pitanje njihove privatnosti, o kojem se nisu dužni javno izjašnjavati, ili se radi o podatku o kojem javnost treba biti informirana.

Dio javnosti to pitanje smatra nebitnim, dio da se njime pokušava neopravdano politizirati struku i Stožer, a dio da se radi o podatku koji javnost ima pravo tražiti i dobiti. 

U raspravi koja traje ne bi smjelo biti sporno da svatko ima pravo biti članom bilo koje političke stranke i da takvo članstvo ne govori a priori ništa o stručnom znanju pojedine osobe. 

Također ne bi smjelo biti sporno da članstvo prosječnog građanina u političkoj stranci jest dio njegove privatnosti o kojoj se nije dužan javno izjašnjavati. 

Rasprava se također ne bi smjela svoditi na zaključak da svi ionako znamo tko se i kako, u praksi, imenuje na čelne pozicije tijela javne vlasti pa takva pitanja ne treba posebno postavljati jer su odgovori predvidivi i jasni.   

Temelj demokratskog društva

Rasprava o ovom pitanju zapravo je rasprava o temeljima demokratskog društva i pravima i slobodama koje su zajamčene Ustavom, odnosno o medijskim slobodama i pravu na pristup informacijama, čija je bit pravo javnosti da prima informacije od javnog interesa. U pravnom smislu, pitanje je i može li se podatak o članstvu u političkoj stranci, u konkretnom slučaju, smatrati javnom informacijom, u zakonskom smislu tog pojma.

Polazišna točka u svakom demokratskom društvu mora biti načelo da javnost ima pravo ocjenjivati, kritizirati i na sve moguće načine valorizirati rad bilo kojeg tijela koje donosi odluke bitne za živote građana. Zadaća javnosti i medija je da kontinuirano preispituju sve točke moći u društvu te da postavljaju pitanja o legitimitetu i legalitetu svih dijelova državnih i političkih struktura. Da bi bila u stanju koristiti to pravo u opsegu koji joj po zakonu i Ustavu pripada, javnost mora imati pristup svim relevantnim informacijama o radu i djelovanju tijela javne vlasti i osobama koje obavljaju javne funkcije. Ne radi se, dakle, samo o pravu i dužnosti medija koji takvu ulogu najčešće obavljaju, već i o nespornom pravu javnosti da sve te informacije dobije. 

Ustav jamči pravo na slobodu izvještavanja i pravo svake osobe da pristupa informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Zakon o medijima definira načela slobode medija i prava novinara na slobodu izvještavanja i dostupnost javnih informacija. Javnom informacijom, u smislu Zakona o medijima, smatra se svaka informacija koja je u posjedu tijela javne vlasti, ali i svih drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost, a koja se odnosi na njihov rad i djelovanje. Dostupnost javnim informacijama, kao i sloboda prikupljanja i protoka informacija pretpostavke su slobode medija. Ista načela propisuje i Zakon o pravu na pristup informacijama.

Stožer je tijelo s javnim ovlastima, a njegovi članovi obavljaju javnu službu

Stožer civilne zaštite RH je nesumnjivo tijelo s javnim ovlastima, a njegovi članovi, u kontekstu njihove današnje uloge, obavljaju ono što zakon naziva "javnom službom ili dužnošću". Pored činjenice da se radi o tijelu koje ima javne ovlasti, radi se i o političkom tijelu čiji je ustroj predviđen zakonom koje je imenovala izravno vlada Republike Hrvatske te čiji je načelnik ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik vlade RH. Stožer civilne zaštite, od proglašenja epidemije (su)upravlja državom, nosi velike ovlasti i donosi odluke koje izravno i drastično utječu na sve građane RH. Odlukama Stožera civilne zaštite RH, ograničena su, štoviše, i neka ustavna prava građana. 

Pored činjenice da je Nacionalni stožer civilne zaštite tijelo s javnim ovlastima, tijela javne vlasti su i vlada RH koja je članove Stožera imenovala, sva ministarstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i druga tijela čiji su predstavnici članovi Stožera. 

U opisanoj skupini tijela javne vlasti i nositelja javnih dužnosti koji trenutno upravljaju državom, postoji vrlo malo prostora za zaključak da ijedno pitanje koje se odnosi na njihovo javno djelovanje i može utjecati na njihov rad može biti privatna stvar. U trenutku kada su postali članovima Nacionalnog stožera civilne zaštite, stvari koje su ranije mogle biti tretirane kao strogo privatne – više to nisu. Također, u trenutku kada je Stožer počeo donositi i odluke koje su u javnosti ostavile dojam političkih umjesto stručnih odluka, pitanje članstva u vladajućoj stranci postalo je dijelom njihovog rada i djelovanja, a time i javna informacija, u zakonskom smislu tog pojma. Zato ne može biti sporno pravo novinara ili bilo kojeg pripadnika javnosti da postavi pitanje o njihovom članstvu u vladajućoj političkoj stranci. 

Opravdani javni interes, a ne politizacija stožera

Također, s obzirom na postojanje opravdanog javnog interesa, duboko je pogrešno takva pitanja nazivati pokušajima politizacije Stožera. Prvo, članovi Nacionalnog stožera su ljudi koje je javnost tek upoznala, koji su dobili presudne uloge u ovoj krizi i koji su, u vrlo kratkom razdoblju, zadobili veliko povjerenje. Svakodnevno su prisutni u medijima, javnost izvještavaju o stanju epidemije i daljnjim koracima, donose odluke kojima ozbiljno mijenjaju dosadašnji način života, a dio javnosti ih percipira kao nositelje borbe protiv epidemije i junake koji uživaju povjerenje građana. 

Status koji su ostvarili nužno podrazumijeva javni interes za njihove profesionalne biografije, dosadašnji rad i sve detalje koji se tiču njihove stručnosti, djelovanja i imenovanja. S druge strane, Stožer - koji inzistira da se radi o strogo stručnom tijelu - donio je i neke odluke koje su u javnosti ostavile dojam političkih odluka, bez epidemiološkog opravdanja. Takve su odluke, na primjer, dopuštanje vjerske procesije na Hvaru, odluka o početku održavanje misa i odluka o zabrani rada nedjeljom.

Zbog toga je u javnosti, po prirodi stvari, pokrenuta rasprava radi li se o epidemiološkim (stručnim) mjerama ili o skupljanju političkih bodova uoči parlamentarnih izbora koji se trebaju održati unutar nekoliko mjeseci. 

U kontekstu generalnog deficita demokracije, što je čest slučaj u ovakvim krizama, kao i u kontekstu pojedinih odluka Stožera i skorih parlamentarnih izbora, pitanja o članstvu pripadnika Stožera u vladajućoj stranci nesporno su pitanje od javnog interesa. 

Da bi građani mogli preispitivati odluke kojima se odlučuje o njihovim pravima, moraju znati tko ih je donio, iz kojih razloga su donesene i je li na te odluke, osim pravila epidemiološke struke, utjecalo i bilo što drugo. Pitanja o članstvu u političkim strankama nisu usmjerena na osporavanje stručnosti Stožera, već na osiguravanje prava javnosti da informirano prati njihov rad i donosi zaključke o njihovim odlukama i postupcima.

Zato članovi Stožera na ta pitanja moraju odgovarati  - čak i ako smatraju da se radi o pitanju njihove privatnosti. Ne samo zato što na to upućuju zakonske odredbe, već i zbog pokazivanja spremnosti da štite temeljne principe demokracije i osiguraju potpunu transparentnost svog javnog djelovanja.

O tome ovisi povjerenje javnosti, a time i uspješnost provedbe svih epidemioloških mjera koje donosi Stožer.

Vanja Jurić odvjetnica je specijalizirana za medijsko pravo i slobodu izražavanja, jedna od suosnivača Centra za zaštitu slobode izražavanja Hrvatskog novinarskog društva, sudionica brojnih međunarodnih konferencija o slobodi medija