DOBITI termin za obnovu kupaonice ili podova kod keramičara u Hrvatskoj sve je teže jer su majstori često popunjeni mjesecima unaprijed. Sve se češće govori i o tome da je riječ o vrlo unosnom poslu koji zahtijeva preciznost, iskustvo i puno strpljenja.

Ipak, iza svake ravno postavljene pločice stoji niz preciznih koraka, znanja i vještina koje se ne mogu naučiti preko noći. Odlučili smo, stoga, zaviriti iza kulisa tog zanata i iz prve ruke doznati kako izgleda jedan radni dan keramičara. Koliko je u tom poslu važna priprema, koliko se mjeri i provjerava te što sve stoji iza naizgled "jednostavnog" lijepljenja pločica?

Galerija

Korak po korak, sa Željkom Jelušićem, koji se keramikom bavi već gotovo 25 godina, prolazimo cijeli proces. I mi s njim razmazujemo ljepilo, nosimo i lijepimo pločice, postavljamo razdjelnike i učimo kako izgleda posao jednog keramičara.

Sve se treba isplanirati i pripremiti

Prije nego što se uopće krene s lijepljenjem, sve se mora dobro isplanirati i pripremiti. Ako pod ili zidovi nisu ravni, na početku ih je potrebno izravnati. Tek kada je to gotovo, keramičar se može "baciti" na mazanje i pripremu površina za postavljanje pločica.

Tada pravi ljepilo, miješa ga do odgovarajuće gustoće, nanosi na podlogu i ravnomjerno razmazuje gleterom. Pločice zatim pažljivo postavlja i lijepi, a između svake stavlja razdjelnike kako bi razmaci bili jednaki. Cijelo vrijeme provjerava ravninu, da bi sve linije bile ravne, a kutovi pravilni. Nakon što je završio s lijepljenjem, ostavlja sve da se suši, a potom slijedi fugiranje i ostali završni zahvati.

Težak je to posao koji zahtijeva koncentraciju, smirenost i znanje, ali bi se za nekoliko mjeseci mogle savladati osnove potrebne za samostalan rad. Za ovaj posao, inače, cijene u Zagrebu najčešće se kreću od otprilike 15 do 30 € po kvadratnom metru, no sve, dakako, ovisi o veličini prostorije, formatu pločica i složenosti radova. 

Ako se, pak, cijene dogovaraju po projektu, neki majstori klasične kupaonice do 30 kvadratnih metara naplaćuju oko 2000 eura, a za zahtjevnije projekte otprilike iste kvadrature cijena se penje i do 3500 eura.

"Zanati su prije bili ispod časti" 

Obično se, objašnjava, s poslom počinje na zidu nasuprot vratima, zatim se rade lijevi i desni, dok zadnji zid dolazi na kraju, a nakon toga slijedi pod. Za kupaonicu od otprilike 20 kvadratnih metara, Jelušiću treba otprilike tri do četiri dana.

"Najlakše je lijepiti kada je sve ravno i kada ne treba puno korigirati veličinu pločica. Ako treba, važno je uključiti i malo geometrije. Tu se najviše gube živci, pogotovo kod ocrtavanja. Geometriju zida morate što točnije prenijeti na pločicu", objašnjava nam. Upravo zato, kaže, keramičari moraju biti smireni, precizni u mjerenju i sigurni u rezanju.

"Najteži je dio posla prvi dan, kad dođeš na gradilište i vidiš što te čeka, koliko je sve zahtjevno i kakva je situacija na terenu“, dodaje Jelušić, kojemu bavljenje ovim poslom uopće nije bilo u planu. Naime, magistrirao je agronomiju, radio u građevini, zatim u stolarskoj i klesarskoj radionici, a tek se kasnije odlučio baviti - lijepljenjem pločica.

"Zanati su prije bili nekako ispod časti, a i ja sam bio odlikaš u školi. Ipak, život me odveo u drugom smjeru i s vremenom sam se u poslu keramičara pronašao. Vidio sam da se taj posao sve više cijeni, da se može bolje zaraditi i da imam određenu slobodu", govori Jelušić.

Za koliko se vremena može naučiti posao?

Taj zanat, dodaje, ljudima često djeluje lagano. I on se slaže da tako može izgledati na prvi pogled, no nakon nekog vremena, kada se, kako kaže, "nađeš u neobranom grožđu", vidiš koliko je iskustvo važno, ali i koliko se u zahtjevnijim poslovima moraš sam snalaziti na terenu.

"Za neke jednostavnije stvari posao nije težak i svatko si uz malo opreme može nešto zalijepiti. No, ako se želiš ozbiljno baviti tim poslom, onda trebaš barem nekoliko mjeseci raditi s nekim iskusnim kako bi pohvatao ključne stvari. Trebaš biti i fizički spreman: da možeš klečati, podnositi prašinu i razne uvjete rada", govori Jelušić.

"Ne možeš si dopustiti da zaostaneš"

Dodaje kako je posao keramičara danas drugačiji nego prije jer se trendovi i vremena mijenjaju. Pojavili su se, objašnjava, primjerice, ugradbeni vodokotlići, pa umjesto da zaobilaziš jednu ili dvije rupe, sada moraš pet, a tu su i lajsne, okovi, kanalice i razni drugi detalji za koje je potrebno prilagoditi pločice koje se lijepe.

"Posao je zbog toga puno sporiji. Došli su i veći formati pločica, veći tereti i skuplja oprema. Industrija to prati velikim strojevima, vakuumima i svim ostalim, a mi to moramo koristiti. Na neki način smo robovi te industrije, samo se prilagođavamo kako bismo ostvarili prihod", poručuje.

"Primjerice, prije su se koristile klasične vage, a danas se koriste moderni laseri za visine i ravnine. Neki kažu ‘stari majstori, stara škola’, ali svi smo se morali nadograđivati. Ne možeš si dopustiti da zaostaneš. S druge strane, vidi se i da neki imaju problema kad dođu manji formati i ukrasne pločice, gdje treba više preciznosti", kaže.

"Ostane mi solidna plaća"

Kako je posao s vremenom postao teži, porasle su i cijene nekretnina, opreme, alata i pločica, pa je došlo i do rasta cijena usluga. One se danas diktiraju tržištem, ponudom i potražnjom, kazuje Jelušić. "Nakon što platim alate, materijale... ostane mi solidna plaća, nekad za kupaonicu uzmem 2500 eura", dodaje.

"Bude i skuplje, danas, primjerice, postoje pločice koje koštaju i po tisuću eura. Ako puknu dvije ili tri, to je veliki rizik. Ljudi ulažu puno novca i tada, naravno, imate odgovornost da to opravdate, da posao bude kvalitetno odrađen, estetski lijep i da uljepša nečiji dom. Mene više veseli kad me netko pohvali za rad i kad sve ispadne dobro, nego da samo lovim kvadrate i zarade", govori.

Što se tiče konkurencije, Željko Jelušić kaže kako je gotovo i nema. "Posla ima toliko da, čak i da imam još ruku i alata, ne bih sve stigao. Kolege se međusobno preporučuju - ja njih, oni mene - jer stvarno ima prostora za sve", poručuje i dodaje da bi ovaj posao preporučio onima koji vole izazove i imaju čvrst karakter, da krenu u to i odluče se time ozbiljno baviti.

Otvorio je YouTube kanal

Sviđa mu se i što mu ovaj posao ostavlja slobodu za bavljenje drugim stvarima, pa je prošle godine otvorio i svoj YouTube kanal na kojem dijeli iskustva i znanja o keramičarskom poslu. "Prikazujem svoj posao onakav kakav jest, bez skrivanja. Dijelim konkretne savjete, pokazujem koje alate koristim i koliko mi za što treba vremena", dodaje.

Jedan od razloga za to, kaže, jest i promjena marketinga. Prije su se preporuke dijelile "od usta do usta", a danas ljudi ipak više vole vidjeti kako tko radi, pročitati recenzije, preporuke, ali i škicnuti fotografije ili videozapise završnih radova.