ALEN Muhić iz Goražda, muškarac rođen iz ratnog silovanja, gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2 gdje je s voditeljem Aleksandrom Stankovićem podijelio svoju potresnu životnu priču o odrastanju, suočavanju s bolnom istinom i borbi za svu "nevidljivu" djecu rata.

Nakon što je na početku emisije pogledao prilog o vlastitom životu, priznao je da mu je iznimno teško, ponajviše zbog posvojitelja. "Teško mi je, ponajviše zbog roditelja, zbog Muharema, jer kako godine prolaze, sve sam svjesniji da ih uskoro možda više neće biti", započeo je Muhić.

Majka ga ostavila u bolnici, posvojio ga domar

Njegova biološka majka silovana je 1993. godine u Foči. Nakon rođenja, domar bolnice Muharem Muhić svakodnevno ga je nosio kući svojoj supruzi Adviji i kćerima Almiri i Jasmili, a nedugo zatim su ga i posvojili. S devet godina Alen je saznao da mu Advija i Muharem nisu biološki roditelji te da je začet u činu silovanja.

S posebnom emocijom prisjeća se majke Advije koja se, kako kaže, "svađala s narodom i zajednicom" kako bi ga obranila od pogrdnih etiketa poput "četničko kopile". Na pitanje "čiji si ti?", nikada nije dvojio.

"Uvijek sam govorio da sam Muharemov i Advijin jer to i jesam", naglasio je. Oca Muharema opisuje kao čovjeka s velikim srcem i skromnim rukama, dok za majku Adviju kaže da je bila lavica i borac, a sestre njegov štit.

Suočavanje s biološkim roditeljima

Alen se u jednom trenutku odlučio suočiti i s biološkim ocem, koji živi 20-ak kilometara od njega.

"Ispred mene se ukazao 'isti ja', samo stariji. Slični smo, itekako. Predstavio sam mu se, a on mi je rekao: 'Znam ja tko si ti'", prisjetio se Alen.

"Pitao sam ga: 'Zašto si mi silovao majku', a on je jako burno reagirao. Negirao je to, rekao je kako ju ne poznaje", ispričao je.

Oslobođen je optužbi za ratni zločin zbog, kako kaže Alen, mita i korupcije. Po nalogu suda je ipak proveden DNK test koji je dokazao očinstvo. Unatoč tome biološki otac tvrdio je da je sve namješteno.

"Boljelo me što mi čovjek laže u oči", priznao je Alen, dodavši kako u njemu nije vidio kajanje. "Ja nisam tamo došao da ga ubijem, da ga osuđujem, došao sam tamo da popričamo... došao sam da nađem mir i našao sam ga."

"Slomilo me kad mi je majka rekla da samo isti otac"

Odnos s biološkom majkom, koja ga je ostavila dva dana nakon rođenja, također je kompleksan. Iako ju je kao mlađi osuđivao, s vremenom joj je oprostio.

"Kad sam upoznao suprugu i sam se ostvario kao otac... taj osjećaj je popuštao. Tražio sam opravdanje za ono što je napravila. Na kraju sam joj oprostio i mislim da sam u pravu jer sam i sebe oslobodio", rekao je.

Susret u Sarajevu bio je emotivan, a jedna njezina rečenica posebno ga je slomila. "To je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu", priznao je, prepričavajući kako mu je rekla da je "isti otac".

"Nismo se mi čuli skoro 10 godina nakon susreta, ali još uvijek postoji nada da ćemo se ponovno sresti", priznaje.

"Ona ima svoju obitelj, a ja ne bih nikada sebi dozvolio da budem razlog da se njezina obitelj raspada zbog mene", kazao je.

Knjiga i borba za "nevidljivu djecu"

Svoju priču Alen je pretočio u knjigu "Ja sam Alen", koja je, na njegovo zadovoljstvo, stigla na sve kontinente. Kroz svoj aktivizam bori se za prava djece rođene iz ratnog silovanja.

"Mi smo 30 godina bili nevidljivi", naglasio je. Zahvaljujući naporima njegove udruge, u Federaciji BiH i Distriktu Brčko donesen je zakon kojim ova djeca prestaju biti nevidljiva za sustav.

"BiH je prva država u svijetu koja je prihvatila i prvi put je sistem pokazao da ta djeca više nisu nevidljiva. To je veliki pomak", istaknuo je, dodavši da se sada bore za ista prava i u Republici Srpskoj.

Ponosan otac koji ostaje u domovini

Danas je Alen uspješan medicinar i ponosan otac trojice sinova. Sebe opisuje kao strogog oca koji djeci želi usaditi autoritet i empatiju. Za razliku od mnogih koji odlaze, odlučio je ostati u Bosni i Hercegovini.

"Nije mi žao ni sekunde. Gdje god sam otišao, ja sam poželio da se vratim. Svuda pođi, ali svojoj kući dođi", kazao je.

Najsretniji je, kaže, uz obalu Drine, okružen obitelji koju su mu podarili Muharem i Advija. "Želim i da moja djeca budu pored njih, zato što ih beskrajno puno vole", zaključio je svoju potresnu ispovijest.