Foto: FAH, screenshot: YouTube

DAME i gospodo! Bubnjeve i trube, molim... Imamo pobjednika: doktor Vojislav Šešelj!

Pobjednik, doduše, njeguje imidž Batmanovog arhi-neprijatelja Jokera - onog kojeg tumači ne Heath Ledger, nego Jack Nicholson. Pobjednik je, doduše, zlo doveo do ravni karikature: no karikaturalno zlo nije manje opasno, niti manje zlo. Pobjednik je zli klaun velikosrpskog nacionalizma. On tome nacionalizmu nije otac, niti mu je bio staratelj - to su radili neki drugi, smrtno ozbiljni ljudi. Pobjednik je bio zadužen za karnevalizaciju srpskog nacionalizma.

Najveća kazna za Haag je to što za budućnost, kao istina o njemu, ostaje ono što je o tom sudu rekao Šešelj.

Pobjednik je bio zadužen da ratnicima, između dva klanja, i radnicima, između dvije plaće od po dvije njemačke marke, osigura ono što u Hollywoodu zovu comic relief. Da ih, što bi se reklo, nasmije i opusti. Pobjednik je, doduše, imao svoje naoružane četnike, koje je slao na ratišta, i u televizijske kamere diktirao koga i kada treba protjerati, kuda provući granice, a koga zaklati zahrđalom kašikom. Pobjednik je sve radio javno, pred publikom koja je klala, palila i smijala se "šalama" koje je Šešelj spremao specijalno za nju.

Pobjednik nije samo pobijedio, nego još podigao nogu i pomokrio se po sudu, onako kako pas radi po kanti za smeće koju je maločas oborio i onjušio. Nakon presuda Radovanu Karadžiću i Šešelju, jasno je da je taj sud doživio kolaps, da je postigao upravo suprotno od onoga zbog čega je navodno osnovan. Najveća kazna za Haag je to što za budućnost, kao istina o njemu, ostaje upravo ono što je o tom sudu rekao Šešelj. On je čovjek koji je pobijedio i ponizio sud.

Četnici "nevini"

On je čovjek kojega je sud, po vlastitom nalazu, držao nevino zatočenog. On je čovjek od kojega je imbecilni, retardirani Tribunal napravio mučenika, zatočenika koji nevin leži u kazamatima međunarodne pravde, dobije rak, od sekiracije, čega li, ali se ne da, ujeda, vrijeđa, psuje, brani "istinu" o sebi i svom narodu i, na kraju, trijumfira.

Već koji sat nakon izricanja presude, nositelji "međunarodne pravde" imali su priliku vidjeti što su oslobodili, što su proglasili nevinim. "Nevini" Šešeljevi četnici nastavili su "nevini" Šešeljev projekt, pa su se vozili kroz Srebrenicu i najavljivali novo klanje, za koje bi i oni, i Šešelj, i Srbija, i Slobodan Milošević, i Republika Srpska, i Jovica Stanišić... dakako bili nevini, kako drugačije? Jer. Haag je učinio upravo to: presudio je da je nevin mozak koji je osmislio, regrutirao, naoružao, mržnjom nadojio, naveo, prevezao, financirao i na svaki način pomogao klanju.

Kriva je jedino ruka koja je preklala. Odsijecite ruku koja je klala, a osobu koja je to učinila proglasite nevinom - eto logike međunarodne pravde. Jer, znate: nema kolektivne krivice. Ne može mozak biti kriv za ono što čini ruka, ne možemo čitavu osobu i njeno tijelo proglasiti krivim, čak ni ako ćelije tog tijela stoje kraj arterija kojima se ka klaonici kotrljaju tenkovi i na te tenkove bacaju cvijeće. Što su, zaboga, za zločin koji je počinila ruka kriva usta, čak i ako su usta iz dana u dan, godinama, ponavljala: "Ubij, zakolji, da Turčin ne postoji!"?

Nakon svega, čovjek jedino može pogledati u taj sud i reći: dobro, ako ovako izgleda "međunarodna pravda", hajde da sljedeći put pokušamo s institucijom međunarodne nepravde - možda bolje prođemo. Ili bismo se, napokon, mogli uozbiljiti. A što smo mislili, ako smo išta mislili? Kako su nas branili, tako su nam i sudili, nije li tako? Kao što su spriječili stradanje Sarajeva, Vukovara i Srebrenice, tako su sada i uspostavili "pravdu" i "istinu" o stratištima i krvnicima koji su na njima operirali. Na osnovu čega smo mislili da će biti drugačije?

Pljuvanje u lice

Ne samo oslobađanjem Šešelja, Haag je počinio zločin prema onom najboljem iz Srbije - onoj Srbiji koja je bila protiv rata, protiv diktatora i njegovog krvavog klauna, onim ljudima iz Srbije koji su tu zemlju vidjeli kao dio Europe i vjerovali u takozvane europske i zapadne vrijednosti, pa zbog svojih uvjerenja bivali šikanirani, istjerani s posla, marginalizirani i omraženi. Njima je Haag pljunuo u lice, javno ih ponizio i prepustio ih Šešelju i njegovom nakotu.

Onaj tko je najviše profitirao od oslobađanja Šešelja je Aleksandar Vučić. On je od suda dobio potvrdu da nije slijedio zločinca, nego krivo optuženog mučenika. Sud je, oslobodivši Šešelja, Vučiću dao potvrdu o čistoći njegove političke prošlosti. Oslobađanjem Šešelja, Haag je srpskim fašistima izdao potvrdu da su oni, a ne srpski liberali, bili oni koji su pravilno razumjeli igru i njena pravila.

Ne samo zbog toga, mogli bismo se prisjetiti da, usprkos svemu što vam govore, pravo i sudovi ne postoje da bi distribuirali pravdu, nego da bi štitili moć i poredak. Istinska moć je uvijek iznad i izvan prava, pod koje potpada tek kada više nije, ili nije dovoljno, moć. A kakav je to poredak koji štiti takozvano međunarodno pravo i sa standardima takozvane pravne države usuglašena nacionalna prava? Eno vam piramidalne sheme koje prikazuju raspodjelu svjetskog bogatstva, između ostalih ona koju je objavio Credit Suisse, pa vidite.

Rezultat djelovanja prava i pravne države je da sve veći udio bogatstva završava u rukama sve manjeg broja ljudi. Vi kako hoćete, ali ja pristajem odslušati novu turu bajki o pravdi, pravnoj državi i međunarodnom pravu tek onda kada vrh piramide o kojoj govorimo bude pohapšen i osuđen. Do tada, dok su u zatvoru po pravilu oni s društvenog dna, iz podnožja piramide, ta je priča uvreda za inteligenciju. Ako, pak, ne vidite vezu između klanja u Bosni, ili Siriji, svejedno, i Credit Suisse piramide, onda ništa - sačekajte drugostupanjsku presudu. Možda bude bolje.

Ponovit će se

Na kraju, dozvolite da budem osoban. Primijetio sam da moja dva posljednja teksta o presudi Karadžiću, oba objavljena u sarajevskim medijima, nisu legla čitaocima. Budući da nemam niti želju, niti interes da vas lažem, reći ću vam još i ovo:

Nema nikakve nevidljive, dobre međunarodne ruke, vođene idejom pravde, koja će vas zaštititi i osuditi one koji su vam nanijeli zlo. Vaše stradanje nema nikakav "širi i dublji smisao", niti će pomoći da se užasi ne ponove. Ponovit će se. Pravda i istina nisu i neće pobijediti. Godine 1992. građani Bosne i Hercegovine uzalud su vjerovali kako će neko zaustaviti rat u Bosni. Četvrt vijeka kasnije, građani Bosne i Hercegovine uzalud su čekali pravdu za rat u Bosni. Ponavljanje nije majka znanja. I svaki sljedeći put čekat ćete uzalud.

Projekt "velike Srbije" nije smišljen ni u Kninu, ni u Bratuncu, nego u Beogradu. Da je Haag kaznio ideologe klanja, nekome bi na pamet moglo pasti da sutra kazni ideologe američke, ili bilo koje druge, političke ili bilo kakvog drugog imperija, za čije stvaranje i održavanje je uvijek potrebno mnogo nevinih žrtava.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Andrej Nikolaidis/Al Jazeera Balkans