LOŠIJI rezultati Republikanske stranke na izborima na sredini mandata mogli bi neočekivano pogodovati komunističkoj državi koju je predsjednik Donald Trump planirao "preuzeti", a koja se nalazi svega 150 kilometara od Floride, njegova političkog uporišta, piše u analizi Newsweek.

I Trump i potpredsjednik JD Vance priznali su da su vanjskopolitički problemi, a posebno rat s Iranom i njegove domaće posljedice, djelomično krivi za loš izborni rezultat. Demokrati su na razini cijele države osvojili više od 400 novih mandata, od čega 17 u parlamentu Floride, te su preuzeli većinu u oba doma Kongresa.

Na Kubi, koja je ove godine također bila pod pojačanim američkim blokadama i prijetnjama vojnom intervencijom, ove rezultate tumače kao masovno odbacivanje agresivne američke vanjske politike.

Udarac za republikanske jastrebove

"Prema javno dostupnim informacijama, čini se da su birači u SAD-u nezadovoljni vladinom politikom i da su odbacili agresivan međunarodni pristup", izjavio je kubanski veleposlanik pri UN-u Ernesto Soberón Guzmán u izjavi za Newsweek. "U svakom slučaju, američka agresija na Kubu je zločinačka, nema opravdanja i služi isključivo uskim interesima utjecajnih političkih skupina."

"Većina Amerikanaca podržala bi odnos s Kubom koji se temelji na poštovanju i odbacila bi ekonomsku blokadu", dodao je kubanski izaslanik. "Kolektivno kažnjavanje nikada ne može biti prihvatljivo. Bilo kakva vojna akcija protiv Kube bila bi međunarodni zločin. Kuba nije prijetnja niti problem. Problem i prijetnja su neprijateljstvo SAD-a i nepriznavanje suverenih prava Kube."

Odlučnost vodstva u Havani, ali i promjena političke klime u Washingtonu, mogli bi zakomplicirati planove administracije. Ipak, ostaje pitanje hoće li te prepreke biti dovoljne da zaustave pokušaje nasilne promjene režima koju toliko žele Trump i njegov državni tajnik Marco Rubio, inače žestoki antikomunist kubanskog podrijetla. To će biti jedan od najvećih testova u desetljećima dugom sukobu koji traje još od hladnog rata.

"Želim riješiti pitanje Kube prije nego što odem"

U javnosti se čini da Trumpa nije pokolebao izborni neuspjeh njegove stranke. Štoviše, u nedavnim je izjavama dodatno zaoštrio retoriku prema Kubi i ustvrdio da bi "svakako razmotrio" upotrebu vojne sile kako bi postigao cilj prije kraja mandata u siječnju 2029. godine.

"Želim riješiti pitanje Kube prije nego što odem. Za to imamo jako dobrog i talentiranog čovjeka, Marca", rekao je Trump u četvrtak radijskom voditelju Hughu Hewittu. "Roditelji Marca Rubija su s Kube, kao što vjerojatno znate, i on bi to jako volio učiniti."

"Pozorno pratimo situaciju. Tamo je stanje jako loše. To je u osnovi propala država, nacija, kako god to želite nazvati. Propala je. I mi to promatramo", nastavio je Trump. "Volio bih to riješiti. Na Floridi sam dobio 94 posto glasova Kubanaca i mislim da sam sada još popularniji nego tada. Iskreno, volio bih to učiniti za te ljude, za Kubance koji su došli ovamo i s kojima se postupalo jako loše."

Kubanska vlada tvrdi da je za neosporno pogoršanje uvjeta u zemlji kriva odluka SAD-a da ograniči isporuke goriva otoku koji ima više od devet milijuna stanovnika i ovisi o uvozu nafte. Kubanski dužnosnici taj potez, koji je uslijedio samo nekoliko tjedana nakon američke vojne akcije i uhićenja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, glavnog energetskog saveznika Kube, vide kao nastavak dugogodišnjih sankcija koje traju od revolucije 1959. godine.

Trumpov oštriji smjer

Iz perspektive Bijele kuće, patnja na otoku pripisuje se zastarjelom, neučinkovitom i opresivnom sustavu vlasti koji prioritet daje opskrbi vladajuće elite. Američki dužnosnici također tvrde da je kubanska vlada pomagala glavnim protivnicima Washingtona - Kini, Rusiji i Iranu - kao i terorističkim organizacijama, iako za potonje nisu iznijeli dokaze.

Trumpova misija na Kubi započela je prije gotovo deset godina. Otprilike godinu dana nakon povijesnog posjeta predsjednika Baracka Obame otoku, koji je trebao označiti zatopljenje odnosa, Trump je najavio povlačenje većine politika normalizacije i zauzeo oštriji stav.

U jednom od posljednjih poteza svoje prve administracije, Trump je vratio Kubu na popis država koje sponzoriraju terorizam. Taj je status ostao na snazi tijekom cijelog mandata Joea Bidena, a osporen je tek u zadnjem tjednu njegova mandata, da bi ga Trump odmah po povratku ponovno uveo.

Danas se Trump ponovno utrkuje s vremenom. "Havana je sigurno ohrabrena time što je Trump oslabljen, a njegova će pažnja vjerojatno biti potpuno usmjerena na Iran, Ukrajinu i niz domaćih bitaka s demokratima", izjavio je za Newsweek Theodore Henken, profesor na Baruch Collegeu i stručnjak za Kubu. "Kuba će mu biti još manji prioritet."

"Međutim, nepredvidivi Trump mogao bi pokušati ostvariti 'laku pobjedu' vojnom akcijom protiv kubanskog vodstva, slično kao u slučaju Venezuele i Madura", dodao je Henken. "S Trumpom, Rubiom i ministrom obrane Peteom Hegsethom sve je moguće."

U potrazi za rješenjem

Kuba možda nije bila glavni prioritet američkih birača kada su republikancima nanijeli poraz ranije ovog mjeseca. No, pronalaženje prihvatljivog izgovora za novu vojnu avanturu, uz već nepopularan rat na Bliskom istoku, moglo bi natjerati Bijelu kuću na promjenu strategije.

"Trumpov nagli pad popularnosti i neriješeni rat s Iranom poremetili su strategiju koju on i Rubio imaju za Kubu", kaže Henken. "Kubanska vlada je beskompromisna i odbija bilo kakav 'dogovor' po diktatu Washingtona - pogotovo onaj koji uključuje promjenu režima ili političko otvaranje otoka."

"Humanitarna kriza i povijesni egzodus se nastavljaju. Nakon golemog gubitka koji su republikanci pretrpjeli uglavnom zbog bijesa prema Trumpu, njegova kampanja pritiska na Kubu ima još manje šanse za uspjeh", dodao je.

Henken vjeruje da se administracija nadala iskoristiti unutarnje nemire na otoku, ali izgledi za to slabe. "Mislim da su se nadali da će ljetne vrućine dovesti do pobune koja bi poslužila kao izgovor za vojnu akciju."

Usporedbe s Iranom

Ovo nije prvi put da Trump čeka revoluciju koja se nije dogodila. Kada je u veljači, uz podršku izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, pokrenuo rat protiv Irana, pozvao je Irance da "preuzmu" vlast i poručio im da je to možda "jedina prilika za generacije koje dolaze".

Iranski građani masovno su se pobunili mjesec dana ranije. Tu pobunu, za čije nasilje iranske vlasti krive strane agente, režim je brutalno ugušio, pri čemu su poginule tisuće ljudi, većinom civila.

Andres Sebastian Pertierra, povjesničar s University of Wisconsin-Madison, smatra da je Kuba, baš kao i sam Trump, "nepoznanica" jer u povijesti zemlje nakon revolucije nema presedana za masovno krvoproliće kakvo je viđeno u Iranu.

"Nitko ne zna kako bi kubanska vojska i snage sigurnosti reagirale na prosvjede s velikim brojem žrtava", rekao je Pertierra za Newsweek. "Ovo nije Iran, gdje prosvjednike kose kao travu. Kuba pod sadašnjim režimom nije imala takav incident i nitko ne zna što bi se dogodilo."

Ipak, postoje paralele s Iranom. Pertierra kaže da su "strah i očaj" glavni razlozi zašto ljudi ne izlaze na ulice, iako je vladajuća Komunistička partija Kube "slabija i ranjivija nego ikad od 1959. godine, a nezadovoljstvo je na vrhuncu".

Kuba se ne predaje

Čak i u iznimno teškim okolnostima, ranija predviđanja o kolapsu Kube pokazala su se preuranjenima. Takozvano "posebno razdoblje" devedesetih, nakon raspada Sovjetskog Saveza, prisililo je otok na restrukturiranje gospodarstva, a sada su usred nove transformacije koja daje više prostora privatnom sektoru.

Rješenja se pojavljuju i danas u obliku solarnih panela iz Kine te, pomalo ironično, sve većeg broja diskretnih isporuka goriva iz samog SAD-a.

Iako Kuba nema prirodne resurse niti vojnu moć kao Iran, njezino je vodstvo uspjelo očuvati jedinstvo unutar vladajuće partije.

"Trumpova administracija je zapravo učvrstila jedinstvo režima", kaže Pertierra. "Politiku prema Kubi vodi Marco Rubio, Amerikanac kubanskog podrijetla kojem je to osobno pitanje. Ako kubanska vlada padne, to bi imalo izrazito negativne posljedice za vojno, obavještajno i administrativno osoblje."

"Oni sebe vide kao branitelje domovine i suvereniteta od susjednog agresora, slično kao što se Ukrajinci osjećaju prema Rusiji", dodao je. "Predaju vide kao katastrofu za svoj identitet, zemlju i obitelji."

Usporedba s Venezuelom

Za razliku od Venezuele, gdje je Trump priznao da je bio u kontaktu s potpredsjednicom (sada vršiteljicom dužnosti predsjednika) Delcy Rodríguez prije same operacije, na Kubi nikakav pritisak nije izazvao podjele u eliti potrebne za preuzimanje vlasti. To samo povećava rizik za Bijelu kuću jer bi daljnja intervencija na Kubi povećala Trumpovu odgovornost i nepopularnost ako se situacija pretvori u živo blato, baš kao što se dogodilo s Iranom.

U međuvremenu, i međunarodna zajednica ima što reći. Zemlje regije koje su i same pod američkim pritiskom mogle bi iskoristiti Trumpovo slabljenje nakon izbora kako bi mu se usprotivile.

"Uz oslabljenog Trumpa, države poput Brazila i Meksika mogle bi se odvažiti na pružanje pomoći Kubi i tako prkositi Trumpu i američkoj blokadi", zaključuje Henken.

Čekanje je možda jedino čemu se vodstvo u Havani može nadati. "Najbolje što bi mogli učiniti jest da sami otvore gospodarstvo i politički sustav", kaže Henken, "ali to je kao da čekate snijeg u Havani."