PRIJE dvjesto godina, 30. travnja 1803. Napoleon Bonaparte prodao je Louisianu Sjedinjenim Državama, što je označilo kraj francuskog imperijalnog sna u Sjevernoj Americi i pomoglo preobrazbi mlade američke republike u svjetsku silu.

Ta najveća prodaja nekretnina u povijesti obavljena je s nekoliko poteza pera, bez ijednog ispaljenog metka, za što nije toliko zaslužna diplomacija, koliko sreća i spletke utemeljene na propalim snovima o osnutku carstva.

Dana 30. travnja 1803. potpisana su tri ugovora prema kojima je SAD dobio 2,1 milijun četvornih kilometara (četiri puta više od površine Francuske) po cijeni od 15 milijuna tadašnjih dolara (80 milijuna franaka), što je oko sedam dolara po četvornom metru.

Šest posto iznosa, koji je za tadašnje doba bio velik - činio je 1,5 američkog BDP-a, financirale su nizozemske i engleske banke svojim obveznicama.

Pošto je potpisao ugovor, Napoleon Bonaparte je bio jako zadovoljan: "Stjecanjem vlasništva nad tim područjem SAD zauvijek jača svoju moć, a Engleska dobiva takmaca na moru koji će, prije ili kasnije, smanjiti njezinu oholost."