KONVENCIJA o zabrani korištenja, skladištenja, proizvodnje i prijevoza protupješačkih mina i o njihovu uništenju prvi je međunarodni sporazum donesen u svrhu eliminiranja tog oružja koje svake godine u svijetu ubire tisuće žrtava.

Protupješačke mine svake 22 minute ubiju ili učine invalidom jednu osobu, a u Hrvatskoj, koja je Konvenciji pristupila 1997., kada je imala oko tri milijuna posijanih mina na približno 6.000 četvornih kilometara i bila među najpogođenijim državama, unatoč dobrim rezultatima u razminiranju još padaju žrtve.

U subotu je mina raznijela pirotehničara Slavoljuba Puhača u Mošćenici kod Siska, samo tjedan dana nakon što je odskočna mina ubila jedanaestgodišnjaka Josipa Nenadovića u Lipiku.

Konvencija je stupila na snagu u ožujku 1999., šest mjeseci nakon što ju je ratificirala 40. potpisnica, Burkina Faso.

Dosad su 143 zemlje prihvatile zabrane iz toga sporazuma i uništile oko 37 milijuna postavljenih mina.

Međutim, taj međunarodni sporazum nisu potpisale Sjedinjene Države, Kina i Rusija, podsjeća francuska agencija France presse.

Prema izvješću koje su zajedno sponzorirali Međunarodna kampanja za zabranu protupješačkih mina (ICBL) i Handicap International, uporaba protupješačkih mina u svijetu je u "velikom padu", otkako je sporazum stupio na snagu.

Prema odredbama konvencije strane se obavezuju:

- Nikad ne koristiti protupješačke mine i skrbiti se da to nitko ne čini na njihovu području

- Uništiti sve mine (s izuzećem malog broja tog oružja potrebnog za obuku pirotehničara) u roku od 4 godine nakon ratifikacije sporazuma u parlamentu svake države potpisnice

- Razminirati u roku od 10 godina sva minska polja (razdoblje se može produljiti za 10 godina za zemlje koje su jako onečišćene minama)

- Predati Ujedinjenim narodima godišnje izvješće o mjerama koje je svaka zemlja poduzela sukladno odredbama Konvencije

- Eventualno pružiti pomoć siromašnijim državama za razminiranje, uništenje mina i za pomoć žrtvama mina

Potpisnica konvencije može se povući iz sporazuma uz uvjet da o tome obavijesti Ujedinjene narode šest mjeseci ranije, no ona to ne može učiniti ako je u oružanom sukobu.

Odredbe Konvencije tiču se jedino protupješačkih mina, a to su naprave "koncipirane tako da eksplodiraju u prisutnosti, blizini ili dodiru s osobom, a namjena im je izbaciti čovjeka iz stroja, raniti ili ubiti jednu ili više osoba".

Konvencija se ne primjenjuje na protutenkovske mine niti na eksplozivna punjenja s daljinskim aktiviranjem (tip Claymore).

Prema nekim službenim procjenama diljem svijeta posijano je između 60 i 110 milijuna protupješačkih mina, a najteže su pogođeni Afganistan, Bosna i Hercegovina te Kambodža.

Godine 2004., procjenjuje se da su u Hrvatskoj minski sumnjiva još 1174 četvorna kilometra ali, prema procjeni iz 2002., po broju stanovnika ona je bila na prvome mjestu po onečišćenosti.

Od 1998., u Hrvatskoj su mine ubile 102 osobe, od čega desetero djece, te opet prema podacima iz 2002., mine su izazvale 1871 žrtvu, a što znači i poginule i ranjene.

Nacionalni program predviđa da se do 2010., Hrvatska očisti od mina. Čišćenje se brzo provodilo proteklih godina, međutim, potaknulo je i rast broja tvrtki specijaliziranih za tu djelatnost i pad cijene razminiranja te logične česte prosvjede pirotehničara, pa čak i nezaposlenost.

Godine 2002., na burzi rada bilo je registrirano 17 pirotehničara zbog konkurencije stranih radnika.