Foto: Patrik Macek/Pixsell

MINISTRICA demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić izjavila je da će vlada, vezano za usvajanje Istanbulske konvencije, predložiti dokument koji sadrži dozvoljene ograde i posebne izjave u kojima će se poštovati one vrednote za koje se Hrvatska svojim Ustavom opredijelila.

>>Ministrica Murganić: Vlada će se ograditi od dijelova Istanbulske konvencije

"Svaka konvencija predviđa mogućnost rezervi na neke članke, a Istanbulska dopušta rezervu na samo pet članaka. Ono što znam je da je Ministarstvo pravosuđa tražilo rezervu na članak 30. koji se odnosi na naknadu štete koju žrtva može tražiti od zlostavljača ili od države. Ministarstvo je napisalo da taj članak nije u skladu s hrvatskim zakonodavstvom.

No ove rezerve nisu ključne za Konvenciju koju Hrvatska napokon treba ratificirati kako bi se između ostalog žene i educirale i osvijestile pa da više nemamo izjava od strane žena da se muževi nasilnici ne bi trebali cinkati ako istuku ženu", rekla je za Index Sanja Sarnavka, aktivistica za prava žena koja je imenovana u radnu skupinu za izradu prijedloga zakona o ratifikaciji Konvencije.

"Ovo nije alarmantno"

Zaključila je stoga da ovo što je ministrica Murganić rekla nije alarmantno te navela kako su države koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju najčešće tražile rezervu upravo na članak 30.

Ovo su članci, odnosno dijelovi članaka na koje država može zatražiti rezervu.

Članak 30. stavak 2 koji kaže: "Odgovarajuća naknada štete od države dodjeljuje se onima koji su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb. To ne sprečava stranke da zatraže povrat dodijeljene naknade od počinitelja, sve dok se pridaje dužna pažnja sigurnosti žrtve."

Članak 44. - Nadležnost

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi uspostavile nadležnost nad bilo kojim kaznenim djelom utvrđenim u skladu s ovom Konvencijom, ako je kazneno djelo počinjeno:

1.e. od strane osobe koja ima prebivalište na njihovom državnom području.

3. Radi progona kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost nije uvjetovana time da se radi o inkriminiranim djelima na državnom području gdje su počinjena.

4. Radi progona kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost u pogledu točaka d. i e. stavka 1. nije uvjetovana time da se kazneni progon može započeti tek nakon prijave od strane žrtve kaznenog djela ili dostave informacija od strane države u kojoj je kazneno djelo počinjeno.

Zastare i boravišni status

Članak 55. Postupci ex parte i ex officio

1. Stranke će osigurati da istrage ili progon kaznenih djela, utvrđenih u skladu s člancima 35., 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, ne smiju ovisiti u potpunosti o prijavi ili pritužbi koju je podnijela žrtva, ako je kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomično na njihovom državnom području, te da se postupak može nastaviti čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili pritužbu.

Članak 58. – Zastara

Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da rok zastare za pokretanje bilo kojeg pravnog postupka u pogledu kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije nastavlja teći tijekom vremenskog razdoblja koje je dovoljno dugo i odgovara težini odnosnog kaznenog djela, kako bi se omogućilo učinkovito pokretanje postupka nakon što žrtva postane punoljetna.
 
Članak 59. – Boravišni status

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve, čiji boravišni status ovisi o statusu bračnog druga ili partnera, sukladno tome kako ih priznaje unutarnje pravo, u slučaju razvoda braka ili prestanka veze, dobiju u slučaju osobito teških okolnosti, na zahtjev, vlastitu dozvolu boravka neovisno o trajanju braka ili veze. Uvjeti koji se odnose na dodjelu i trajanje vlastite dozvole boravka utvrđuju se unutarnjim pravom.

2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve mogu ostvariti prekid postupka deportacije koji je pokrenut u vezi s njihovim boravišnim statusom ovisnim o statusu bračnog druga ili partnera, sukladno tome kako ih priznaje unutarnje pravo, kako bi im se omogućilo podnošenje zahtjeva za vlastitu dozvolu boravka.

3. Stranke će izdati obnovljivu dozvolu boravka žrtvama u jednoj od sljedećih dviju situacija, ili u obje:

a. kad nadležno tijelo smatra da je njihov boravak neophodan zbog njihove osobne situacije;

b. kad nadležno tijelo smatra da je njihov boravak neophodan u svrhu njihove suradnje s nadležnim tijelima u istrazi ili kaznenom postupku.

4. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve prisilnog braka, dovedene u drugu zemlju radi sklapanja braka i koje su, kao rezultat, izgubile boravišni status u zemlji u kojoj su prebivale, mogu ponovno dobiti taj status.