IRAN se suočava s krizom tolikih razmjera da je predsjednik predložio evakuaciju glavnog grada Teherana. Deseci brana gotovo su presušili, a stanovnicima prijeti opasnost da u roku od nekoliko tjedana ostanu bez vode. Iako su rekordni nedostatak kiše i petogodišnja suša doveli zemlju na rub, korijeni krize leže u desetljećima loših političkih odluka koje su iscrpile dragocjene vodne resurse u ime samodostatnosti u proizvodnji hrane, piše Washington Post.

> Iransko veleposlanstvo: Situacija s vodom u Teheranu je pod kontrolom

Galerija

Cijena samodostatnosti

Kako bi ojačala domaću poljoprivredu i postigla neovisnost o uvozu hrane, iranska vlada desetljećima je donosila odluke koje su zemlju gurnule u vodnu krizu. Jamčili su otkup određenih usjeva, uključujući i one koji zahtijevaju mnogo vode poput riže i jabuka, subvencionirali su gnojiva i osiguravali jeftine zajmove poljoprivrednicima.

Vlada je također dopustila bušenje bunara koji su crpili ionako iscrpljene podzemne vode diljem sušnih i polusušnih dijelova zemlje, a često nije mogla zaustaviti ni brojne ilegalne bušotine. Takve politike dovele su do toga da se površina navodnjavanog zemljišta u Iranu gotovo udvostručila od Islamske revolucije 1979. godine, na više od 22 milijuna hektara.

"Vlada je učinkovito prodala svoj prirodni kapital, vodu, plodnost tla i otpornost kako bi postigla neku vrstu kratkoročnog rezultata", rekao je Nima Shokri, direktor Instituta za geohidroinformatiku na Tehnološkom sveučilištu u Hamburgu.

Poljoprivreda kao jedini izlaz

Unutar Irana, neki kritičari pozivaju dužnosnike na potpuno preispitivanje poljoprivredne politike, no to bi, kažu stručnjaci, zahtijevalo i duboke promjene u odnosima zemlje s vanjskim svijetom. Zbog zapadnih sankcija nametnutih zbog nuklearnog programa, Iran nije uspio razviti i diverzificirati svoje gospodarstvo. Stoga poljoprivreda ostaje ključan sektor koji, prema podacima projekta "Iran 2040" Sveučilišta Stanford, u svakom trenutku osigurava čak četvrtinu ukupne zaposlenosti u zemlji.

"Trenutno uništavamo okoliš, trošimo prava sljedeće generacije, iz političkih razloga", rekao je Isa Kalantari, bivši dugogodišnji iranski ministar poljoprivrede, u raspravi objavljenoj na YouTubeu prošlog mjeseca. "Tko je rekao da se moramo boriti s cijelim svijetom?"

Ideologija ispred resursa

Rezultati vladinih politika vidljivi su u iskustvu Sajjada, poljoprivrednika čija obitelj uzgaja jabuke i grožđe u podnožju planina Zagros. Njegova obitelj odlučila se za sadnju jabuka dijelom i zato što ih je na to poticala vlada Mahmouda Ahmadinejada, nudeći im zajmove i sadnice.

Ahmadinejadova vlada, kaže, dopustila je i kopanje bunara, što je prije bilo zabranjeno. Kao i drugi, Sajjadova obitelj iskopala je jedan kako bi navodnjavala svoje usjeve. No, bunar je presušio nakon samo godinu i pol.

Iranski klerikalni vladari dugo su tvrdili da Iran ne može vjerovati vanjskom svijetu, posebno Zapadu, da osigura hranu za svoj narod. Ajatolah Ruhollah Khomeini, osnivač islamske vlade, jednom je rekao da iranska poljoprivreda "mora biti temelj svega", dok je njegov nasljednik, ajatolah Ali Khamenei, poručio da Iran mora osigurati vlastitu hranu kako ne bi bio podložan hirovima "svjetskih nasilnika".

"To je sankcionirano gospodarstvo u načinu otpora, a u načinu otpora sve što mogu učiniti je spaljivati resurse kako bi stvorili mogućnosti zapošljavanja", rekao je Kaveh Madani, stručnjak za vode koji je 2018. napustio Iran i mjesto zamjenika direktora Odjela za okoliš.

"Ako ne možete stvoriti radna mjesta u industriji ili uslugama, ako ne možete diverzificirati svoje gospodarstvo, onda ne možete odvojiti svoje gospodarstvo od vode", rekao je.

Godišnja potrošnja vode u Iranu - od čega oko 80 do 90 posto otpada na poljoprivredu - veća je od ukupnih obnovljivih vodnih resursa. Iran je jedna od zemalja s najvećom potrošnjom podzemnih voda, tlo mu tone alarmantnom brzinom i postaje sve slanije.

Povijesna suša

Klimatske promjene dodatno su pogoršale krizu. Suša je ekstremna: najmanje 32 iranske brane su na manje od 5 posto kapaciteta, a padaline su tijekom prvih 53 dana jeseni bile 83 posto niže od dugoročnog prosjeka.

"Jedan od vrlo važnih faktora je da nikada prije u novijoj povijesti nismo imali sušu ove magnitude ili duljine", rekao je Madani. "Ne možemo reći da suša nije kriva. Moramo biti pošteni."

No, stručnjaci se slažu da suša samo pogoršava temeljne probleme. "Klimatske promjene i manje padalina definitivno igraju ulogu, ali jednostavno ne mogu objasniti razmjere vodne krize koju sada vidimo", istaknuo je Mohsen Mesgaran, agroekolog sa Sveučilišta Kalifornije u Davisu.

Propali usjevi i sve dublji bunari

Tamo gdje se vlada čini nespremnom promijeniti smjer, priroda bi mogla imati posljednju riječ. Sajjadova obitelj sada za svoje voćnjake dovozi vodu cisternama, no to nije dovoljno. "Navodnjavamo, ali bez obzira koliko vode damo, zemlja treba više vode. Zemlja je suha", kaže on. Ove godine berba jabuka potpuno im je propala. Plodovi su bili sitni i preniske kvalitete za prodaju.

Čak i u relativno vodom bogatom sjevernom Iranu, poljoprivrednici pate. Hassan, uzgajivač pšenice u provinciji Gilan, kaže da se uzgoj pšenice na tom području gasi. Farhad, poljoprivrednik u blizini grada Takestana, ispričao je da su prije dva desetljeća vodu mogli pronaći na dubini od 25 do 30 metara. Danas su prisiljeni bušiti i do 150 metara dubine.

"Gotovo svi šapuću da za dvije ili tri godine nećemo imati vode", rekao je.