UŽASNE slike kruže mrežama nakon oslobađanja zatvora Sednaja u glavnom gradu Sirije Damasku, kompleksa izgrađenog pet katova duboko ispod zemlje. Na njima se vide izgladnjeli ljudi. Drugi stoje u prenatrpanim ćelijama. Mnogi zatvorenici ne mogu se kretati i moraju biti izneseni iz zatvora.

Osloboditelji su snimili i prostoriju u kojoj ljudi, očito s teškim psihičkim posljedicama nakon mučenja, čuče i zapomažu u polumraku. Pronađena su i tijela brojnih osoba ubijenih tijekom torture. U drugoj prostoriji nalaze se gomile cipela. Prema izvještajima medija, samo u ovom zatvoru na dan oslobođenja bilo je nekoliko tisuća ljudi.

Prema izvještaju organizacije za ljudska prava Amnesty International, u ovom zatvoru je između rujna 2011. i prosinca 2015. bez sudskog procesa pogubljeno do 15.000 ljudi.

Na društvenim mrežama neki korisnici povlače direktne paralele s nacistima, posebno s SS-ovim časnikom Aloisom Brunnerom, koji je 1945. pobjegao u Siriju. Brunner je bio jedan od najvažnijih suradnika Adolfa Eichmanna, odgovoran za progon, protjerivanje i deportaciju šest milijuna Židova, Piše Deutsche Welle.

Obuka u Damasku

Međutim, Brunner nije bio jedini pripadnik SS-a ili Wehrmachta koji je pronašao utočište u Siriji, kaže Nura Čalati iz Leibnizova centra za moderni istok u Berlinu. "Mnogi od njih bili su direktno angažirani u zapovjedništvu sirijske vojske s jednogodišnjim ugovorima, gdje su savjetovali vojsku i vojnu obavještajnu službu."

Dokumenti pokazuju da je zapovjedništvo vojske bio posebno zainteresirano za njih jer nisu imali državljanstvo, dolazili su iz zemlje bez (velike) kolonijalne povijesti, a uz to su imali aktivno ratno iskustvo i sudjelovali u progonu Židova. "Cijenili su ih zbog njihovog praktičnog iskustva", kaže Čalati, koja istražuje odnose između tajne službe DDR-a (Stasi) i sirijskih obavještajnih službi.

Alois Brunner, koji je 1953. osuđen na smrt u odsustvu u Francuskoj, došao je 1954. u Siriju pod lažnim identitetom. Uskoro, prema navodima izraelskog historičara Dannyja Orbacha u svojoj knjizi Bjegunci, koja govori o nacistima u bijegu, Brunner se uključio u krijumčarenje oružja sa Zapada u arapske zemlje.

Tadašnji šef jedne od sirijskih tajnih službi uhapsio je Brunnera 1959. godine pod optužbom za špijunažu i zaprijetio mu doživotnim zatvorom. Tada je Brunner otkrio svoj pravi identitet i stavio se u službu sirijskih obavještajnih agencija.

U idućim godinama obučavao je njihove službenike u kontrašpijunaži i tehnikama ispitivanja. Na njegovim tečajevima sudjelovali su poznati šefovi sirijskih tajnih službi, poput generala Alija Haidara, koji je 26 godina bio vođa specijalnih jedinica, Alija Dubse, šefa kontrašpijunaže, i Mustafe Tlasa, ministra obrane kasnijeg Asadovog režima, odgovornog za gušenje pobune Muslimanskog bratstva u Hami 1982. godine, s 30.000 žrtava.

"Njemačka stolica"

Jedan od elemenata mučenja koji je Asadov režim donedavno koristio bila je tzv. njemačka stolica, na kojoj se žrtvama lomila kralježnica. Povremeno se iznosila pretpostavka da je Brunner njezin izumitelj. To je moguće, piše Orbach, ali nije dokazano. Međutim, "pomagao je u stvaranju sofisticiranih instrumenata za mučenje". Stoga je moguće, zaključuje Orbach, da je bio uključen i u razvoj "njemačke stolice".

Diktator Hafiz al-Asad, na vlasti od 1970. godine, imao je velike koristi od Brunnerovog znanja i bogatog iskustva. "Znao je kako prikupljati i koristiti informacije, kako manipulirati ljudima, i razumio je što je ključno u aktivnostima tajnih službi", piše Brunnerov biograf Didier Epelbaum ("Alois Brunner. Neprikosnovena mržnja"). "Znao je više od bilo kojeg sirijskog časnika. Zbog toga je bio ključan u restrukturiranju obavještajne službe."

Zahvaljujući svom "umijeću", Brunner se održao u najvišim krugovima političkog establišmenta, rekao je istraživački novinar Hedi Aouidj 2017. godine za radiostanicu France Inter. "Dogovor je bio: zaštita u zamjenu za nacistički know-how. Brunner je obučavao 'nacističku' tajnu službu, i to prvi krug oko Hafiza al-Asada", rekao je Aouidj, koji je kao zatvorenik Asadovog režima 2017. istražio Brunnerove posljednje godine života, sve do njegove smrti 2002. godine.

Pomoć Stasija

Međutim, sirijski državni vrh nije se oslanjao samo na pomoć nacističkih bjegunaca. Oni su koristili i pomoć Službe državne sigurnosti tadašnjeg DDR-a (Stasi). Politički se to uklapalo u logiku Hladnog rata jer je Sirija 1960-ih bila nesvrstana, ali se sve više približavala Istočnom bloku pod vlašću režima koji je vodila stranka Baath. Prvi kontakti na ovom polju datiraju iz 1966. godine, što se vidi iz jednog sirijskog zahtjeva, kaže Nura Čalati.

U Damasku su se zanimali za sve, od naoružanja do organizacije tajnih službi i političkih institucija. "Međutim, Ministarstvo za državnu sigurnost DDR-a pokazalo je suzdržanost", kaže Čalati. Dokazi su rijetki jer je DDR uništio sve relevantne dokumente tijekom raspada zemlje 1989. godine.

"Najgore iz oba svijeta"

Generalno, teško je dokazati direktan utjecaj nacista ili tajne policije DDR-a Stasi, rezimira Nura Čalati. "Ali kad se sve zbroji, dobije se slika koja u velikoj mjeri odgovara onome što danas vidimo u Siriji", dodaje. Na primjer, dokumenti koji su sada otkriveni pokazuju koliko je sirijska tajna služba bila pretrpana birokracijom. "Ovaj fenomen poznajemo iz DDR-a i Stasija. Ne mogu tvrditi da postoji direktna kauzalna veza, ali ovaj fenomen upada u oči", napominje.

Istovremeno, sirijska tajna služba bila je instrument represije i mučenja režima u Damasku, odgovorna za najgora kršenja ljudskih prava. Ovakav pristup više naliči metodama nacista i Gestapa nego Stasija. "U načelu, ovdje imamo režim i kompleks tajnih službi koji u sebi ujedinjuju najgore iz oba ta svijeta", zaključuje.