DOPUSTITE da tekst počnemo malim kvizom. Koji je hrvatski političar autor ove rečenice:

"Vrlo se često dogodi da starosjedioce, koji su od pamtivijeka neki obalni pravac koristili za kupanje, ribolov i tomu slične svrhe, odatle odjednom potjera koncesionar koji u blizini sagradi kuću i da im pristup moru bude uskraćen: je li to u javnom interesu?"

Što mislite? Marin Miletić? Siniša Hajdaš Dončić? Branko Bačić? Netko drugi?

Autor rečenice doista je hrvatski političar, ali iz jedne davne generacije. Uliks Stanger, rođen 1882. godine u Opatiji. Bio je odvjetnik, zastupnik istarskih Hrvata u talijanskom parlamentu i prvi ministar pomorstva prve Narodne vlade Federalne Hrvatske. Rečenicu je napisao u studiji Morska obala u teoriji i praksi, objavljenoj u Beču 1909. godine, na njemačkom jeziku, Das Meeresufer in Theorie und Praxis. Eine juristische Studie.

Prošlo je, dakle, 117 godina. Promijenile su se Austrija, Italija, dvije Jugoslavije, a i Republika Hrvatska polako ulazi u svoje četrdesete. Problem je ostao gotovo isti. 

Stojimo na cesti. Ljeto. Vruće. Cvrčci se čuju kao u Nazorovoj pjesmi. Dolje je lijepa plaža. Ali između nas i plaže nalazi se kamp, hotel, pet vila jedna do druge ili maslinik. Smijemo li zato do nje prijeći preko tuđeg zemljišta? Pješice? Autom? Gdje parkirati? Pa hajdemo redom.

Kako do plaže?

Smijem li biti na plaži? Kako smo već više puta objasnili, u pravilu da. Novi Zakon propisuje da morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima. Javna morska plaža ne smije se ograditi, na njoj se ne smije ograničiti pristup niti naplaćivati ulaz. Iznimka su pojedine postojeće koncesije, sklopljene prema ranijim propisima.

Prema novom Zakonu, koncesije koje omogućuju ograničenje ili isključenje pristupa mogu se dati samo u dva slučaja: javnoj zdravstvenoj ustanovi čiji se korisnici ondje liječe ili rehabilitiraju te za plažu čiji su korisnici, kako Zakon kaže, "naturalni turisti".

Smije li me kamp ili hotel potjerati s pomorskog dobra samo zato što se plaža nalazi "ispred njihova objekta"? Kratko i jasno: ne. Osim ondje gdje još vrijedi stara koncesija koja dopušta ograničenje ili isključenje opće uporabe, činjenica da se iza plaže nalazi kamp ili hotel ne daje njegovu vlasniku nikakvo posebno pravo nad plažom. 

Kamp ili hotel ne smiju ni samovoljno zauzeti plažu ugostiteljskim sadržajima, ležaljkama, terasama ili smještajnim kućicama. Sve što postavljaju i rade na pomorskom dobru mora biti obuhvaćeno odgovarajućom koncesijom, dozvolom ili drugim aktom. To, naravno, ne znači da se na plaži ispred hotela smijete dernjati u ponoć. Plaža je dostupna svima, ali propisi o javnom redu i miru vrijede i ondje.

Moraju li me propustiti do plaže?

Moraju li me pustiti kroz kamp do plaže? Ne nužno. Ako kroz kamp prolazi cesta koja je otvorena za javni promet (bilo da je riječ o formalno razvrstanoj javnoj cesti bilo o nerazvrstanoj cesti) njome se možete koristiti pod istim uvjetima kao i svi drugi, naravno poštujući prometne i druge propise.

Međutim, ako kroz kamp ili drugi kompleks ne prolazi cesta ili kakav drugi put u javnoj uporabi, vlasnik odnosno korisnik zemljišta nije dužan dopustiti prolaz samo zato što se iza njegova zemljišta nalazi more. Ovo jednako vrijedi bez obzira na to nalazi li se između ceste i plaže kamp, hotel, niz privatnih kuća, maslinik ili vinograd. Budući da oko toga ima mnogo pitanja, idemo stvar razložiti.

Ako kroz kamp ili hotelski kompleks prolazi cesta koja je otvorena za javni promet, vlasnik ili korisnik zemljišta je ne može zatvoriti jer bi mu to bilo zgodno. Takva je cesta namijenjena javnoj uporabi i njome se svi mogu koristiti pod jednakim uvjetima, naravno uz poštovanje prometnih ograničenja.

Kako provjeriti postoji li javna cesta? Dobra je početna točka državni portal Uređena zemlja. Na njemu se može pronaći lokacija, pregledati katastarski plan te dobiti podatke o čestici (imate zgodnu funkciju "Lociraj me" gdje dobijete podatke o lokaciji koju javlja vaš mobitel). Ako je čestica označena kao javna cesta, to je važan pokazatelj da postoji javni pristup.

Mogući su (nisu česti!) dvojbeni slučajevi, kada treba provjeriti i zemljišnu knjigu, odluku o razvrstavanju ceste, evidenciju nerazvrstanih cesta ili podatke grada ili općine. Moguće su i druge pravne kombinacije. Primjerice, zemljište može biti u vlasništvu grada ili općine i dano kampu u zakup uz uvjet da zakupnik mora omogućiti prolazak javnosti do plaže.

Još nešto. Pravo prolaska ne znači nužno i pravo prolaska automobilom. Promet može biti ograničen prometnim znakovima, može biti dopušten samo stanarima, dostavi ili gostima objekta, dok pješaci i dalje mogu prolaziti. Isto tako, pravo dolaska do plaže ne uključuje pravo parkiranja. Automobil smijete ostaviti samo ondje gdje je parkiranje dopušteno, a ne na privatnom zemljištu, zelenoj površini ili uz cestu tako da ometa promet. Kao i drugdje, komunalci vas mogu kazniti i radi parkiranja na zelenoj površini.

Nemate pravo prolaska kroz tuđe privatno zemljište

A što ako nema javne ceste? Što ako se između javne ceste i mora nalazi niz vila, kamp i dva hotela, pa do one lijepe plaže kopnom jednostavno ne možemo doći? Što ćemo s primjedbom Uliksa Stangera iz davne 1909. godine?

Osnovno je - to što vam se sviđa plaža, ne daje vam nikakvo pravo prolaska tuđim zemljištem. Mora postojati neka pravna osnova za prolazak. Nemate nikakvo "automatsko" pravo proći kroz tuđi kamp ili tuđi vinograd, svejedno. Ako nema pristupnog puta, ako nema javne ceste, ipak morate doći brodom ili obilazno, gdje je pristup moguć, makar to bila dulja šetnja po kamenju.

Dobra je vijest da je hrvatski zakonodavac napokon prepoznao taj problem. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine propisuje da Vlada donosi Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama. Taj plan, među ostalim, treba sadržavati "smjernice za osiguravanje nesmetanog pristupa pomorskom dobru".

Loša vijest je da Nacionalnog plana još nema, kasni već dvije godine. Malo je država, kako bismo rekli, zapela.

Ako živite uz more i do neke plaže se ne može doći zbog niza privatnih parcela, pitajte svoje vijećnike, načelnika ili gradonačelnika što namjeravaju učiniti. Osiguravanje pristupa obali pitanje je prostornog planiranja i javne politike. Nemojte se ljutiti na one koji ne dopuštaju prolaz kroz svoje zemljište. Na to imaju pravo, to je sama definicija privatnog vlasništva. Ljutite se na one koji su tako isplanirali i dopustili, a to je prvenstveno vaša lokalna vlast.

Na kraju podsjetnik ministru Butkoviću: kada će Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama? Bilo bi pomalo neugodno dočekati 2029. godinu i 120. obljetnicu Stangerove primjedbe samo s viješću da smo problem uspješno prepoznali. Možda je vrijeme da ga počnemo i rješavati?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala