O OBILJEŽAVANJU pada Vukovara u emisiji "Newsroom" N1 televizije govorio je profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivo Goldstein.

Pitanje nestalih u fokusu je mnogih koji su bili u Koloni sjećanja. Ivu Goldsteina pitali smo koliko je realno očekivati da će se sudbina nekoliko stotina nestalih rasvijetliti u dogledno vrijeme. 

"Bojim se da su šanse male iako uvijek postoje. Kada pratimo koliko je bilo nestalih i s hrvatske i sa srpske strane - prije jedno 12 godina ti su popisi ujedinjeni - vidimo da je u posljednjih nekoliko godina riješeno nekih stotinjak slučajeva. Prema tome, s protokom vremena, činjenicom da svjedoci polako odlaze, da se zemni ostaci dekomponiraju i da ih je s vremenom sve teže naći, ta tužna činjenica nažalost je takva kakva je. Teško je naći one koji su nestali 24 godine nakon završetka rata, odnosno 28 godina nakon tragedije Vukovara. Slična je situacija u BiH, gdje se intenzivno traži, pogotovo oko Srebrenice", objašnjava Ivo Goldstein. 

Pitanje je i koliko sve to ovisi o voljnosti svjedoka iz Srbije da ispričaju gdje su sekundarne grobnice.

"Teško je reći. Ritam mobilizacije bio je različit. Mnogi ljudi iz Vukovara otišli su odmah nakon rata u inozemstvo. Ako je bilo nešto u arhivima, moguće je da su arhivi bili selekcionirani, da je selekcionirana građa. S protokom vremena, mogućnost da se nađu konkretni podaci za konkretne žrtve sve je manja."

Odnos države prema Vukovaru

"Vratimo se 28 godina unatrag, u 1991. godinu. Već u listopadu sam, budući da su slike dolazile iz Vukovara, bio zgrožen činjenicom da je taj grad bio izložen totalnoj destrukciji. Netko je rekao da Vukovar nisu napadali jedino podmornicama. Avioni, brodovi s Dunava, tenkovi i raznorodna artiljerija - od topova, haubica, minobacača, raketnih bacača - to je bila totalna destrukcija kakvu nismo vidjeli drugdje po Hrvatskoj. I onda, naravno, ta golema ljudska tragedija."

Dodao je da je nakon dvadesetak dana od ključnih bitaka za Hrvatsku međunarodni pritisak da rat prestane postao prejak, a agresori nisu imali više snage da idu dalje i nastave s ratom pa je sve krenulo prema sarajevskom primirju. 

Što se danas događa s Vukovarom?

"Od svih velikih proglasa, najava da će Vukovar postati simbol nove Hrvatske, to se zapravo nije dogodilo. Vukovar je u ožujku 1991. imao oko 45.000 stanovnika. Danas ima trećinu toga. Nezaposlenost tih petnaestak tisuća stanovnika veća je nego što je bila 1991. godine. Prvo treba reći da Slavonija demografski propada, ali brojke u drugim slavonskim sredinama nisu toliko dramatične kao u Vukovaru. Vukovar propada. Je li država mogla osnivati poduzeća - nije, ali mogla je stvarati atmosferu, mogućnosti da se u Vukovar investira, da poduzetništvo uzme maha. To se nije dogodilo, a zašto - zato što je Vukovar postao mjesto jedne ružne politizacije. Jedna od činjenica je natezanje s ćiriličnim pločama, koje je nedostojno jedne civilizirane sredine", kaže Goldstein.

Komentirao je i spomen-ploču zapovjedniku napada na Vukovar u Novom Sadu

"To je apsolutna svinjarija. Treba reći i što hrvatska politika radi zauzvrat. Mi smo napravili nekoliko koraka unazad. Visoki državni dužnosnici bi trebali ne potpirivati vatru, nego raditi na pomirenju", komentirao je Goldstein otkrivanje spomen-ploče Mladenu Bratiću.

Kolona razjedinjenja"

"Zašto se 2013. blokirao dio vukovarske kolone u kojem su bili najviši hrvatski dužnosnici? To je bilo dijeljenje kolone koju je jedna politička opcija ili klika očigledno politizirala i manipulirala tom kolonom. Umjesto da to bude kolona ujedinjenja, postala je kolona razjedinjenja. Sve su to katastrofalne greške koje ovu situaciju - nestali, nezaposlenost, bijeda - čine još gorom."

"Rat je završen. Rat mora biti završen. Moramo podvući crtu ako želimo ovoj zemlji dobro. To je najjednostavnija istina. Pitam ovu histeričnu ekipu koja sipa mržnju na Srbe - do kad će ta mržnja trajati? Imaju partnera s druge strane, naravno. Ta mržnja ubija ovu zemlju", zaključio je Goldstein u programu N1.