MINISTAR rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović izjavio je kako je Hrvatska fenomenalna za život.

>> HDZ-ov ministar: Hrvatska je fenomenalna za život

Rekao je to u HTV-ovoj emisiji 1 na 1, koju uređuje i vodi Romano Bolković, koji je Aladrovića u jednom trenutku pitao Aladrovića bi li vršnjaka iz Australije nagovorio da dođe u Hrvatsku.

"Bih, apsolutno bih. Definitivno možemo biti ponosni na to što imamo. Možemo li to bolje iskoristiti? Sigurno možemo", kazao je.

Mihaljević: Ministar govori iz vlastite perspektive mnogih povlastica i malo efektivnog rada

Ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević za Index je, komentirajući tu Aladrovićevu izjavu, rekao kako "ministar vjerojatno priča iz vlastite perspektive koju oblikuje privilegirana i izdašna HDZ-ova sinekura s visokim primanjima, mnogim povlasticama i malo efektivnog rada".

"Iz takvog kuta život sigurno djeluje ružičasto. No realan život daleko je od takvog pogleda. Institucije su temeljito korumpirane, socijalna država ljudski potkapacitirana i često nefunkcionalna, a odnosi društvenih nejednakosti rastući", objasnio je.

"Prosječna plaća daje vrlo nerealnu sliku"

Aladrović je u istoj emisiji rekao i da je cilj da prosječne plaće do kraja 2022. ili početkom 2023. dosegnu 7600 kuna, a naš sugovornik pojašnjava da prosječna plaća daje nerealnu sliku situacije.

"Referiranje na rast prosječne plaće vjerojatno više govori o metodološkim definicijama nego stvaranju stabilnog prosjeka. Radi se o tome da metodologija Državnog zavoda za statistiku pri izračunu prosječne plaće ne uključuje one u samostalnom radu ili u nestalnom radnom odnosu (pri izračunu se isključuju obrtnici, zaposleni u slobodnim profesijama, poljoprivrednici, zaposleni na ugovor o djelu, zaposleni na ugovor o autorskom radu) pa se njihova primanja ne računaju", poručio je.

"Rezultat je vrlo nerealna slika o prosječnim i medijalnim primanjima. No da metodološki cinizam bude potpun, Državni zavod za statistiku u zbroj ukupno zaposlenih uključuje obrtnike, zaposlene u slobodnim profesijama i poljoprivrednike i ostale navedene. Prosječna plaća je već sada preko 7000 kuna, ali to je plaća koju ne prima dvije trećine zaposlenih", govori. 

"Fenomenala života se mjeri emigracijom"

Mihaljević je prokomentirao i ministrove riječi kako je zacrtan cilj mirovina od 10 posto. Je li to realno?

"Govoreći o mirovinama, svaki rast je dobrodošao, ali ako će inflacija biti veća od rasta, dohodovni položaj penzionera neće biti bolji, a već sada je preko trećine njih po podacima izloženo riziku siromaštva, u stvarnosti je taj postotak sigurno i veći. No o nejednakostima vjerojatno najbolje govore podaci o štednji, gdje po podacima HNB-a 1.7 posto štediša drži 43 posto ukupne štednje u zemlji, dok 2.6 milijuna štediša ima u prosjeku 10 hiljada kuna."

"No u priču o kvaliteti života ne treba samo uzimati ekonomske pokazatelje nego i društvene, a to su kvaliteta institucija, efikasnost javne uprave, dostupnost zdravstva, kvaliteta školstva ili perspektive zaposlenja, napredovanja i slično. A tu se fenomenala života mjeri emigracijom u Njemačku, Austriju ili Irsku", pojasnio je.

Vušković: Ne ostvarujemo potencijal

Pitali smo ekonomskog analitičara prof. dr. Petra Vuškovića, predsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize, kako on interpretira riječi ministra Aladrovića. 

"Kad bi toj rečenici dali ekonomski smisao, mogli bi reći da to nije tako", govori on.

"Ako gledamo ekonomske parametre, mi smo na 64 posto razvijenosti Europske unije. To je podatak koji govori da je jako puno prostora za naš napredak. Mi od kada smo ušli u EU, govorim o EU, napravili smo određene stvari. Rasteretili smo tržište s dvije milijarde kuna, radi se o administrativnome i parafiskalnom rasterećenju, otvorili smo se, standardizirali smo tržište, naši najvažniji trgovinski parametri su Njemačka i Italija. Ali i dalje ne ostvarujemo ekonomski potencijal. I dalje smo onako loš đak u predzadnjoj klupi, iza nas u zadnjoj klupi samo su Bugarska i Rumunjska", govori Vušković.

"Oko tri najvažnija parametra ne možemo se pohvaliti"

Govori da je ministar u pravu u turističkom, dakle destinacijskom smislu.

"Kad ministar kaže te riječi, a rekao je i da smo jedna od najpoželjnijih zemalja, on to misli turistički. Tu jesmo poželjni, ali kad pitate prosječnog Hrvata kako živi i je li zadovoljan, reći će da nije", navodi.

"Još uvijek nismo poželjni za investirati, naša prosječna plaća je niža nego u EU. Imamo tri bitna parametra. To su BDP, poslovna klima i prosječna plaća. BDP? Tu smo na 64 posto prosjeka EU. Po prosjeku plaća smo ispod prosjeka, kao i oko poslovne klime. Istovremeno, imamo nevjerojatne potencijale. Hrvatska je druga u Europi po broju nekretnina, po vodnom bogatstvu je četvrta, po bogatstvu šuma na petom mjestu. Prirodno, mi jesmo poželjni, ali ekonomski taj potencijal ne ostvarujemo. Bolji smo od istoka, dakle od BiH i Srbije, ali smo što se tiče Europe u predzadnjoj klupi", zaključio je Vušković.

Puhovski: Hrvatska je fenomenalna kad se uspoređuje s BiH ili Srbijom 

Pitali smo politologa i političkog analitičara Žarka Puhovskog da nam prokomentira Aladrovićeve riječi.

"Hrvatska je sigurno fenomenalna kad se uspoređuje s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, pa i Mađarskom. Smještena je tako da je okružena državama koje su manje podobne za pristojan život od same Hrvatske, ali kad je uspoređujemo s drugim državama, ta prednost se brzo gubi. Postaje jasno da je onda taj odnos negativne naravi", riječi su Puhovskog.

"Dobro se živi ako imate privilegije"

"U Hrvatskoj se može dobro živjeti pod pretpostavkom da imate privilegije. Dakle, da ste dio većinskog naroda, imate političku povezanost na lokalnoj ili nacionalnoj razini ili obiteljsko naslijeđe. U tim uvjetima se može dobro živjeti", rekao je on.

Pitamo ga je li problem preveliki utjecaj politike na društvo.

"Politika svuda utječe na društvo, u Hrvatskoj utječe i na privatnost. Zadaća politike jest da se bavi društvom, da ga oblikuje, da omogući napredak društva. To je smisao. No kod nas to ima jasne implikacije na privatni život, a to je onda neugodno", precizirao je.

"U Rijeci je dobro da ste povezani s SDP-om, na razini Hrvatske s HDZ-om"

"Uzmimo primjer njemačkih izbora i politike CDU-a, demokršćanske stranke. Njemačka demokršćanska stranka je u bitnim svjetonazorskim i izvedbenim pitanjima ljevija od hrvatskog SDP-a. Pričamo o istospolnim brakovima, digitalizaciji, okolišu, progresivnom porezu. Dakle, još jedan uvjet da dobro živite jest taj da niste previše lijevo orijentirani, pa čak i umjereno lijevo orijentirani", dodaje.

"U Rijeci je dobro da budete povezani s SDP-om, u Istri s IDS-om, na razini Hrvatske stvar je s HDZ-om, koji je najviše otvoren nepotizmu i korupciji. No druge stranke se isto nisu pokazale puno bolje", govori.

"Kad ste rat proglasili dostojanstvenim, vi ste prepriječili put mirnom stanju"

Što se tiče svakodnevice, odnosno života u Hrvatskoj, govorimo i o društvenoj atmosferi koju čini poprilično ratni narativ, pogotovo sad uz brojne obljetnice, gdje se doima da je dignitet rata prevladavajuća matrica. 

"Stvar je u tome da je hrvatsko državno vodstvo u devedesetima preuzelo ruski i pravoslavni, kasnije sovjetski model otadžbinskog, odnosno domovinskog rata, koji se realizira u fazi digniteta ili dostojanstva. Kad ste rat proglasili dostojanstvenim, vi ste prepriječili put mirnom stanju. Dostojanstven može biti ratni cilj, pojedini ratnik može biti dostojanstven, ali ta ideja da rat može biti dostojanstven je naprosto perverzna. Proširila se ona u tezu da je Domovinski rat osnova države, što je srećom HDZ nehotično izbacio iz igre, kad su uveli 30. svibnja kao Dan državnosti, što je termin prvih slobodnih izbora, koji su se dogodili godinu dana prije početka rata. Država je nastala na izborima, a da bi branitelji mogli braniti nešto, to nešto je moralo postojati. Država je morala postojati prije branitelja", govori Puhovski.

"Obnavljanje ratnih emocija spada u psihozu. U situaciji smo u kojoj smo daleko od rata, ako gledamo u odnosu kao prema Drugom svjetskom ratu, mi smo sad u 1970. godini. U to vrijeme se nije toliko inzistiralo na obilježavanju ratnih obljetnica, čak u Jugoslaviji, a kamoli u zapadnim državama", objasnio je.

"Većina ljudi je u najboljem slučaju polupismena"

Pitamo ga da iznese mišljenje o stanju u kulturi.

"Mi imamo veliku i značajnu umjetničku produkciju, literarnu i filmsku, manje literarnu, ali ipak je jednim dijelom oslobođena od intervencija, slobodnija recimo od novinstva i medija, ali ona ne korespondira s većinom stanovništva, ali to je tako. Većina ljudi je u najboljem slučaju polupismena, ali nije bilo puno drugačije niti u Jugoslaviji. Niti onda se nije živjelo na Krleži ili Crnjanskom, nego na Đorđu Marjanovići i Ivici Šerfeziju. To se i kod nas događa, samo što naša pop kultura ima i Thompsona, što je element ojačavanju ratne paradigme", pojasnio je.

Pojavit će se pitanje preraspodjele bogatstva

U svakom slučaju, smatra kako Hrvatska ipak ide naprijed.

"Hrvatska ide u dobrom pravcu. Ali nevjerojatno je frustrirajuće koliko polagano i koliko realno zaostaje za drugima. Ide naprijed ekonomski, ekonomija se veoma relativno izvukla iz pandemije i sličnih nedaća. Međutim, kad se opet ustanovi da stvari idu bolje, pojavit će se pitanje preraspodjele bogatstva. Hoće li biti za one koji će imati manje? I tu Hrvatska bitno zaostaje za većinom država EU, koje imaju jači element državnog blagostanja", navodi. 

"U svakom slučaju, vi najbolje prolazite ako ste veteran rata, imate veze. Ostatak zemlje vidi državu kao nešto što treba izdržati. No zanimljiv je visoki stupanj odbijanja cijepljenja, paradigma je to prihvaćanja temeljnih civilizacijskih normi, prije svega solidarnosti, prihvaćanja države kao autoriteta. Odnosno, ona nije autoritet, iako su se svi kleli da imamo državu. Njezina suverenost je relativizirana u EU i na tom relativiziranju umnogome radi premijer Andrej Plenković, a na pokušaju da taj proces zaustavi pak radi predsjednik Milanović", navodi.

Maršalevski: Neovisnost pravosuđa kod nas se shvaća kao neodgovornost pravosuđa

Popričali smo i s pravnim stručnjakom Aleksandrom Maršalevskim na temu stanja u pravosuđu, kroz kontekst fenomenalnog života.

"Hrvatsko pravosuđe je još uvijek na neki način u tranziciji, ono je u toj tranziciji inzistiralo na neovisnosti pravosuđa, međutim ta neovisnost je kod nas shvaćena kao neodgovornost pravosuđa pa tako npr. kod nas ne postoji dovoljno dobar sustav odgovornosti sudaca za loš i neefikasan rad u pojedinim predmetima. Također, država nema dovoljno mehanizama da utječe na pravosuđe, ne govorim sad samo o koruptivnom utjecaju već se radi o, primjerice, suodlučivanju demokratski izabranih predstavnika vlasti u postavljanju predsjednika sudova koji nisu zaduženi za rješavanje predmeta, nego za vođenje sudske uprave", govori on.

"U reformama smo u nekim stvarima išli na gore"

"Mi i u reformama pravosuđa umjesto da smo išli na bolje, išli smo u nekim stvarima čak i na gore. Ministar pravosuđa je ranije davao mišljenje u postupku izbora predsjednika sudova, što se onda tumačilo kao potencijalni utjecaj politike, a nama to čak nije toliki problem. Osnovni problem je što u samom pravosuđu postoje krugovi utjecaja, koji su na neki način država u državi i tu iz izvana ne možete djelovati u smislu pozivanja na odgovornost. Tu je i politika nemoćna da rješava probleme, ali se s druge strane pokazalo da može utjecati u koruptivnom smislu upravo putem tih centara moći u pravosuđu. Ono što je važno jest omogućiti da Ministarstvo pravosuđa i uprave može servisirati pravosuđe kako bi ono napredovalo jer očito kad je potpuno 'neovisno' na ovaj način kako jest, onda je ustvari neodgovorno", kaže.

"Sucima je danas najlakše ispuniti normu, a kvaliteta se ne gleda"

Ističe da je važna transparentnost.

"Trebalo bi napraviti reformu koja bi spriječila moguće utjecaje politike, ali bi osigurala transparentnost, što podrazumijeva da se objavljuju sudske odluke, koje bi morale biti dostupne javnosti koja na taj način vrši demokratsku kontrolu nad pravosuđem. To je važno i u smislu da građani mogu vidjeti što očekivati u svom sporu jer mi sad imamo puno tužbi koje se bespotrebno podnose u vezi pravnih pitanja o kojima su sudovi već zauzeli negativan stav, ali građanin ne zna da u stvari nema šanse dobiti taj spor i uzalud troši svoje i državne resurse za njegovo rješavanje", govori.

Dotaknuo se odgovornosti sudaca.

"Nadalje, važno je i pitanje stegovne odgovornosti sudaca koji ne rade ili loše rade. Treba promijeniti i način evaluacije rada na predmetima, danas je sucima najlakše ispuniti normu, a ne gleda se kvaliteta i jesu li presude dobro napisane. Netko može napisati manji broj presuda, a istovremeno riješiti više sporova. Primjerice, u kaznenim presudama, žrtvama je na raspolaganju imovinsko-pravni zahtjev - nakon što kazneni sudac osudi počinitelja, međutim, on najčešće žrtvu uputi na građansku parnicu da tamo riješi spor oko naknade štete. On je tako slučaj ustvari riješio parcijalno, ali mu se u normi vrednuje kao da je riješio cijeli predmet", navodi.

"Važan je izbor predsjednika Vrhovnog suda"

"Problem je i trajanje postupka. Tu je najveća odgovornost na predsjednicima sudova, zato je bitno kako se oni postavljaju. Kad bi se postavljali uz sudjelovanje predstavnika demokratski izabrane vlasti, u konkretnom slučaju ministra pravosuđa i uprave, tada bi postojala i odgovornost ministra, a sada on ne može biti odgovoran za trenutno stanje u pravosuđu ako nema mehanizme da pozitivno utječe na njega. U predmetima koji traju predugo, predsjednik suda mora vidjeti gdje je problem, zašto se slučaj ne rješava i reagirati ako treba i stegovnom inicijativom. Svaki predmet bi se morao riješiti u jednom stupnju kroz godinu dana. Sve je stvar organizacije. Nema potrebe razvlačiti predmet, zakazivati parnice svakih nekoliko mjeseci ako može biti svaki tjedan. Dugotrajnost postupka ima za posljedicu gubitak koncentracije postupka, što ima za posljedicu da sudac zaboravi o čemu se radilo u određenom predmetu i mora se svaki put iznova upoznavati s njime, a što rezultira i lošijom kvalitetom odlučivanja", kaže Maršalevski.

"Zato je važan izbor predsjednika Vrhovnog suda jer će se od njega očekivati da riješi neke od ovih problema. Važno je da u tom smislu dobro surađuje s ministrom pravosuđa i uprave u sukreiranju i implementaciji pravosudnih reformi. Mi smo imali dosta reformi pravosuđa, ali se nisu pokazale dobrima jer pravosuđe nije pokazalo ozbiljnijeg napretka u zadnjih 20-ak godina", zaključio je.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.