APEL roditelja učenika pazinske Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile da se u njezinim zahodima čučavci zamijene standardnim zahodskim školjkama izazvao je u srijedu oštru polemiku u komentarima na članke i na društvenim mrežama.

>U srednjoj školi u Pazinu učenici koriste čučavce

U Indexovoj anketi na pitanje kakve bi školjke trebale biti u školama, od 2000 čitatelja, oko 59% izjasnilo se za WC školjke, a oko 41% za čučavce.

Neki od ključnih argumenata u prilog čučavcima, čiju zamjenu traže pazinski roditelji, bili su da su oni prirodniji zbog poze koja se zauzima tijekom obavljanja nužde i higijenski ispravniji jer omogućuju beskontaktno rješavanje zova prirode. No stvari nisu baš tako jednostavne.

Polemika se može činiti bizarnim povodom za znanstvenu analizu, no postoje ozbiljni argumenti za i protiv oba rješenja. U prilog tome, među ostalim, govori činjenica da su ljudi u različitim dijelovima svijeta i u različitim kulturama skloni različitim školjkama. Primjerice, u zemljama u razvoju i u zemljama Dalekog istoka kao što je Japan mnogo su češći čučavci, dok su u zapadnim zemljama uobičajene zahodske školjke za sjedenje koje je u 16. stoljeću izumio Sir John Harington, a koje su postale popularne u 19. stoljeću.  

Koje školjke su zdravije? Koji položaj je bolji za obavljanje nužde? Koje su higijenskije? Što znanost ima za reći o tome?

Čučavci su lošije rješenje za malu nuždu

Medicinski stručnjaci ističu da položaj prilikom obavljanja nužde nije ni izdaleka neozbiljno zdravstveno pitanje. Naprotiv, pitanjima i problemima obavljanja nužde u svijetu se bave mnogi ozbiljni znanstvenici i ozbiljna istraživanja.

Istraživanja pokazuju da je zahodska školjka na kojoj se sjedi bolje rješenje kada je u pitanju mala nužda. Naime, kada osoba ne sjedi, već čuči, njezini mišići nisu potpuno opušteni, što je nužno da bi se mjehur potpuno ispraznio. Dok osoba čuči nad čučavcem ili na dasci sjedeće školjke kako bi izbjegla kontakt tijela s njom, mišići dna zdjelice bit će napeti između 30% ili 40%. Kada se nakon tako obavljene nužde osoba uspravi, u njezinom mokraćnom mjehuru još će uvijek ostati malo urina pa postoji rizik da će doći do slučajne inkontinencije, odnosno neželjenog istjecanja urina, osobito prilikom skakanja, kašljanja, smijanja ili kihanja.

Nadalje, zaostali urin može iritirati unutrašnjost mokraćnog mjehura, što može uzrokovati da osoba češće osjeća podražaj na malu nuždu.

Mnogi ljudi čučanje će doživjeti kao veliki napor, a osobe s problemima u koljenima čak kao nemoguću misiju.

Konačno, u položaju čučanja postoji povećani rizik da neki dio odjeće, primjerice haljine ili hlača, završi gdje ne bi trebao.

Čučavci su bolje rješenje za veliku nuždu

S druge strane, stručnjaci i istraživanja pokazuju da su čučavci bolje rješenje za veliku nuždu.

Proces pražnjenja crijeva ili defekacije vrlo je kompliciran. Prije svega, rektum se steže dok se puni stolicom. To uzrokuje opuštanje glatkih mišića analnog kanala. Puborektalni mišić, koji se obavija oko rektuma, uobičajeno povlači rektum prema naprijed kako bi stvorio mali anorektalni kut. Tijekom defekacije puborektalni mišić će se opustiti pa će se anorektalni kut povećati. Čučanje će ga još više povećati, što će omogućiti ravniji i lakši prolaz stolice kroz analni kanal (grafika dolje).

Gastroenterolog dr. sc. Božo Radić kaže da je u položaju čučanja lakše obavljati veliku nuždu.

"Primarno je razlog u anatomije završnog debelog crijeva, položaja zdjelice, puborektalnog mišića, promjene unutartrbušnog tlaka i općenito vrlo složenih defekacijskih mehanizama", kaže Radić.

"No, čini mi se manje važnim hoće li taj položaj biti na čučavcu ili školjki, jer se lakša defekacija može postići i na školjki uz pomoć podnošca što se u gastroenterologiji koristi kao jedna od preporuka kod regulacije zatvora i tzv. anorektalne disinergije", tumači Radić.

Znanstvenici su proveli brojna istraživanja na temu utjecaja načina sjedenja na defekaciju. Primjerice, u jednoj izraelskoj studiji provedenoj na 28 zdravih dobrovoljaca bilježeno je trajanje pražnjenja crijeva i napora koji su u taj proces ulagali.

Sudionici su u eksperimentu sjedili na zahodskim školjkama različitih visina (42 cm i 32 cm), a također su čučali iznad plastičnih posuda. Rezultati su pokazali da je prosječno vrijeme pražnjenja crijeva tijekom čučanja iznosilo 51 sekundu, tijekom sjedenja na nižoj školjci 114 sekundi, a na višoj 130 sekundi. Sudionici su također potvrdili da im je defekacija bila lakša dok su čučali nego kad su sjedili.

Jedna japanska studija utvrdila je da je analni otvor bio veći kada su ispitanici čučali nego ako su sjedili te također da je defekacija bila lakša.

Jedna pakistanska studija promatrala je sudionike koji su imali kronične analne fisure sa simptomima kao što su bolna defekacija, krvarenje iz rektuma i poteškoće pri sjedenju.

Sudionici su u istraživanju zauzeli čučeći položaj na modificiranoj zahodskoj dasci sa savijenim bokovima i stopalima naslonjenim na povišenu stolicu kako bi oponašali čučeći položaj. Pokazalo se da su im se u tom položaju simptomi značajno smanjili.

No treba istaknuti da se dobrobiti čučanja i štete sjedenja ponekad prenaglašavaju, što može biti posljedica kulturološke pristranosti. Primjerice, znanstvenici ističu da ne postoje dovoljno čvrsti dokazi koji bi upućivali da čučanje može spriječiti ili izliječiti hemoroide i divertikulozu debelog crijeva. Također, ne postoje dokazi da bi sjedeći položaj mogao dovoditi do većeg rizika od razvoja raka debelog crijeva.

Konačno, čučanje na WC-u izaziva blagi porast krvnog tlaka i kod zdravih ljudi i kod pacijenata s povišenim tlakom. Primjerice, utvrđeno je da se neki udari javljaju tijekom čučanja i defekacije.

Dakle, teško je donijeti neke konačne zaključke s obzirom na nedostatak dugoročnih studija, no čučanje ipak ima nekih prednosti, osobito kod ljudi koji imaju problema sa zatvorom, odnosno opstipacijom. Ljudi koji imaju problema s opstipacijom mogu po potrebi kompenzirati nedostatke sjedeće zahodske školjke korištenjem klupice koja će podići noge (kao na grafici gore).

Što je s higijenom?

U komentarima na tekst objavljen na Indexu i na društvenim mrežama brojni su čitatelji adresirali problem higijene sjedenja na dasci zahodske školjke. Neki su kao rješenje predložili brisanje daske, a drugi prekrivanje toaletnim papirom. Najbolje rješenje svakako su jednokratni papirnati prekrivači za dasku koji se mogu baciti u školjku. Oni se na internetu mogu nabaviti po cijeni od 20-ak dolara za 250 komada.

No, treba istaknuti da istraživanja pokazuju da se spolne i kožne bolesti uglavnom ne prenose sjedenjem na zahodskoj dasci. Naime, bakterije poput E. coli, klamidije i gonoreje ili virusa hepatitisa A teško se mogu prenijeti s bedara do spolnih organa. Osim toga, patogeni uglavnom brzo umiru na suhim površinama i stoga su manja prijetnja nego što uobičajeno mislimo. Konačno, čak i ako dođemo u kontakt s određenim virusima ili bakterijama, morali bismo ih dobiti u dovoljno velikim količinama da se razbolimo, što se prilikom sjedenja na dasci teško može dogoditi.

Iako mnogi ljudi mogu osjećati gađenje prema sjedenju na dasci koju je netko prije njih zagrijao ili kontaminirao, studije pokazuju da je za zaštitu od bolesti važnije voditi računa da se nakon puštanja vode ne zadržavamo u zahodu jer kapljice vode koje se u tom procesu stvaraju u sebi nose bakterije i viruse. Raspršeni patogeni aterirat će na razne dijelove zahoda, uključujući vodokotliće, toaletne papire i kvake te je stoga vrlo važno nakon nužde oprati ruke sapunom.

Uz zahode, kritična mjesta za prijenos patogena su umivaonici, slavine i držači za ručnike i kvake. Neke studije pokazale su da su umivaonici zapravo najveći rezervoari kolonija patogena u zahodima, dijelom zahvaljujući akumulacijama vode koje postaju leglo mikroorganizama.

Dakle, navedeni izvori mikroorganizama u higijenskom su smislu veći problem od oblika školjke koju ćemo koristiti. Tu je najvažnije da vlasnici i korisnici WC-a održavaju visoke standarde čistoće.

Svjetski dan WC-a

Radić ističe da ne treba smetnuti s uma da defekacija ima i psihološke i sociološke aspekte koje nikako ne treba zanemariti.

"Defekacija i uvjeti u kojima se vrši važna je svima. Zato je osim izbora čučavca ili školjke bitno osvijestiti da 3.6 milijardi ljudi na svijetu nema adekvatan i siguran sanitarni čvor što je esencijalni preduvjet za realizaciju ljudskih prava. Stoga je svjetski dan WC-a (World Toilet Day) 19. studenoga svake godine, posvećen poduzimanju radnji za rješavanje globalne sanitarne krize i postizanje 6. cilja održivog razvoja da sigurna voda i sanitarni uvjeti do 2030.budu dostupni svima", poručuje naš gastroenterolog.

Psihologinja: Treba pitati djecu

Psihologinja Helena Rašić Radauš, voditeljica centra Bura savjetovanje, kaže da bi u ovoj polemici u konkretnom slučaju trebalo poslušati korisnike navedenih toaleta - djecu koja su ih primorana koristiti svaki dan.

"Vidim nekoliko potencijalnih problema s kojima se djeca susreću, a koji mogu doista utjecati na kvalitetu vremena koje provode u školi, na higijenu, ali i na njihovo zdravlje", kaže Rašić Radauš.

"U našoj kulturi djecu se odvikava od pelena korištenjem WC školjke, ista se koristi i u vrtićima i prisutna je u većini škola. Čučavac mnogoj djeci uopće nije poznat ili ga povezuju s negativnim iskustvima. Mislim da je iskustvo većine da se higijena toaleta u javnim prostorima dosta loše održava, neovisno o tome radi li se o WC školjkama ili čučavcima, ali u slučaju čučavaca, nažalost, situacija može biti još gora", tumači psihologinja.

Ističe da odbojnost koju djeca mogu osjećati prema čučavcima jer nisu navikla na njih može imati ozbiljne posljedice po njihovo zdravlje.

"U situaciji u kojoj se nalaze djeca, primarno djevojčice, ono što mi se nameće kao potencijalni problem je izbjegavanje korištenja čučavaca do te razine da će izbjegavati vršiti nuždu, zbog čega mogu pribjeći i izbjegavanju konzumacije hrane ili pića. Dakle, potencijalno se djeca dehidriraju, izgladnjuju ili zadržavaju nuždu kako bi izbjegla korištenje nepraktičnih toaleta. Osim toga, djevojčice su u adolescenciji podvrgnute sasvim dovoljnom stresu i bez razmišljanja o tome kako će se snaći s čučavcima u situaciji kada dobiju menstruaciju. Nošenje svijetlih tenisica mi se čini nemogućim, kao i sandala, svijetlih hlača i drugih odjevnih predmeta koji se mogu puno lakše zaprljati i izložiti ih neugodi ostatak vremena u školi.

Vršenje nužde i inače je povezano s izuzetno visokim osjećajem srama, radi se o tabu-temi, pa je naša komunikacija o tim pitanjima gotovo nepostojeća. Adolescenti i djeca se i inače pokušavaju nositi sa sramom u nizu različitih područja, tako da mislim da im ne treba dodatno zagorčavati život time što će biti primorani koristiti toalete koji su im nepraktični i nepoznati. Nekome se ovo pitanje može činiti banalno ili bizarno, ali doista djeci može predstavljati razliku između normalnog svakodnevnog stresa i kroničnih bolnih stanja i upala zbog dehidracije i zadržavanja urina", upozorava Rašić Radauš.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.