RUSIJA i Kina, dva najmoćnija diplomatska partnera Teherana, nazvale su američko-izraelski rat protiv Irana, u kojem je poginulo više od 1000 ljudi, jasnim kršenjem međunarodnog prava.

Ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je atentat na iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija "ciničnim kršenjem svih normi ljudskog morala", dok je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi poručio svom izraelskom kolegi Gideonu Sa'aru da se "problemi ne mogu istinski riješiti silom" te je pozvao sve strane da izbjegnu daljnju eskalaciju.

Rusija i Kina zajednički su zatražile hitan sastanak Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Moskva i Peking potpisali su bilateralne sporazume i proširili suradnju kroz zajedničke pomorske vježbe, projicirajući jedinstvenu frontu protiv onoga što opisuju kao međunarodni poredak predvođen SAD-om koji ih je dugo nastojao izolirati. Ipak, unatoč oštroj retorici, nijedna strana nije pokazala spremnost za vojnu intervenciju kao podršku Iranu.

Rusija i Iran: Strateški partneri, ne vojni saveznici

U siječnju 2025. godine Rusija i Iran potpisali su sveobuhvatni ugovor o strateškom partnerstvu koji pokriva područja od trgovinske i vojne suradnje do znanosti, kulture i obrazovanja. Sporazum je produbio koordinaciju u obrani i obavještajnim poslovima te podržao projekte poput prometnih koridora koji povezuju Rusiju sa Zaljevom preko Irana.

Dvije su zemlje provele zajedničke vojne vježbe u Indijskom oceanu krajem veljače, samo tjedan dana prije nego što su SAD i Izrael napali Iran.

Međutim, kada je rat počeo, Moskva nije bila obvezna reagirati jer ugovor ne uključuje klauzulu o uzajamnoj obrani, što znači da nije formiran formalni vojni savez.

Andrej Kortunov, bivši generalni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove i član diskusijskog kluba Valdai, ruskog vanjskopolitičkog think tanka, rekao je za Al Jazeeru putem videoveze iz Moskve da je ruski ugovor o uzajamnoj obrani sa Sjevernom Korejom iz 2024. godine primjer "obvezujućeg" sporazuma o vojnoj potpori.

Prema tom sporazumu, objasnio je, Rusija bi se bila dužna pridružiti Sjevernoj Koreji "u bilo kojem sukobu u koji bi se zemlja mogla upustiti", dok se u sporazumu s Iranom "samo navodi da su se obje strane složile suzdržati od bilo kakvih neprijateljskih akcija u slučaju da je druga strana uključena u sukob".

Kortunov je rekao kako je malo vjerojatno da će Rusija poduzeti izravnu vojnu akciju kao podršku Iranu jer bi rizici bili preveliki.

Dodao je kako se čini da Moskva "prioritet daje posredovanju Sjedinjenih Država u sukobu s Ukrajinom" te napomenuo da je Rusija prethodno zauzela sličan pristup kritizirajući američke akcije na mjestima poput Venezuele nakon američkog vojnog napada i uhićenja njenog predsjednika, Nicolasa Madura, u siječnju.

Iako ugovor jasno navodi da Rusija nije obvezna intervenirati, Kortunov kaže da su neki od njegovih kontakata u Teheranu izrazili "određeni stupanj frustracije". Prema njegovim riječima, postojalo je "očekivanje da bi Rusija nekako trebala učiniti više od samih diplomatskih poteza u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda ili na drugim multilateralnim forumima".

Kinesko-iranske veze i njihova ograničenja

Kina i Iran potpisali su 2021. godine 25-godišnji sporazum o suradnji s ciljem proširenja veza u područjima poput energetike, istovremeno uključujući Iran u kinesku inicijativu Pojas i put.

Jodie Wen, postdoktorska istraživačica u Centru za međunarodnu sigurnost i strategiju (CISS) na Sveučilištu Tsinghua u Kini, koja je često putovala u Iran, rekla je za Al Jazeeru da se taj odnos u Pekingu smatra pragmatičnim i stabilnim.

"S političke strane, imamo redovite razmjene", rekla je telefonom iz Pekinga i dodala: "S ekonomske strane, suradnja je vrlo duboka, mnoga poduzeća imaju ulaganja u Iran."

Ipak, naglasila je da je Peking dugo postavljao jasna ograničenja partnerstvu, posebno u pogledu vojnog angažmana.

"Kineska vlada uvijek se pridržava načela nemiješanja u unutarnje poslove drugih zemalja… Ne mislim da bi kineska vlada slala oružje Iranu", rekla je.

Umjesto toga, uloga Pekinga vjerojatno će se usredotočiti na diplomaciju i upravljanje krizom. "Mislim da Kina pokušava razgovarati s američkom stranom i zemljama Zaljeva kako bi se situacija smirila", kazala je.

Ta jasnoća u odnosima, dodala je, pomogla je u izgradnji povjerenja u Teheranu. Unatoč tome, napomenula je da odnos nije simetričan.

"Uloga Kine se u odnosu na Iran razvila u zaštitničku"

Služba za praćenje plovila Kpler procjenjuje da 87.2 posto iranskog godišnjeg izvoza sirove nafte odlazi u Kinu, što naglašava koliko je Kina ekonomski značajna za Teheran, dok Iran ostaje relativno mali partner u kineskoj globalnoj trgovini.

Dylan Loh, izvanredni profesor na programu javne politike i globalnih poslova na Tehnološkom sveučilištu Nanyang u Singapuru, rekao je za Al Jazeeru kako vjeruje da se uloga Kine u odnosu na Iran "razvila u zaštitničku, ubrzavajući posredničke napore kako bi spriječila regionalni kolaps koji bi ugrozio njezine vlastite regionalne ekonomske i sigurnosne interese".

"Mislim da će doći do procjene kako smanjiti političke rizike i koje su opcije dostupne. Istini za volju, ovo preispitivanje već je započelo nakon američkog napada na Venezuelu", rekao je.