OD VOZAČA autobusa do premijera, ljudi iz svih društvenih slojeva ozbiljno se razbolijevaju od Covida-19. To je dovelo do zaključka kako bolest ne diskriminira nikoga. Naposljetku, koronavirus je manje ili više neživi komad plutajućeg genetskog materijala. Nije sposoban za aktivnu diskriminaciju. Pa ipak, koronavirus ima nevjerojatno snažne učinke na različite skupine ljudi, za BBC piše Martha Henriques.

Jedna od najizraženijih razlika pojavljuje se kad je u pitanju spol. A to kako covid-19 različito pogađa muškarce i žene nije samo u načinu na koji virus izaziva bolest nego i u našoj dugoročnoj zdravstvenoj i ekonomskoj perspektivi. Jedna od najupečatljivijih razlika koja se dosad pojavila je u stopi smrtnosti muškaraca i žene, piše Henriques.

U SAD-u je, primjerice, od virusa umrlo dvostruko više muškaraca nego žena. Širom zapadne Europe, 69 posto žrtava koronavirusa bili su muškarci. Slični obrasci viđeni su i u Kini i drugdje. Jedna je skupina istraživača, pod vodstvom Anne Purdie s University Collegea u Londonu, počela mapirati spolne razlike u raznim zemljama i raditi na otkrivanju uzroka. Zasad je razlog i dalje nejasan.

Imunološka teorija

Jedna je teorija da je imunološki odgovor žena snažniji, smatra Philip Goulder, profesor imunologije s Oxforda, koji kaže: "Imunološki odgovor na cjepiva i infekcije kroz cijeli život obično je agresivniji i učinkovitiji kod žena nego kod muškaraca."

Dijelom je tome razlog što žene imaju dva X kromosoma, dok muškarci imaju samo jedan, što je kod koronavirusa važno. "Konkretno, protein pomoću kojeg se virusi kao što je koronavirus otkrivaju kodiran je na X kromosomu. Kao rezultat toga, ovaj protein u mnogim se imunološkim stanicama žena nalazi u dvostrukim dozama u usporedbi s muškarcima, a imunološki odgovor na koronavirus zbog toga je pojačan kod žena", rekao je Goulder za BBC.

Druga je mogućnost da se razlike odnose na životne odabire temeljene na spolu. "Postoje važne razlike u ponašanju između spolova, na primjer u pušenju, koje utječu na razinu prethodnih bolesti poput bolesti srca, kroničnih plućnih bolesti i raka. Te bolesti imaju golem utjecaj na ishod infekcija poput koronavirusa. Spolne razlike posebice su izražene u zemljama kao što je Kina, gdje puši 50 posto muškaraca i samo pet posto žena", kaže Goulder.

Ali u ovoj fazi pandemije nema dovoljno dokaza koji bi mogli ukazati na to da je to posljedica bioloških razlika ili ponašanja ili da išta od toga ima ulogu. Međutim, postoje dokazi da virus na drugi način različito pogađa muškarce i žene.

Michèle Tertilt, ekonomistica sa Sveučilišta Mannheim u Njemačkoj, s kolegama surađuje na prikupljanju dokaza o tome kako pandemija pogađa muškarce i žene u radničkoj populaciji u SAD-u. Mjere zatvaranja već su rezultirale gubitkom brojnih radnih mjesta, a mnoge će se nacionalne ekonomije uskoro suočiti s recesijom.

Nezaposlenost

No nezaposlenost se ne događa ravnomjerno, dijelom i zbog jedinstvenih okolnosti ove gospodarske krize, za koju Michèle Tertilt kaže da je neobična i različita od običnih recesija. U SAD-u su u ožujku 1,4 milijuna ljudi ostala bez posla, što je najveći skok od 1975. godine. Žene su više pogođene od muškaraca jer bilježe porast nezaposlenosti od 0,9 posto, u usporedbi s 0,7 posto kod muškaraca.

Trenutačna je kriza neobična i zbog toga što su u običnim recesijama muškarci teže pogođeni nezaposlenošću od žena. To je zato što više muškaraca radi u industrijama koje su vezane za ekonomske cikluse, poput građevine i proizvodnje. Nasuprot tome, žene dominiraju industrijama koje nisu vezane za takve cikluse, kao što su zdravstvo i obrazovanje. Ovaj put, piše Henriques, drugi su faktori imali najveći utjecaj na radna mjesta.

Jedan od njih je činjenica je li netko "ključan" djelatnik. Tertilt i njeni suradnici klasificirali su radnike u zdravstvu, transportu, zaštitnim službama (poput policije), poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu te održavanju i popravcima kao ključne djelatnike. Prema toj klasifikaciji, u ključnim zanimanjima radi 17 posto zaposlenih žena i 24 posto svih zaposlenih muškaraca.

Drugi je bitan faktor to mogu li ljudi svoj posao raditi na daljinu. Tertilt i njene kolege razvrstali su poslove prema tome mogu li se obavljali telekomunikacijski. Poslovni analitičar može raditi na daljinu, ali konobar ne može. Tertilt je otkrila da više muškaraca ima posao koji se može raditi na daljinu - 28 posto prema 22 posto kod žena.

"Bila sam pomalo iznenađena zbog toga. Očekivala sam da će više žena moći raditi na daljinu, na primjer žene na poslovima u vladi, uredskim poslovima i slično. Ali kad malo razmislimo o tome, ima smisla, jer mnoge žene rade u restoranima i turističkoj industriji. A širom svijeta zatvoreni su restorani i barovi, a putovanja su vrlo ograničena", objasnila je Tertilt.

Istraživanja koje je proveo britanski Institut za fiskalna istraživanja daju sličnu sliku, nastavlja BBC. Pokazalo se da postoji za trećinu veća vjerojatnost da u sektoru koji je teško pogođen ili potpuno zatvoren zbog pandemije, poput maloprodaje ili ugostiteljstva, rade žene nego muškarci.

Ekonomska perspektiva

"Iz ekonomske perspektive, slabo plaćene mlade žene iz radničke klase najteže su pogođene", kaže Natasha Mudhar, direktorica i suosnivačica organizacije The World We Want, usmjerene na ubrzano ispunjavanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Razlike u plaćama između spolova pojačavaju nejednakost. Ne samo da žene u većim stopama ostaju bez posla nego su u startu slabije i plaćene.

"Na svaku funtu koju muškarac može potrošiti na životne potrepštine tijekom ove krize žena može potrošiti samo 82 penija", kaže Mudhar. U SAD-u postoje slične razlike između spolova i žene zarađuju 85 posto onoga što dobivaju muškarci. U Australiji je to 86 posto, a u Indiji 75 posto. Još je lošija situacija kod žena drugih rasa i etničkog podrijetla u SAD-u gdje, primjerice, crnkinja zarađuje 21 posto manje od bjelkinje.

Još su teže pogođeni samohrani roditelji. Istraživanje koje je provela Tertilt procjenjuje da u SAD-u živi oko 20 milijuna samohranih roditelja, a tri četvrtine njih su žene. "One neće moći raditi. Čak i ako su liječnice ili medicinske sestre, čak i ako imaju posao u ključnoj infrastrukturi, kod kuće imaju dijete i ne mogu ga ostaviti samo", kaže Tertilt.

Čak i samohranim roditeljima s poslovima koji se mogu raditi na daljinu možda nije moguće nastaviti s radom ako imaju malu djecu koja traže stalnu pažnju. "Posebice se to odnosi na samohrane majke, koje nemaju drugog izbora. Ne mogu unajmiti dadilju ili se obratiti susjedi ili baki. One su osuđene na gubitak posla", objasnila je Tertilt za BBC.

Drugi je problem što u zemljama koje imaju nacionalno regulirano pravo na plaćeni dopust (kao što su Velika Britanija, Njemačka i SAD), ovi roditelji možda neće imati to pravo ako daju otkaz prije toga. Štoviše, možda neće imati ni pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti, piše Henriques.

"Čak i ako radnici dobrovoljno napuste posao radi brige o djeci trebali bi dobiti naknadu. Zahtjev da ljudi moraju aktivno tražiti posao treba privremeno ukloniti dok su škole i vrtići zatvoreni. U trenutačnoj situaciji to nema smisla", dodaje Tertilt. Sve to covid-19 čini posljednjom u dugom nizu epidemija koje su dovele do ekonomske nejednakosti, uključujući nejednakosti prema spolu.

Sve epidemije imaju razlike prema spolu

"Sve epidemije imale su razlike prema spolu. Problem je što nitko o tome nije govorio niti su ljudi koji donose odluke toga bili svjesni“, kaže Clare Wenham, izvanredna profesorica globalnih zdravstvenih politika u Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti, koja je sa suradnicima istraživala posljedice epidemija zike i ebole na muškarce i žene, a sad se bavi covidom-19.

Jedna od posljedica epidemije ebole u Sierra Leoneu bila je dramatičan porast smrtnosti rodilja. Svjetska zdravstvena organizacija naglasila je da zdravstvene usluge za trudnice ostaju ključne tijekom pandemije te da sve žene "imaju pravo na kvalitetnu njegu prije, tijekom i nakon porođaja". Ali se u praksi ne primjenjuje uvijek.

"Znamo iz prijašnjih epidemija da se svi resursi koriste kako bi se suzbila epidemija. To znači da je narušena i rutinska usluga. A zdravstvena skrb za trudnice morala bi biti na prvom mjestu", kaže Wenham.

Druge zdravstvene usluge za žene, poput pristupa kontracepciji, također će biti problematične ako ih vlasti ne proglase nužnim uslugama. Organizacija za planiranje obitelji Marie Stopes procijenila je da bi 9,5 milijuna žena i djevojaka širom svijeta tijekom pandemije moglo izgubiti pristup kontracepciji i pobačajima tijekom 2020. Zbog pandemije raste i broj izvještaja o obiteljskom nasilju. U Francuskoj je tijekom prvog tjedna karantene broj prijava porastao za trećinu, u Australiji za 75 posto, dok se u Libanonu udvostručio. Iako obiteljsko nasilje može pogoditi i žene i muškarce, žene su nesrazmjerno više pogođene. U SAD-u žene imaju dvostruko veće izglede da ih napadne njihov partner te 14 puta veće izglede da budu silovane, ističe Henriques.

"Znamo da se nasilje u obitelji obično događa kod kuće. A mi smo zatvorili ljude kod kuće u stresnom razdoblju kad nemaju novca i ne mogu ići na posao. Ne treba biti znanstvenik da bi se shvatilo zašto to rezultira porastom obiteljskog nasilja", kaže Wenham.

Tmurna slika

Slika je trenutačno na više načina neosporno tmurna, i to za oba spola. Za muškarce, posebice one u starijoj dobi, najveća je briga veći rizik zbog smrtnosti od bolesti. Za žene, koje imaju veće izglede za oporavak od virusa, druge posljedice covida-19 mogu trajati godinama.

Nije kasno da vlade reagiraju i pomognu onima koji su ekonomski najteže pogođeni, smatra Wenham. Postoji mnogo toga što se može učiniti kako bi se oni najteže pogođeni što brže oporavili: "Trebali bismo osigurati ekonomske poticaje za žene tijekom i nakon epidemije kako bismo ih vratili na posao."

Iako daje tmurnu perspektivu, istraživanje Tertilt i njenih suradnika otkriva i neke pozitivne strane. Prva je fleksibilnost na radnom mjestu. "Milijuni poduzeća trenutačno se prilagođavaju radu od kuće", kaže Tertilt. U nekim dijelovima SAD-a u ožujku je broj telekonferencija porastao za 200 posto u odnosu na prethodni mjesec.

"Postoji očekivanje da će ovo u određenoj mjeri promijeniti norme te da će ubuduće biti lakše kombinirati karijeru i obiteljski život. Žene će više profitirati od ovih promjena u poslovnoj kulturi i fleksibilnosti na radnim mjestima, zato što su povijesno glavne skrbnice o djeci", rekla je Tertilt za BBC.

Druga posljedica utječe na mali, ali značajan udio radne snage. Studija koju je provela Tertilt promatrala je heteroseksualne parove, njih 8 do 12 posto kod kojih su mjere zatvaranja dovele do promjene rodnih uloga.

"Zamislite obitelj u kojoj je ona liječnica, a suprug ima uredski posao koji se može obavljati na daljinu. Kod takvog je para vrlo vjerojatno da će se dogoditi nagla promjena u skrbi o djeci. Ona je u bolnici, a on je kod kuće na telekonferencijskoj vezi i usput pazi na djecu", objašnjava Tertilt dodajući da bi se moglo raditi o značajnoj promjeni, s obzirom na to da se za 60 posto američke djece brinu žene.

Ove promjene u skrbi mogu dovesti do trajnih učinaka. Politika u zemljama kao što su Njemačka i Švedska pokazala je da uvođenje dopusta za očeve povećava njihovu uključenost u brigu o djeci godinama nakon toga, piše Henriques. "Na temelju toga zaključila bih da ćemo i u SAD-u vidjeti dugoročne učinke čak i ako zatvaranje potraje samo mjesec ili dva. Ako potraje dulje, učinci bi mogli biti i veći", rekla je Tertilt.

Zdravstvena kriza poput koronavirusa naglašava i pogoršava nejednakosti svake vrste, a spolna nejednakost samo je jedna od njih.

"Sve se to odražava na drugim područjima nejednakosti", kaže Wenham.

Na primjer, u američkim gradovima s velikim afroameričkim zajednicama, one snose nesrazmjerno velik teret epidemije. Ali taj problem postojao je i prije koronavirusa. Strukturalne nejednakosti vezane za rasu snažno su povezane s dubokim zdravstvenim nejednakostima. Crnačko stanovništvo Chicaga prosječno živi devet godina kraće od svojih bijelih susjeda.

A kao što su dosad pokazali dokazi vezani za covid-19, oni koji imaju prethodna teška zdravstvena stanja imaju i veću vjerojatnost da će umrijeti zbog virusa. U SAD-u takva stanja poput dijabetesa i srčanih bolesti nesrazmjerno utječu na Afroamerikance, ističe BBC.

"Znamo da se spol, rasa, vjera i invaliditet isprepliću u drugim zdravstvenim područjima. Nema razloga pomisliti da ovdje neće biti isto", kaže Wenham.

Iako virus ne diskriminira, to ne znači da su svi dijelovi društva podjednako izloženi riziku. Upravo suprotno, virus otkriva zdravstvene nejednakosti više nego ikad prije.