ZNANSTVENICI su genetskom analizom identificirali virus prehlade koji je prije oko 250 godina zarazio ženu u Londonu, čime je potvrđen kao najstariji poznati ljudski RNA virus. Otkriće bi moglo pomoći u praćenju evolucije bolesti koje pogađaju ljude, piše The New Scientist.

Sekvenciranje DNK omogućilo je znanstvenicima da u drevnim ljudskim kosturima pronađu tragove nekih virusa starih i do 50.000 godina. No mnogi virusi, uključujući rinoviruse koji uzrokuju običnu prehladu, imaju genom građen od RNA, koja je znatno nestabilnija od DNK i obično se razgrađuje u roku od nekoliko sati nakon smrti.

RNA se u našim stanicama stvara i kao dio procesa očitavanja genetskog koda i njegove pretvorbe u proteine. Upravo zbog svoje nestabilnosti, drevna RNA do sada je bila iznimno teško dostupna istraživačima.

Pomicanje granica u istraživanju drevne RNA

Posljednjih godina znanstvenici su postupno pomicali granicu starosti iz koje je moguće izdvojiti drevnu RNA. Jedan je tim nedavno uspio izdvojiti RNA iz vunastog mamuta koji je uginuo prije 40.000 godina.

"Do sada se većina istraživanja drevne RNA oslanjala na iznimno dobro očuvane materijale, poput uzoraka iz permafrosta ili osušenih sjemenki, što uvelike ograničava ono što možemo naučiti o bolestima iz prošlosti", rekla je Erin Barnett iz Centra za rak Fred Hutchinson u Seattleu.

Od početka 20. stoljeća mnoga su tkiva u patološkim zbirkama konzervirana u formalinu, koji štiti RNA od potpune i brze razgradnje. Barnett i njezini kolege odlučili su pretražiti patološke zbirke diljem Europe u potrazi za starijim ljudskim uzorcima koji bi mogli biti dovoljno dobro očuvani da je RNA u njima preživjela.

U Muzeju anatomije Hunterian na Sveučilištu u Glasgowu pronašli su uzorke plućnog tkiva, konzervirane u alkoholu, a ne u formalinu, od dviju osoba - žene iz Londona koja je umrla oko 1770-ih i druge osobe nepoznatog spola koja je umrla 1877. godine. Za obje osobe postojali su dokumentirani dokazi o teškoj respiratornoj bolesti.

Sastavljanje genoma iz sitnih fragmenata

Znanstvenici su potom izolirali i RNA i DNK iz plućnog tkiva obiju osoba. Barnett kaže da je RNA izdvojena iz oba uzorka bila "iznimno fragmentirana", pri čemu je većina dijelova imala u prosjeku samo 20 do 30 nukleotida.

"Za usporedbu, molekule RNA u živim stanicama obično su duže od 1000 nukleotida", rekla je. "Dakle, umjesto rada s dugim, cjelovitim nizovima, slagali smo informacije iz mnoštva sitnih fragmenata."

Unatoč tome, istraživači su postupno uspjeli rekonstruirati cijeli RNA genom rinovirusa iz uzorka žene iz 18. stoljeća. Također su pronašli dokaze da je bila zaražena bakterijama koje uzrokuju respiratorne bolesti, poput Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis.

Izumrla linija bliska današnjem virusu A19

Rekonstruirani drevni RNA virus potom su usporedili s bazom podataka američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH), koja sadrži zapise o milijunima virusnih genoma, uključujući brojne rinoviruse prikupljene diljem svijeta.

Analiza je pokazala da povijesni virus pripada skupini humanog rinovirusa A te predstavlja izumrlu liniju koja je najsrodnija suvremenom genotipu poznatom kao A19.

"Usporedbom s današnjim virusima procjenjujemo da su taj povijesni virus i suvremeni A19 posljednji put imali zajedničkog pretka negdje u 17. stoljeću", rekla je Barnett.

"Priče o ove dvije osobe uvelike su nepoznate i nadamo se da će ova studija pridonijeti njihovom prepoznavanju", dodala je.

Nova faza istraživanja RNA virusa

"Ovo je doista važno otkriće jer pokazuje da je moguće izdvojiti RNA iz takozvanih mokrih zbirki koje su nastale prije uvođenja formalina", rekao je Love Dalén sa Sveučilišta u Stockholmu.

"To je prva faza onoga što će postati eksplozija u proučavanju RNA virusa. Mnogi RNA virusi brzo evoluiraju, što znači da će njihovo proučavanje na vremenskoj skali od nekoliko stotina godina dati iznimno važne uvide u evoluciju virusa", zaključio je.