INDEX.HR uz dozvolu Seana McBridea objavljuje ekskluzivni intervju koji je ovaj irski novinar napravio s Tonyem Cascarinom, čovjekom koji je navodno pomogao generalu Gotovini u bijegu iz Hrvatske.

Intervju je prekjučer objavljen u Hrvatskom Vjesniku, glasilu hrvatskih iseljenika u Australiji.

U uvodu u sam intervju, McBride je opisao mukotrpan put do Tonya Cascarina. Irskog novinara nepoznate su osobe punih pet sati mobitelom navodile po lokacijama po Dublinu i njegovom predgrađu, kako bi se uvjerili da ga nitko ne prati.

Sean McBride opisuje Cascarina kao snažnog čovjeka tamnije puti, izrazito vojničkog ponašanja i načina govora.

Iako nije želio precizno odgovoriti čime se danas bavi, Cascarino je samo kratko rekao da se bavi "sigurnošću". Irac također odbija svaku povezanost s bilo kakvim organiziranim kriminalom, te tvrdi da nikad nije bio član IRA-e (iako je ponosan na svog djeda, poznatog borca za neovisnost Irske).

SM: 1991., kao dvadesetogodišnjak, bili ste jedan od prvih stranih dobrovoljaca koji su oružjem branili Hrvatsku od srpske agresije, te se borili uz generala Antu Gotovinu. 2000. ste počeli s pisanjem teksta kasnije objavljenog na Internetu pod naslovom "A Millenium Memory", u kojem su detaljno opisana vaša ratna iskustva. Zašto ste se pridružili hrvatskoj strani u ratu i zbog čega ste napisali "A Millenium Memory"?

TC: "Jedan od prvih" je pregrandiozna titula, koja sugerira povlašten položaj u odnosi na ostale dragovoljce. Tekst "A Millenium Memory"  je moj način odavanja počasti sjećanju i duhu svih onih koji su časno branili Hrvatsku kad je bilo najteže, pri čemu ne mislim samo na borce. Mnogi ljudi su doprinijeli obrani Hrvatske, bez obzira na profesiju, od vojnika, medicinskih sestara, novinara itd... Tekst bi također trebao poslužiti kao protuteža lažima o ratu usmjerenih protiv onih koji su branili Hrvatsku. Stao sam na stranu Hrvatske jer je to bila prava strana. Duboke povijesne i kulturne sličnosti između Hrvatske i Irske samo su pomogle mojoj odluci. Gledao sam kako se odvijao desetodnevni rat u Sloveniji, čuo sam Hrvatsku kako zove upomoć i gledao kako tenkovi JNA gaze automobile po Zagrebu. Gledao sam kako JNA prikuplja ljudstvo i artiljeriju, kako UN izglasava embargo kojim Hrvatskoj zabranjuje nabavu oružja. Nije to bilo nešto što sam namjerno odlučio; prije nešto što sam jednostavno morao učiniti. Slijedio sam svoju savjest. Vidio sam znakove koji su mi govorili da će se dogoditi nešto grozno, nešto što sam već vidio i ranije. Oko 2000. godine, počeo sam primati zabrinjavajuće vijesti iz Hrvatske, vijesti o sustavnoj propagandi bivših komunista koji su bili pobijeđeni u ratu 1991., o pokušajima da se falsificira povijesna istina o ratu, te diskreditiraju oni koji su pružili otpor srpskom agresoru.

SM: Budući da ste služili vojsku i borili se uz generala Gotovinu u ranim danima rata, kakva su vaša sjećanja na njega u to vrijeme?

TC: Ante se vratio u Hrvatsku iz inozemstva kako bi branio svoju zemlju od srpske agresije. On je jedan od najboljih i najhrabrijih vojnika pod kojim sam ikada imao privilegiju služiti. Ante je pošten i častan čovjek koji je dobro postupao prema svojim ljudima, a njegovo ponašanje uvijek je bilo visoko profesionalno. Smatrao sam ga herojem, baš kao što ga i danas smatram herojem.

SM: Hrvatski list Globus je u rujnu 2003. objavio članak u kojem se tvrdi da ste vi organizirali Gotovinin bijeg iz Hrvatske, te ga predali u ruke sicilijanske mafije.

TC: Kao prvo, u reakciji na taj članak sam objavio priopćenje za tisak, koje se podudara s priopćenjem odvjetničkog tima generala Gotovine, koje kategorički pobija sve lažne navode objavljene u Globusu. Mislim da bi svaka razumna osoba, hrvatske ili bilo koje druge nacionalnosti, nakon čitanja Globusovog teksta shvatila da se radi o grubom pokušaju propagande, hrvatske ili neke druge, koja je usmjerena na smanjenje popularnosti generala Gotovine i javne potpore koju uživa u hrvatskom narodu. Globusovi novinari bili su javno izazvani da objave bilo kakav konkretni dokaz kojim bi poduprijeli teze iznesene u članku. Još uvijek to nisu napravili.

SM: Globus je objavio kako ste pomogli generalu Gotovini da pobjegne na jahti. Bivši predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga izjavio je kako vjeruje izvještajima koji vas povezuju s Gotovininim bijegom. Članak objavljen u hrvatskim novinama potvrdio je da ste s 15 godina pohađali Pomorsku školu u Sjevernom Walesu, te da ste osposobljeni za upravljanje plovilima.

TC: Istina je da sam išao u tu školu, te da sam osposobljen za upravljanje plovilima. Međutim, ako me sjećanje dobro služi, na dan kad se dogodio navodni bijeg generala Gotovine, optužnica protiv njega još uvijek je bila zapečaćena, pa nitko tko je tog dana bio u kontaktu s generalom Gotovinom nije mogao znati da će optužnica postati javna slijedeći dan. Ako je itko tog dana i bio s njim na brodu, ta osoba nije mogla počiniti nikakav zločin jer optužnica Gotovini još uvijek nije bila uručena. Zbog toga se ne radi o nikakvom bijegu.

SM: Hipotetski.. da je optužnica već bila uručena generali, biste li mu pomogli?

TC: (široki osmijeh) Pomogao bih svakom čovjeku kog smatram nevinim, posve neovisno o bilo kakvom pisanom dokumentu i o tome koliko je taj dokument maštovito napisan. Stvari na ovom svijetu nisu uvijek onakve kakvima se čine. Pravo i pravda nisu nužno jedna te ista stvar. Ponekad pravo i pravda putuju u različitim smjerovima; ponekad su čak kontradiktorni. Upoznao sam ljude koji su bili označeni kao odmetnici i shvatio da se radi o dobrim, poštenim ljudima. Upoznao sam i loše, prijetvorne ljude za koje su drugi smatrali da poštuju zakone. Ne sudim o ljudima prema onom što se govori o njima, nego prema njihovim djelima. Knjiga se ne sudi po koricama nego po onom što piše u njoj.

SM: Nekoliko irskih i talijanskih novina objavilo je kako ste pružili logističku potporu i zaštitu generalu Gotovini, te kako ste ga doveli u Irsku. Što možete reći o tome?

TC: Pozivam se na svoje priopćenje za medije od 29. rujna 2003. Doduše, želio bih samo dodati da, da je general ikada bio u Irskoj, siguran sam da bi se netko dobro brinuo za njega.

SM: Znate li gdje je general Gotovina?

TC: Pozivam se na svoje priopćenje za medije od 29. rujna 2003.

SM: Možete li u par riječi opisati kako vidite okolnosti oko haaške optužnice za ratne zločine protiv generala Gotovine?

TC: Svakako. Ukratko, vjerujem da je general Gotovina nevin čovjek uhvaćen u prljavu političku igru, te da je tretman koji je dobio velika sramota za svakog poštenog čovjeka. Koliko sam ja shvatio, on sasvim ispravno odbija biti bilo čiji žrtveni jarac ili pijun u rukama onih sa skrivenim motivima. Činjenice su takve da su Srbi bili agresori ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i na Kosovu; ogroman broj zločina počinjenih kolektivno ili individualno za vrijeme tih ratova, počinili su Srbi protiv ne-Srba. Haaško tužiteljstvo, u pokušaju da pred očima svijeta izgleda objektivno, počelo su optuživati određene Hrvate. General Gotovina jedan je od tih Hrvata. Moram naglasiti svoj stav - i siguran sam da bi se general Gotovina složio sa mnom oko toga -  da svatko tko planira, počini ili pomogne pri ubojstvu, mora biti kažnjen. Međutim, usprkos štetnim medijskim napisima, postoji jedna stvar koji ljudi, iz Hrvatske ili neke druge zemlje, moraju shvatiti oko "slučaja Gotovina", a to je da general Gotovina nije osobno ubio nikoga, te da je postoji nikakav dokaz da je osobno naredio bilo čije ubojstvo. Njegov "zločin" jest taj da je bio zapovjednik vojne operacije, nakon koje su počinjena ubojstva od strane osvetoljubivih vojnika i paravojske koja nije nužno bila pod njegovim zapovjedništvom. General Gotovina optužen je za "zapovjednu odgovornost", a ne za same individualne zločine. Moj stav je jasan - svako tko planira, sudjeluje ili pomaže u ubojstvu ijednog civila u interesu pravde treba dobiti pošteno suđenje. No, ja sam protiv odabira nekog protiv koga će biti podignute potpuno nejasne optužbe, bazirane na slabim ili nikakvim dokazima, od kojih nijedna ne upućuje na odgovornost za individualne zločine. Protiv sam toga da se tako odabranoj osobi sudi s unaprijed određenim ishodom, a sve u interesu politike.

Cascarino je pokrenuo Internet kampanju "pravda za generala Gotovinu", koja bi, prema njegovim riječima, uskoro od nekolicine individualaca okupljenih sa raznih strana trebala prerasti u jedinstveni pokret.

TC: Smatram da je slučaj generala Gotovine prvenstveno moralno pitanje, te pozivam sve ljude da odbace bilo kakva ranije usvojena mišljenja političke pozadine kako bi zaista shvatili o čemu se ovdje radi - o slobodi nevinog čovjeka. Apeliram na sve ljude, hrvatske ili bilo koje druge nacionalnosti, da uoče ogromnu nepravdu koja se nanosi generalu Gotovini, te da pridonesu ovoj kampanji. Ako pažljivo promotrite sve činjenice i okolnosti oko slučaja Gotovine, postat ćete potpuno uvjereni u Gotovininu nevinost. Proučite izvore i dinamiku rata, te samu optužnicu, postanite politički svjesni. Povežite se sa istomišljenicima, kreirajte web siteova, izmjenjujte ideje, podržavajte se međusobno i budite motivirani. Pokrećite peticije; pišite lokalnim novinama, vašim političkim predstavnicima, vašoj vladi. Vičite s planina i vrhova kuća! Budite ponosni na Hrvatsku i pokažite svoj ponos boreći se za onog koji se borio za vas! Odbacite nasilničke metode Europske unije! Snažniji ste nego što mislite, a pravda je na vašoj strani. Napravili ste to 1991. - možete to napraviti opet.