Naš socijalni model i naš način života, koji je ipak drukčiji, moramo zadržati, a to malo više košta, ali možda ipak život čini sigurnijim, ljepšim i smislenijim - Zoran Milanović

ZORAN MILANOVIĆ u svom je premijerskom mandatu povećao javni dug za 70 milijardi kuna. Bila je to cijena, kako bi on rekao, “zadržavanja našeg načina života” ili, prevedeno, očuvanja standarda bezbrojnih činovnika po raznim agencijama, ministarstvima i ostalim državnim institucijama, od kojih mnogi rade na izmišljenim “radnim mjestima”.

Lansirao javni dug u nebo

U najgore moguće vrijeme, nakon što je Hrvatska već dvije godine bila u recesiji, kada su se masovno dijelili otkazi u privatnom sektoru i cijele firme završavale na Zavodu za zapošljavanje, Milanović i njegova vlada odlučili su proračunske minuse, nastale očuvanjem njihovog načina života, krpati zaduživanjem.

Ta je ludost javni dug lansirala u nebo, pa će ga otplaćivati i buduće generacije, a povećanjem ionako visokih poreza dodatno je udavio slabu ekonomiju. Hrvatska je zbog toga u recesiji provela čak šest godina. Uz Grčku smo postali najveći “pacijent” među zemljama EU-a. Takvo vođenje politika Milanovića svrstava među najgore premijere koje je Hrvatska imala od osamostaljenja, iako je konkurencija u tom smislu vrlo oštra.

Promjena BDP-a po godinama - Hrvatska je šest godina bila u minusu

Milanovićeva vlada se u vrijeme najveće krize pravila da se ništa ne događa

Naravno da su i vlade prije njegove vodile u manjoj ili većoj mjeri promašenu politiku, da je cijeli sustav podređen kriminalu, korupciji i održavanju preglomaznog javnog sektora koji služi za uhljebljivanje stranačkih vojski, i da je to stanje koje je trajalo i prije Milanovića i nastavilo se i nakon njega. 

No, teško je oprostivo da se njegova vlada - koja se lažno predstavljala kao alternativa HDZ-u, u vrijeme kada je ekonomija stradala od najveće globalne krize nakon Drugog svjetskog rata - pravila da se apsolutno ništa ne događa.

Milanović je postao premijer krajem 2011. godine kada je javni dug iznosio oko 214 milijardi kuna, da bi se do kraja veljače on popeo na oko 285 milijardi kuna, što je povećanje za oko 71 milijardu kuna. Na grafu su narančastom bojom označene godine s iznosom duga kada je preuzeo funkciju premijera i posljednja puna godina mandata.

Već nekoliko mjeseci nakon dolaska na vlast, umjesto štednje, jer su porezni prihodi bili u padu zbog pada ekonomije, odlučili su posegnuti u džepove građana. Porez na dodanu vrijednost podignut je s 23 na 25 posto, čime se Hrvatska svrstala među zemlje s najvećim poreznim opterećenjem u svijetu. To, naravno, nije baš dobra podloga za pokretanje ekonomije koja je bila duboko u krizi.

Usred krize uveli jednu od najvećih stopa PDV-a na svijetu

Hrvatska je tada u najgorem mogućem trenutku dobila jednu od najvećih stopa PDV-a na svijetu, a iznad su jedino Mađarska i Island.

Hrvatski ministri financija, pa tako i Linić, ne razumiju zašto je uz prihvatljivo porezno opterećenje bitna i stabilnost poreznog sustava, pa je krenulo "igranje" s međustopom PDV-a i zdravstvenim doprinosom. Prvo su međustopu PDV-a smanjili na 10 posto, da bi je zatim povećali na 13 posto. Slično je bilo i sa zdravstvenim doprinosom koji je prvo smanjen s 15 posto na 13 posto, da bi ga ponovno vratili na 15 posto.

Trošarine za gorivo u vrijeme Linića povećavane su čak četiri puta. U srpnju 2012. povećane su za 15 lipa po litri. U srpnju 2013. trošarine su povećane za 10,9 do 20,9 lipa. U rujnu 2013. godine trošarine su povećane za osam do deset lipa. Zadnje povećanje uvedeno je u travnju 2014., a trošarine su tada povećane za 20 lipa po litri. Svako povećanje trošarina rezultiralo je i skupljim gorivom. 

Treniranje strogoće na poduzetnicima u jeku krize

Umjesto da smanji troškove države, vlada je posegnula za još jednom mjerom kojom se stvorio dodatni pritisak na one koji pokušavaju nešto raditi - fiskalizacijom. Iako nitko normalan vjerojatno ne misli da ugostitelji i trgovci ne bi trebali plaćati porez, i iako je realno bilo problema s disciplinom u tom smislu, treniranje strogoće u jeku krize svakako nije mudra mjera.

No, početkom 2013. godine stupio je na snagu Zakon o fiskalizaciji kojim su svima koji posluju s gotovinom propisane fiskalne blagajne povezane s Poreznom upravom. Represija koju je uvelo Ministarstvo financija ugrozila je opstanak i onih koji još nekako uspijevaju opstati. Uslijedili su brojni primjeri iživljavanja prerevnih inspektora, pa smo vidjeli brojna zatvaranja lokala usred turističke sezone, tučnjave po tržnicama i slične ružne stvari.

Građani potražili spas u iseljavanju

Hrvatska u srpnju 2013. ulazi u Europsku uniju, što je bio spas za desetke tisuća građana, koji su napokon mogli pobjeći iz kaosa i pronaći posao u inozemstvu. To se lijepo vidi i iz broja nezaposlenih koji je baš 2013. dosegnuo višegodišnji vrhunac od 345 tisuća, da bi od tada bio u konstantnom padu.

Milanović se danas kandidira za predsjednika RH. To je kod nas relativno beznačajna funkcija, tako da će i šteta koju bi Milanović mogao napraviti ako pobijedi biti daleko manja, no kao premijer je definitivno dao veliki doprinos propasti Hrvatske. Građanima koji su otišli iz Hrvatske život je zaista postao sigurniji, ljepši i smisleniji.