NAKON ubojstva Alija Hameneija, Iran se bori za svoju budućnost. Hoće li doći samo do promjene vodstva ili postoji rizik za nastavak koncentracije moći u rukama Revolucionarne garde, analizira DW.

Smrt Alija Hameneija označava povijesnu prekretnicu, ne samo za Iran, već i za cijelu regiju. Osamdesetšestogodišnji duhovni i politički vođa ubijen je u izraelsko-američkom zračnom napadu.

Prema iranskom Ustavu, tijelo od 88 šijitskih klerika sada mora odlučiti o njegovom nasljedniku. Među mogućim kandidatima su bivši predsjednik Hassan Rouhani, Hameneijev sin Mojtaba, za kojeg se kaže da je blizak Revolucionarnoj gardi, i Hassan Khomeini, unuk osnivača Islamske Republike, ajatolaha Khomeinija, koji je vodio Iran do 1989.

Razna imena se spominju i u oporbenim krugovima, a najistaknutije je ime Reze Pahlavija, sina šaha koji je svrgnut 1979. Međutim, iranska oporba slovi kao interno podijeljena i posvađana.

Tko će naslijediti Hameneija?

Tročlani odbor kojeg čine predsjednik, šef pravosuđa i predstavnik Vijeća čuvara privremeno će preuzeti dužnosti vođenja zemlje. Ipak pravo pitanje je dublje: je li ovo samo promjena osoblja na čelu Irana - ili temeljna transformacija sustava? Revolucionarna garda igra ključnu ulogu u tome, ostajući središnji stup moći unatoč ubojstvu svog zapovjednika, Mohammeda Papkura.

Za Bente Scheller iz Zaklade Heinricha Bölla, Khameneijeva smrt je "vrlo simboličan događaj". Ona kaže da iako "smrt 86-godišnjaka nije u potpunosti neočekivana", ciljano ubojstvo aktualnog šefa države je do sada neviđeno. I prema domaćem i prema međunarodnom pravu, ovo je, kaže ona, vrlo delikatan trenutak. Iran se pripremao za nasljednika, objašnjava Scheller, ali okolnosti smrti dale su situaciji novu dimenziju.

Hanna Voß, stručnjakinja za Bliski istok u SPD-u bliskoj Zakladi Friedricha Eberta, smatra da Trumpov apel pokazuje temeljno nerazumijevanje. Ona smatra da on pokazuje jedan od glavnih problema, naime da Trump "ne razumije uistinu logiku iranskog režima i cijelog njegovog sigurnosnog aparata". Revolucionarna garda, kaže ona, ima vlastitu obavještajnu službu, koja pak održava vlastite strukture, kao i milicije i kod kuće i u inozemstvu.

Odlučujuća snaga: Revolucionarna garda

Američki predsjednik Donald Trump  javno je pozvao Revolucionarnu gardu da položi oružje. Scheller to smatra uzaludnim: "Ne mislim da će Revolucionarna garda biti odvraćena takvim zahtjevom." Za njih, kaže Scheller, nije jasno što će dobiti, ali sigurno je što će izgubiti - moć, utjecaj i znatne ekonomske resurse. Aparat je veliki i do sada nije bilo značajnih prebjega, navodi ona. Posljedično, vjerojatnost dobrovoljnog povlačenja je, prema njenom mišljenju, mala.

Što će se događati u nadolazećim danima, prema mišljenju Scheller, uveliko ovisi o Washingtonu. Mnogo je, kaže ona, špekulacija. Prema njenom mišljenju ključno pitanje je s čime će Trump biti zadovoljan. Moguće je, smatra Scheller, da će se nastaviti izolirane vojni udari, na primjer, na balistički ili nuklearni program. Scheller se stoga plaši daljnjih borbi - i iranskih protunapada.

S druge strane, Voß smatra mogućim strukturni pomak unutar Irana. Revolucionarna garda je, kaže ona, potpuno ideološki vođen aparat koji funkcionira i kao paravojna organizacija. Čak i nakon gubitka svog zapovjednika, mogla bi, smatra ona, igrati još jaču ulogu u budućem Iranu. Prema njenom mišljenju moguća je daljnja militarizacija, u kojoj formalne vladine institucije gube važnost dok sigurnosni organi dominiraju.

"Promjena režima malo vjerojatna"

Obje analitičarke trenutačno smatraju promjenu režima malo vjerojatnom. Scheller vjeruje da je preustroj unutar postojeće strukture moći vjerojatniji. "Vjerojatnije je da ćemo vidjeti preustroj unutar ove strukture moći nego da će oporba sada doći na vlast." Iako je stanovništvo doduše pokazalo hrabrost i ne trebaju mu pozivi izvana, također je iskusilo da međunarodna obećanja nisu imala učinka, kaže ona.

Hanna Voß također očekuje da bi potencijalni nasljednik u početku samo preuzeo vodstvo. Ona kaže da trenutno kruže imena poput bivšeg predsjednika Hassana Rouhanija. "To ne bi značilo promjenu sustava, već samo promjenu vodstva." Međutim, prema njezinoj procjeni, značajno veći dio iranskog stanovništva želi temeljnu promjenu, po mogućnosti u obliku referenduma o budućoj državnoj formi.

Hoće li ova želja biti ostvarena uveliko ovisi o Revolucionarnoj gardi. Oni kontroliraju ne samo oružje, već i ekonomiju i ideologiju. Scheller upozorava da bi nastavak bombardiranja mogao suziti politički prostor. Moglo bi se, kaže, sada zastati i pokušati iznuditi promjenu iz ovog trenutka šoka. "Ako jednostavno nastavite bombardirati, propustit ćete ovaj trenutak."

Iran se stoga nalazi na raskrižju. Između simboličkog prekida i strukturnog kontinuiteta, između potencijalne militarizacije i neispunjene želje za referendumom, postavlja se pitanje hoće li Khameneijeva smrt biti više od puke promjene na vrhu.