SVIJET je jučer dočekala vijest o američkoj vojnoj akciji u Venezueli. Nakon višemjesečnog gomilanja snaga, bombardirane su lokacije diljem zemlje, a u operaciji specijalnih snaga, čiji detalji još nisu posve jasni, uhićeni su predsjednik Nicolás Maduro i njegova supruga Cilia Flores. Očekuje se njihovo izručenje američkom pravosuđu zbog optužbi za trgovinu drogom i oružjem.

No, pravo iznenađenje uslijedilo je na tiskovnoj konferenciji američkog predsjednika Donalda Trumpa na njegovu imanju Mar-a-Lago, gdje je, uz očekivano hvalisanje, objavio da će Sjedinjene Države zadržati kontrolu nad Venezuelom do završetka tranzicije, piše analitičar magazina Foreign Policy Christopher Sabatini.

Čudna tvrdnja o kontroli

Ta je tvrdnja u najmanju ruku čudna. Prema izvješćima iz Venezuele, sigurnosne snage odane Maduru i dalje su na ulicama Caracasa i drugih gradova, a nema naznaka oporbenog ustanka. Američke trupe ne okupiraju ovu veliku zemlju s oko 30 milijuna stanovnika. Od neuspjelog pokušaja 2019. da se na čelo Venezuele postavi Juan Guaidó, Trump je smjenu Madura pretvorio u osobni projekt. No, ovoga puta, barem zasad, nije se radilo o obnovi demokracije.

Trumpova administracija uhićenje Madura i njegove supruge opravdava kao ciljanu operaciju "provedbe zakona", a zračne udare kao nužnu podršku. Specijalne snage brzo su se povukle sa svojim plijenom, ne ostavljajući službeno priznate kopnene snage u toj napaćenoj državi. Kako onda Trump i SAD misle kontrolirati bilo kakvu buduću tranziciju?

Ignorirana pobjeda oporbe

Tu na scenu stupa pravo Trumpovo iznenađenje. U pozadini je čekala alternativna i legitimna venezuelanska vlada, koju je Trump, čini se, u potpunosti ignorirao. Prema svim nepristranim međunarodnim izvješćima, oporba je pobijedila na predsjedničkim izborima 2024. godine, s kandidatom Edmundom Gonzálezom koji je predstavljao zabranjenu oporbenu lidericu Maríju Corinu Machado.

Ipak, umjesto da se okrene oporbenom pokretu, američki predsjednik je objavio da državni tajnik Marco Rubio pregovara s Madurovom potpredsjednicom Delcy Rodríguez - koja je i sama pod američkim sankcijama.

Trump je izjavio da je Rodríguez bila "prilično ljubazna" i spremna "ponovno učiniti Venezuelu velikom", iako "nema izbora". Samo nekoliko sati kasnije, Rodríguez je, okružena ministrom obrane i šefom policije, u televizijskom obraćanju opovrgnula američke tvrdnje i prkosno podržala Madura.

Protiv volje naroda i dobitnice Nobela

Trumpova poruka implicira da se radi o pragmatičnoj, realpolitičkoj smjeni režima, onoj koja ima podršku elemenata postojećeg poretka. Međutim, to nije ono što želi većina Venezuelanaca, kako onih u zemlji, tako i gotovo osam milijuna koji su pobjegli u proteklom desetljeću.

Birači su u srpnju 2024. odbacili Madura i njegove pristaše, dajući gotovo 70 posto glasova Gonzálezu, a time i Machado. Bio je to jasan izraz želje za promjenom i demokracijom - želje koju je prepoznao i Nobelov odbor dodijelivši Machado Nobelovu nagradu za mir krajem prošle godine.

Još je šokantnije bilo Trumpovo odbacivanje legitimiteta koji Machado uživa u narodu. Na istoj konferenciji za medije američki je predsjednik izjavio: "Mislim da bi joj bilo vrlo teško biti vođa. Nema podršku niti poštovanje unutar zemlje." Možda nije slučajnost da je upravo Trump snažno lobirao da on sam osvoji tu nagradu.

Recept za kaos

Čini se da Trumpova akcija nije toliko obrana demokracije i ljudskih prava, koliko pragmatičan i ograničen napor da se ukloni trn u oku u regiji - vođa koji je otvoreno i frustrirajuće prkosio demokratskim normama i surađivao s odmetničkim režimima na Kubi, u Iranu i Rusiji. No, ukloniti opakog, brutalnog i korumpiranog predsjednika bez jasnog plana tranzicije, oslanjajući se pritom na njegov bivši režim da je provede, nije podrška demokraciji. To je recept za kaos.

Američki plan bio je nekoherentan od samog početka. Kada je u kolovozu počelo gomilanje američkih pomorskih snaga, službeni cilj bio je zaustavljanje protoka droge iz Venezuele u SAD. Činjenice, međutim, govore drugačiju priču: Venezuela je tranzitna točka, a ne glavni dobavljač kokaina za američko tržište, i ne proizvodi fentanil, unatoč opetovanim tvrdnjama Trumpove administracije.

U mjesecima koji su prethodili akciji, Trumpova administracija nadala se da će gomilanje vojne sile i oštra retorika uvjeriti venezuelansku vojsku da se okrene protiv Madura. Taj optimistični scenarij jeftine promjene režima nije se ostvario. Jednom kad je pokrenut, zamah prema eskalaciji bilo je teško zaustaviti. Kad prijetnje nisu urodile plodom, sljedeći korak bilo je bombardiranje sa sigurne udaljenosti i uhićenje samog Madura - vjerojatno uz pomoć nekoga iznutra.

Problem je što je ovaj potez uspio samo obezglaviti Madurovu vladu i posijati strah među Venezuelancima od buduće nestabilnosti. Elementi unutar bivšeg režima, uključujući i samu Rodríguez, već se bore za moć nakon odlaska bivšeg predsjednika.

Ovisi o narodu Venezuele

Trump se 2016. odricao "vječnih ratova" i trošenja američkih resursa na promjene režima. U Washingtonu ne postoji volja za slanjem kopnenih snaga niti za dugotrajnim naporima izgradnje države koji bi bili potrebni da se Venezuela postavi na put demokratske tranzicije. Njegove nespretne tvrdnje da je Madurova vlada ukrala američka ulaganja u naftu te da će američke tvrtke preuzeti kontrolu nad venezuelanskom naftom samo dodatno zamagljuju misiju, a ujedno su i neistinite - nacionalizacija se uglavnom dogodila 70-ih godina prošlog stoljeća.

Na kraju, moguće je da će američka vojna akcija dovesti do demokratskog kompromisa. Ali takav ishod neće biti rezultat predanosti Trumpa i njegovog tima ljudskim pravima ili demokraciji. Umjesto toga, ovisit će o narodu Venezuele, koji je 2024. hrabro donio ujedinjenoj oporbi međunarodno priznatu pobjedu.

Unatoč retorici o tome da Venezuela postaje de facto američki protektorat, Trump na terenu ima malo alata da to ostvari, osim potpune invazije ili dramatičnog unutarnjeg prevrata u Caracasu. Budućnost zemlje ovisit će o predanosti samih Venezuelanaca demokraciji i o tome je li Trumpova administracija spremna stati u njihovu obranu.

Za sada se, međutim, čini da je Trump više usredotočen na brze pobjede, hvalisanje i nadu u vladu spremnu ispuniti njegove transakcijske zahtjeve, nego na demokraciju. Građani Venezuele ponovno su se našli zarobljeni između kaosa diktature i opasne nedosljednosti američke vanjske politike.