SPLITSKI Centar za autizam smješten je u suterenu zgrade, s derutnim podovima i malim, vlažnim učionicama, od kojih neke nemaju ni prozore. Zbornica i dnevni boravak ne postoje jer su, zbog sve većeg broja učenika, prenamijenjeni u dodatne učionice. Ni ulaz u školu ni pojedine prostorije nisu prilagođeni osobama s invaliditetom.

Centar je zapravo osnovna škola koja nema vlastitu zgradu, već je raspršena na tri lokacije. U njemu se školuje 78 učenika osnovnoškolskog programa do 21. godine, dok u istim prostorima boravi još 30 odraslih osoba koje ondje zapravo ne pripadaju, ali za koje trenutačno nema drugog mjesta.

Roditelji tužili Grad Split. "Tražimo uvjete dostojne čovjeka"

Roditelji kažu da osnovni uvjeti za rad i boravak odavno ne postoje. Već deset godina kucaju na vrata osnivača, mole, traže i upozoravaju da se njihova djeca školuju u nehumanim uvjetima. Sada, dodaju, voda im je došla do grla, i to ih je natjeralo da podnesu tužbu protiv Grada Splita.

"To nije prihvatljivo, mi godinama upozoravamo, tražimo, molimo uvjete dostojne čovjeka i nismo postigli ništa. Sada smo se odlučili na drugu mjeru, podižemo tužbu protiv osnivača Centra za autizam, a to je Grad Split, i tražimo uvjete dostojne čovjeka. Naša djeca zaslužuju jednako obrazovanje i mi nećemo odustati", kazala je Marina Vitali Grbeša, majka djeteta s autizmom i predsjednica Udruge 365.

Prije dvije godine Index je posjetio Centar za autizam i zatekao male, derutne učionice koje su prokišnjavale. Neke nisu imale ni prozore, a u određene se ulazilo isključivo kroz susjednu učionicu, pa nisu imale ni vlastiti ulaz. Do danas se situacija nije bitno poboljšala.

"Pedagoški standard za djecu u osnovnoj školi je 20 metara kvadratnih, a za djecu s poteškoćama u razvoju moraju imati samostojeću zgradu. Naša djeca već godinama uče u prostorima od pet do maksimalno 20 kvadrata. Tu budu tri učenika s dvije odrasle osobe koje su podrška i to nije prihvatljivo.

To nije ni osnovna škola sa samostojećom zgradom, to su suterenski prostori koji rade na tri lokacije i djeca nemaju ni minimalne tehničke uvjete zadovoljene, da ne govorimo o pedagoškim standardima u kojima bi mogli nešto naučiti.

Problem je što djeca ne napreduju. Imamo sve nefunkcionalniju djecu. Neka od njih se više ne odazivaju na ime, javljaju se i epileptični napadaji zbog uvjeta. Djeci je ozbiljno narušeno zdravlje", upozorava Vitali Grbeša.

"Moramo ih slati u vlažne suterene, a slušamo samo obećanja"

Kako izgleda sjediti u prostoriji od deset kvadrata koju dijele tri učenika i stručno osoblje sa svim potrebnim sredstvima za rad, pokazali su na Rivi povodom Svjetskog dana autizma, koji se obilježava sutra.

Koliko će najranjivija skupina društva još morati boraviti u takvim uvjetima, roditelji ne znaju. Jedino što znaju jesu obećanja koja slušaju već godinama.

"Već pet godina je plan da se gradi osnovna škola na području Firula, to je ono što roditelji znaju. Mi nemamo nikakvih konkretnih dokaza da će to tako biti, ali naša djeca sad pohađaju obvezni obrazovni program i mi djecu nemamo gdje drugdje slati, moramo ih slati u te vlažne suterenske prostore.

Mi želimo da se sada izmjeste iz tih prostora i da im se sada osiguraju osnovni pedagoški uvjeti koji bi trebali biti zajamčeni Ustavom i zakonom. Govorilo se o pet do sedam godina, ali to su sve samo usmena obećanja", požalila se.

Neadekvatni uvjeti Centra za autizam predstavljaju problem koji traje desetljećima i preživio je više političkih vlasti. Mnogi su političari koristili situaciju u izbornoj kampanji. Planirali su, obećavali, ali, kako kažu roditelji, ništa od toga do danas nije ostvareno.

"Razgovori traju godinama, ali realizacije nema. Obećanja postoje, ali izostaju konkretni rezultati. Zato smo se odlučili na ovakve poteze, jer drugog načina više nema. Nadamo se da će se ovako nešto napokon pokrenuti", poručio je Frane Matulić, roditelj djeteta iz spektra autizma i član udruge Autizam 365.

Godine prolaze, a s njima dolazi sve više djece s teškoćama u razvoju. Učionice propadaju, uvjeti ne zadovoljavaju ni osnovne pedagoške standarde, a učenici ne napreduju. Mnogi stagniraju ili im se zdravstveno stanje pogoršava. Roditelji se nadaju da će zadnji pravni korak, tužba roditelja, konačno probuditi odgovorne i potaknuti ih da obećanja pretoče u stvarnost.