NAKON desetljeća sustavnog zanemarivanja u Hrvatskoj se danas više od 50 tisuća djece suočava s teškoćama mentalnog zdravlja uz rapidan rast zabilježenih slučajeva iz područja depresije, anksioznosti, teškoća učenja, poremećaja u ponašanju i onog što najviše zabrinjava - porasta samoozljeđujućih ponašanja i suicidalnosti, upozorila je nedavno na konferenciji saborskog kluba stranke Možemo zastupnica Ivana Kekin, i sama liječnica specijalistica psihijatrijske medicine i predsjednica Odbora za zdravstvo u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

"Pandemija i potresi, dugoročna ekonomska kriza i egzistencijalna neizvjesnost, u kojoj je više od 20 posto djece u Hrvatskoj u riziku siromaštva, izvukli su ovu krizu na vidjelo", rekla je Kekin ističući da HDZ-ovoj vladi to nije važno. Za odgovornost je pritom prozvala ministra zdravstva Vilija Beroša, ministra obrazovanja Radovana Fuchsa i ministra socijalne politike Marina Piletića.

Index je o ovom problemu porazgovarao s Ivanom Kekin.

Navodite da o razmjerima nebrige za mentalno zdravlje djece govore brojke. Što one pokazuju?

Brojke svjedoče da se u Hrvatskoj sustavno zanemaruje skrb za mentalno zdravlje djece i mladih. Godinama struka upozorava na nedostatak kadra, čiji razmjeri dodatno zabrinjavaju ako uzmete u obzir koliko je potrebno za odškolovati dječjeg psihijatra. Govorimo o šest godina studija medicine i pet godina specijalizacije.

Trenutno u Hrvatskoj imamo sve skupa 55 dječjih i adolescentnih psihijatara, od čega njih devet starijih od 60 godina, što znači da uskoro idu u mirovinu. Istodobno je na specijalizaciji trenutno sve skupa 18 liječnika. Za usporedbu, na specijalizaciji je više od 90 oftalmologa i više od 60 endokrinologa i dermatologa iako te struke ni približno ne pate od takvog deficita niti imamo takav dramatičan rast potreba građana u tim medicinskim granama.

Razlog za navedeno leži u činjenici da HZZO rad dječjeg psihijatra izrazito malo plaća, tako da je bolnicama neisplativo iz logike odgovornog ekonomskog upravljanja otvarati i širiti odjele dječje psihijatrije. Nužno bi, dakle, za početak bilo promijeniti cjenik HZZO-a tako da se briga za mentalno zdravlje djece i mladih bolnicama isplati. Osim toga, Ministarstvo bi konačno trebalo napraviti učinkovit plan specijalizacija utemeljen na stvarnim potrebama stanovništva.

Poznato je da u Hrvatskoj, uključujući Zagreb, nedostaje smještaja i uvjeta za zbrinjavanje djece koja trebaju psihološku i psihijatrijsku pomoć. Primjerice, Bolnica za djecu i mladež u Kukuljevićevoj u Zagrebu ima samo 37 kreveta za zbrinjavanje djece iz cijele Hrvatske, što je više nego nedovoljno. Štoviše, neki stručnjaci žale se da im mladi iz te bolnice dolaze s horor pričama. Ondje se djeca sa psihozama, djeca iz spektra autizma i svi ostali nalaze zajedno u istim prostorijama, a uglavnom ih se tretira samo lijekovima. Budući da je to zagrebačka bolnica, a Možemo je na vlasti u Zagrebu, što ste po tom pitanju poduzeli?

Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Kukuljevićevoj jedina je bolnica u Hrvatskoj u kojoj se djeca i mladi koji boluju od najtežih mentalnih bolesti mogu bolnički liječiti. Iako se radi o gradskoj bolnici, ta je bolnica, kao i sve druge javnozdravstvene ustanove u Hrvatskoj, ugovorni partner HZZO-a, što znači da o broju kreveta odlučuje HZZO, odnosno država, a ne Grad Zagreb.

Trajno apeliramo na Ministarstvo da osigura uvjete za liječenje djece s najtežim poremećajima u većim državnim bolnicama, odnosno kliničkim centrima, jer nije normalno da djeca iz Splita i Dubrovnika, iz Vinkovaca i Rijeke u hitnim stanjima usred noći dolaze u Zagreb u gradsku bolnicu na zbrinjavanje na tih svega 37 kreveta.

To je apsolutno neprihvatljivo i na to godinama, osim bolnice i Grada Zagreba kao osnivača, upozorava i pravobraniteljica za djecu. Ključ je, dakako, u tome da se KBC-ima ne isplati otvaranje takvih odjela, no odgovorno ministarstvo trebalo bi reagirati, a ne zatvarati oči pred činjenicom da mnoga teško i akutno bolesna djeca ne mogu doći do prijeko potrebne skrbi.

Važno je naglasiti da je Grad Zagreb poduzeo ono što je njegovoj ingerenciji pa tako bolnica u Kukuljevićevoj početkom godine ide u cjelovitu obnovu, a za to vrijeme smo osigurali pune kapacitete u drugim gradskim ustanovama kako bi mogla nesmetano nastaviti s radom.

Samo polovina škola ima psihologe. Osnivač većine škola u Zagrebu je Grad Zagreb. Što ste po tom pitanju učinili i što ćete učiniti u skorije vrijeme?

Nažalost, opet se radi o sustavnom zanemarivanju, čije posljedice dolaze na naplatu. Mi smo se u Zagrebu odmah posvetili tom problemu, osigurali psihologe u Centru za zdravlje mladih, kamo djeca i mladi mogu doći po drop in principu, a također osiguravamo i mobilne psihološke timove, koji obilaze škole u potrebi.

Uz to, istaknula bih i da smo pokrenuli program prevencije nasilja u školama "Za sigurno i poticajno okruženje u školama", koji će Grad Zagreb, zajedno s UNICEF-om i uz podršku Centra za pružanje usluga u zajednici "Savjetovalište Luka Ritz", provoditi kao pilot-projekt u 27 osnovnih škola.

Dodatno, proračun za 2024. predviđa značajno jačanje kapaciteta Centra Luka Ritz uz uređenje još jedne, nove lokacije na zapadnom dijelu grada. No doista bi bilo nužno za početak revidirati koliku potrebu za psiholozima kao društvo imamo, što očekujemo u budućnosti, a koliko ih školujemo te navedene informacije uskladiti. No za to nam je iznova potrebna vlast na državnoj razini koja dobrobit djece i mladih visoko prioritizira, što HDZ svakako nije.

Nedostaje i edukacija za psihoterapeute, psihologe i psihijatre za djecu i mlade. Radionice koje postoje uglavnom su namijenjene terapeutima za odrasle. Događa se da čak i oni koji jesu stručni, čak i privatnici imaju vrlo duge liste čekanja ili uopće ne primaju novu djecu koja trebaju procjenu ili terapije. U razvijenim zemljama jako se ulaže u ranu intervenciju za djecu s teškoćama u razvoju jer se zna da se na takav način u biti dugoročno štedi. Što ste poduzeli ili planirate poduzeti po tom pitanju?

Ponavljam da je edukacija stručnog kadra u rukama države, prije svega Ministarstva zdravstva, no s obzirom na zanemarivanje i razmjere potreba, Grad Zagreb je prvi put u povijesti iz vlastitog proračuna osigurao četiri specijalizacije iz dječje i adolescentne psihijatrije kako bismo barem djelomice smanjili jaz između potreba i dostupne skrbi.

Problem je i to što nema psihoterapijske pomoći za mlade preko HZZO-a. Ono što ima uglavnom se plaća, i to skupo, a i tada je teško dostupno. Primjerice, neki stručnjaci kažu da se s djecom s Aspergerovim sindromom, odnosno s poremećajem iz spektra autizma bez pridruženih intelektualnih teškoća, gotovo nitko ne želi ili ne zna baviti, a liste čekanja duge su po dvije godine.

Sve je to dio istog problema, potpunog ignoriranja mentalnog zdravlja djece i mladih kao prioritetnog pitanja. Struka godinama upozorava, a od rane 2020. doista glasno ukazuje na posljedice takvog ignoriranja. Iste su nas dovele do toga da kad bismo danas uložili sve snage da u Hrvatskoj osiguramo adekvatne kapacitete za skrb o mentalnom zdravlju, rezultate bismo vidjeli tek za pet godina.

Prema nekim informacijama koje dolaze iz krugova stručnjaka u socijalnoj skrbi, trenutačno u Hrvatskoj nedostaje oko 10.000 smještajnih kapaciteta za odrasle koji trebaju skrb i za djecu koju treba izdvojiti iz obitelji. Možete li nešto po tom pitanju riješiti u Zagrebu ili ćete to rješavati tek ako dođete na vlast?

Grad Zagreb djeluje u skladu sa svojim ovlastima, što znači da, primjerice, osiguravamo dodatne prostorne kapacitete ustanovama koje se brinu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, financiramo rad udruga koje rade s obiteljima u riziku, osiguravamo nadstandarde poput savjetovališta u Centru za zdravlje mladih, kamo mladi mogu doći po drop in principu na razgovore sa psiholozima, jačamo savjetovalište Luka Ritz itd.

No istodobno godinama upozoravamo na sve ponavljajuće propuste u sustavu socijalne skrbi, niz godina pravobraniteljica za djecu govori da je situacija sa smještajem djece alarmantna, no kao i u doslovno svim drugim područjima, HDZ-ovi ministri nisu u stanju provesti obećane reforme, pa tako ni reformu socijalne skrbi koja bi osigurala adekvatnu i deinstitucionaliziranu skrb za djecu bez odgovarajuće skrbi.

Oni su, naime, proveli deinstitucionalizaciju na takav način da su ugasili smještajne kapacitete u ustanovama, a nisu razvili organizirano stanovanje, podršku udomiteljstvu i jačanje specijaliziranog udomiteljstva, program prevencije, tj. stručnu podršku obiteljima u riziku, kako ne bi ni došlo do izmještanja iz obitelji ili kako bi se stekli uvjeti za povratak u obitelji. Samo se ministri mijenjaju, a situacija na terenu nimalo. A dok je HDZ-a - ni neće.

U Hrvatskoj je ranjiva skupina djece s poremećajem iz spektra autizma, kao i nekih drugih razvojnih teškoća, kojima je potrebna institucionalna skrb s cijelim timovima stručnjaka. Ona su prepuštena obiteljima iako one često nisu sposobne skrbiti o njima na odgovarajući način. Takva ustanova u Hrvatskoj ne postoji. Što možete učiniti po tom pitanju?

Konkretno, radimo na projektima koji su stajali po ladicama 20 godina, poput novog centra za autizam koji je tadašnja vlast s Milanom Bandićem na čelu obećala otvoriti 2007. Kad smo preuzeli vlast, ustanovili smo da do 2021.nisu riješeni ni imovinsko-pravni odnosi.

Mi ćemo to, dakako, napraviti i otvorit ćemo centar za autizam kakav je građanima ovog grada potreban. Uz to, u 2024. Mali dom i Suvag otvaraju nove lokacije koje su posvećene ranoj intervenciji, nova ulaganja su u centar Novi Jelkovec upravo za socijalne usluge za djecu s autizmom, ne samo na istočnom dijelu grada nego i na Jarunu, širenje kapaciteta Luka Ritz savjetovališta, dakle, doista radimo puno i iz obrazovne i iz socijalne perspektive da se prošire usluge na dobrobit djece i mladih.

Grad Zagreb je osnivač dječjih vrtića, a velik broj djece u gradu ostaje neupisan, među kojima i velik broj djece s teškoćama u razvoju. Što činite kako biste osigurali upis većeg broja djece, kao i inkluzivno društvo za djecu s teškoćama u razvoju od najranije dobi?

Kao što sam napomenula, trenutno se odvija upravo povijesno ulaganje u vrtićku infrastrukturu. Ove godine otvorili smo 4 nova vrtića, u idućoj ćemo 10, a do kraja 2026. još 14, čime će se osigurati mjesto u vrtiću svakom djetetu u Zagrebu. Pritom, od nešto više od 100 milijuna eura koje ćemo uložiti u te vrtiće, čak 80% potrebnih sredstava osigurat ćemo u gradskom proračunu. Inače u proračunu za 2024. godinu osigurano je čak 219 milijuna eura za kapitalna ulaganja u objekte za društvene djelatnosti, a od tog iznosa čak 110 milijuna eura za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i obnovu škola i vrtića.

Takva ulaganja u odgojno-obrazovnu infrastrukturu nešto su što se nikad u povijesti Zagreba nije dogodilo. Uz izgradnju i dogradnju, u proteklom smo razdoblju znatna sredstva uložili u poboljšanje uvjeta rada u vrtićima – od povećanja plaća i drugih materijalnih prava, preko zapošljavanja odgojitelja na neodređeno umjesto na određeno, do ekipiranja jasličkih skupina s pomoćnim radnicima.

Ove je godine u gradskim vrtićima zaposleno 450-ak djelatnika više u odnosu na prošlu godinu, čime smo znatno unaprijedili uvjete rada i boravka djece u vrtićima. Jednako važno, uz osiguravanje mjesta u vrtiću svakom djetetu, inzistiramo na cjenovnoj dostupnosti i pristupačnosti dječjih vrtića. Upravo zato smo u svibnju ove godine prvi put u posljednjih desetak godina cenzusne pragove za izračun cijena vrtića podignuli za 8%, a od siječnja ih, s obzirom na inflaciju i porast plaća tijekom ove godine, dižemo za dodatnih 20%.

Ističem pritom da će se za isti iznos povećati cenzusni pragovi i za privatne i vjerske vrtiće te obrte dadilja. U 2024. godini, dakle, ne samo da neće doći do poskupljenja vrtića nego će izdvajanja za vrtić značajnom broju roditelja, unatoč inflaciji i rastu plaća, biti i manja nego što su bila dosad.

Što se tiče djece s teškoćama, u gradske dječje vrtiće u Zagrebu uključeno je više od polovine ukupnog broja djece s teškoćama koja u Hrvatskoj pohađaju vrtiće. U pedagoškoj godini 2023./2024. u 60 gradskih dječjih vrtića uključeno je 242 djece s poremećajima iz spektra autizma (srednja i viša razina spektra autizma), od čega je 20 u Dječjem vrtiću Bajka.

U Bajci se od 2008. godine provodi posebni verificirani poludnevni program, u koji se uključuju djeca sa sumnjom na razvoj poremećaja i/ili djeca s poremećajima iz spektra autizma. Program se provodi u četiri odgojno-obrazovne skupine, a svaka obuhvaća petero djece kojima stručnu podršku pružaju rehabilitator i odgojitelj.

Djeca se u programu zadržavaju najdulje dvije godine, nakon čega tim stručnjaka dječjeg vrtića preporučuje primjeren oblik daljnjeg obrazovanja ovisno o potrebama i mogućnostima djeteta. Također, u prostoru Dječjeg vrtića Utrine u 6 odgojno-obrazovnih skupina Centar za autizam provodi program predškolskog odgoja i obrazovanja za 36 djece s autizmom.

Planirano je i povećanje broja odgojno-obrazovnih skupina s verificiranim posebnim programom, kao i unapređenje stručne podrške radnicima ustanova, s naglaskom na stručne suradnike i odgojitelje tijekom uključivanja djeteta s teškoćama u razvoju u redovite odgojno-obrazovne ustanove te unapređenje stručne podrške djeci s teškoćama u razvoju, što će omogućiti daljnju individualizaciju pristupa i ujednačavanje prakse.

Članove koalicije Možemo često se doživljava kao lijevo-zelene aktiviste i idealiste bez praktičnih političarskih sposobnosti. U fokusu javnosti posebno je vaše rješavanje zahtjevnog problema otpada u Zagrebu. Ljudi se žale da je u vrijeme Bandića Zagreb bio kantograd, a sada je smećograd jer posvuda, čak i u centru grada, oko zelenih otoka i na ulicama ima svakojakog smeća.

Također se postavlja pitanje kako se rješava odvojeni otpad - zašto se ne spaljuje. U Jakuševcu su se dogodila dva urušavanja, stanovnici Resnika protive se ideji da se odlagalište, kompostana i sortirnica urede u njihovoj blizini. Je li se Možemo zaletio s preambicioznim obećanjima, zbog čega se često doživljava kao skupina aktivističkih amatera i bez potrebne baze stručnjaka? Birači bi sve vaše najave, uključujući i ove o brizi za mlade kojima treba psihološka pomoć, mogli suditi prema tome koliko ćete biti uspješni u rješavanju otpada jer ste to sami stavili u prvi plan.

Mi smo prije svega obećali uhvatiti se u koštac s teškim i ukorijenjenim problemima, odnosno provesti nužno potrebne promjene u ovom gradu. Novi model gospodarenja otpadom jedna je od tih reformi i unatoč brojnim izazovima, preprekama, problemima i otporima, nastavljamo zacrtanim pravcem.

Količinu komunalnog otpada koji se odlaže na Jakuševec već smo drastično smanjili, građani Zagreba otpad razvrstavaju, a jačaju se svakodnevno i kapaciteti gradske čistoće, zapošljavamo radnike, kupujemo kamione, kao što se i osigurava potrebna infrastruktura u vidu podzemnih spremnika i uskoro polupodzemnih spremnika.

Također, predani smo i ostvarenju cilja izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Resniku, koji je preduvjet zatvaranju Jakuševca. Najavili smo na samom početku mandata da se radi o velikoj promjeni za koju će biti potrebno vrijeme i dok s jedne strane razumijem građane i njihovo nestrpljenje, doista me začuđuje kada gradska oporba na čelu s HDZ-om napada Možemo zbog nezatvaranja Jakuševca u dvije i pol godine kad ga oni nisu zatvorili u šest godina, a bili su na vlasti i u Gradu i u državi te i sada aktivno opstruiraju izgradnju CGO-a u Resniku.

Što se tiče poruka o tome da ne ispunjavamo obećanja, podsjetit ću vas da su u riječ iste poruke dolazile kada smo mijenjali mjeru roditelj odgojitelj, no na koncu smo u tome uspjeli i danas, zahvaljujući hrabrosti da donosimo teške odluke, Grad Zagreb ima dovoljno sredstava da do kraja mandata osigura mjesto u vrtiću za svako dijete te na tome predano radi svaki dan. Samo prošli tjedan otvorena su još dva nova vrtića.

Građani će podvući crtu 2025., a ja sam sigurna da osim što ćemo biti vlast bez afera, bit ćemo i vlast koju se prepoznaje po tome što se hvata u koštac s problemima koji su teški i nepopularni i čiji se rezultati ponekad pokažu tek nakon mandata, ali su istodobno ključni za kvalitetu života građana i razvoj društva. To je odgovorno upravljanje, a tako ćemo nakon izbora upravljati i zdravstvenim sektorom.