NAPOKON je okončan dugogodišnji režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, čija je vladavina do jučer djelovala neosporno u većim gradovima. On je sada u Moskvi, a munjevita brzina kojom je svrgnut režim koji je ovom zemljom vladao više od 50 godina zapanjila je svjetsku javnost.

Počinje novo razdoblje za Siriju

Pobunjenička koalicija je u Damasku, ali i u ambasadama diljem svijeta već objesila nove sirijske zastave. Čak je i ambasada u Moskvi podigla novu sirijsku zastavu. Tim činom počinje novo razdoblje za ovu bliskoistočnu zemlju.

>> Asad je prošlost. Koliko će sad Sirija zaista biti slobodna?

Puno pitanja još uvijek je neodgovoreno. Prije svega nije jasno tko će vladati podijeljenom zemljom u budućnosti i hoće li Sirija u konačnici pronaći put do demokracije.

Pogledi su u prvom redu usmjereni na vođu islamističke organizacije Hajat Tahrir al-Šam (HTS), Abu Muhammada al-Džulanija, koji sada u velikoj mjeri kontrolira zemlju.

HTS osnovan kao podružnica Al-Kaide

Sirijski građanski rat započeo je tijekom Arapskog proljeća i eskalirao je u krvavi, višestrani sukob koji je uključivao domaće skupine, ekstremističke frakcije i međunarodne sile, uključujući Sjedinjene Države, Iran i Rusiju. Više od 500.000 Sirijaca je umrlo, a milijuni su napustili svoje domove.

U tom sukobu HTS ima dugu povijest. Organizacija je osnovana pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao izravna podružnica Al-Kaide. Navedena skupina smatrala se jednom od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina protiv predsjednika Asada.

Abu Muhammad al-Džulani je 2016. javno raskinuo veze s Al-Kaidom i raspustio Jabhat al-Nusru te osnovao novu organizaciju. Ona je kasnije uzela ime HTS i spojila se s nekoliko drugih organizacija.

HTS je imao svoju utvrdu na sjeveru

Iako je Asadova vlast u većini gradova bila neosporna, on nije kontrolirao cijelu zemlju. Utvrda HTS-a tako je bila pokrajina Idlib na sjeverozapadu zemlje. Pobunjeničke snage tamo su protjerane na vrhuncu rata, gdje su uspostavili vlast. To uključuje i opsežan porezni sustav, naplate za prijevoz, trgovinu, vodu itd.

Prije godinu dana HTS je ovdje uspostavio vojnu akademiju, reorganizirao svoje postrojbe i stvorio specijalizirane snage vješte u izvršavanju koordiniranih i strateških napada.

Kako piše Guardian, najvažnije trupe su crvene brigade, koje su bile raspoređene kao visoko mobilne jedinice iza neprijateljskih linija. Iza mnogih članova su godine borbi i spadaju u najiskusnije elemente u pobunjeničkoj koaliciji.

Ovako je teklo napredovanje...

Pobunjenici su započeli iznenadnu ofenzivu iz Idliba. Napali su područja sjeverno i sjeverozapadno od Alepa, drugog najvećeg sirijskog grada koji je pod Asadovom kontrolom od 2016. U samo tri dana pobunjenici su potisnuli vladine snage, koje su se 30. studenoga povukli iz grada. Alep je tako pao u ruke pobunjenika.

Nakon poraza u Alepu, Asadove snage pokušale su obraniti druge gradove i mjesta. Pobunjenici su se uputili u Hamu, grad 120 km južno od Alepa. Ubrzo je sirijska vojska priopćila da se povlači iz Hame. Grad je pao 5. prosinca.

Sljedećeg dana pobunjeničke snage krenule su prema jugu, gradu Homsu. Pobunjenici su objavili da su zauzeli Homs 7. prosinca. Na kraju je pao i Damask, glavni grad Sirije. Pobunjenici su oslobodili tisuće zatočenika iz gradskog zatvora, a predsjednička palača je opljačkana.

Kako je Asadova vojska tako brzo pokorena?

Kako su pobunjenici ovakvo nešto uspjeli, odnosno zašto je došlo do, kako je to nazvao specijalni izaslanik SAD-a Amos Hochstein, spektakularnog kolapsa sirijskih oružanih snaga?

Kako je napredovanje pobunjenika uzimalo zamah, podsjeća Guardian, ogromne količine teškog oružja, tenkova, pa čak i naprednih sustava za lansiranje projektila pale su u ruke pobunjenika. Guardian navodi kako pobunjenici ovo sofisticiranije oružje nisu koristili. Sve borbe uključivale su oružje poput jurišnih pušaka, granata, minobacača itd.

Ovog puta bez Irana i Rusije

Iran i Rusija, glavni saveznici režima, koji su prije bili involvirani u građanski rat, ovog puta Asadu nisu pomogli. Spomenute 2013. situacija se počela mijenjati upravo onda kad su pobunjenici poraženi u bitci kod al-Qusayra od Hezbolaha, libanonske milicije.

Hezbolah, koji je pretrpio značajne gubitke u posljednjem sukobu s Izraelom, sada se povukao iz Sirije. Rusija je također bila ključni saveznik Asada, a njezino zrakoplovstvo omogućilo je režimu da ponovno osvoji Alep 2016. godine i između ostalog potisne tada aktualnu Islamsku državu koja je u jednom trenutku držala značajan dio sirijskog teritorija.

Biden: Naš pristup je promijenio ravnotežu Bliskog istoka

Od početka rata u Ukrajini, Rusija je premjestila značajnu vojnu opremu iz Sirije. Zbog kritične situacije u Ukrajini, Putin nije spasio Asada na isti način kao što je to radio prije.

Mouaz Moustafa, izvršni direktor Syrian Emergency Task Force, naglasio je povezanost rata u Ukrajini i Siriji, ističući kako su Ukrajinci pomogli Sirijcima svojom borbom protiv Rusije, koja je smanjila prisutnost svojih zračnih snaga u Siriji. Robert Ford, bivši američki veleposlanik u Siriji, također je istaknuo da se sirijska vojska oslanjala na Rusiju i Iran zbog svoje iscrpljenosti nakon godina rata.

Izraelski premijer Benyamin Netanyahu opisao je pad sirijskog režima kao "izravnu posljedicu udaraca koje su nanijeli Iranu i Hezbolahu, Asadovim glavnim pristašama". Slično je govorio i američki predsjednik Joe Biden. Kazao je da su SAD i njegovi saveznici oslabili podupiratelje Sirije - Rusiju, Iran i Hezbolah. "Naš pristup je promijenio ravnotežu moći na Bliskom istoku", rekao je Biden.

Sirijska vojska je jednostavno bila slaba

Guardian podsjeća kako su dugi niz godina analitičari govorili da se sirijska vojska više ne može smatrati kohezivnom silom, već prije svega koalicijom regularnih snaga i savezničkih milicija, gdje je bilo korupcije, favoriziranja po religijskoj komponenti i nekompetentnosti.

Navodno su zapovjednici elitnih postrojbi bili uključeni u masovno krijumčarenje droge, a pješaci su bili uplašeni vojni obveznici. David Rigoulet-Roze, stručnjak za Siriju pri Francuskom institutu za međunarodne i strateške poslove, kazao je za AFP i kako su premalo plaćeni vojnici navodno pljačkali resurse kako bi preživjeli, a mnogi su mladići izbjegli novačenje.

Asadove loše obučene, nedovoljno opremljene i demoralizirane snage bile su prepuštene boriti se s visoko motiviranim i kompetentno vođenim pobunjeničkim savezom koji je očito imao aktivnu ili prešutnu potporu većeg dijela stanovništva.