PRIJE oko šest i pol godina na Indexu sam objavio komentar pod naslovom "Ne, divljak s BMW-om nije 'splitski Mad Max'". U njemu sam pokušao objasniti zašto je novinarsko ljepljenje filmskih nadimaka balavcu koji ugrožava živote po splitskim ulicama teška profesionalna kapitulacija. Šest i pol godina kasnije, domaći mediji pokazali su da u tom razdoblju nisu naučili baš ništa.

Isti onaj Adrian Petričević danas je ponovno tema: policija je kazneno prijavila i njega i 29-godišnju instruktoricu autoškole jer su lažirali sate vožnje dok se on utrkivao po inozemstvu. Na temelju te prevare podigao je vozačku dozvolu B kategorije, nakon što mu je ranija oduzeta zbog skupljenih devet negativnih bodova.

Nije teško shvatiti zašto je "splitski Mad Max" idiotski naziv

Hrvatski mediji su ga, naravno, i danas dočekali s istim tepanjem: "splitski Mad Max". U zemlji bez elementarnih kriterija, patološko ignoriranje zakona prodaje se kao simpatičan filmski bunt.

Ljudima koji nisu potpuni idioti nije trebalo crtati ni prije šest i pol godina, a ne treba ni danas. Dati divljaku koji ugrožava tuđe živote nadimak filmskog pozitivca nije samo novinarski idiotizam, nego izravno servisiranje njegovih poslovnih interesa. Liku kojem je jedini cilj monetizirati vlastitu drskost kroz preglede i sponzorstva, mediji su besplatno isporučili brend odmetnika i time mu osigurali točno onakvu publiku kakvu je tražio.

U osnovi novinarstva trebalo bi biti nazivanje stvari pravim imenom - a netko tko bez dozvole divlja po gradu, potiče lažiranje službenih isprava i krade dijelove s policijskog parkirališta nije nikakav "splitski Mad Max", nego obijesna seljačina kojoj je odavno mjesto iza rešetaka. Redakcije hrvatskih medija umjesto toga mu lijepe etiketu pop-kulturnog junaka i svjesno sudjeluju u stvaranju klime u kojoj je gaženje zakona klikabilan content, a ne ponašanje vrijedno zatvora.

Sustav koji se povlači pred seoskim kaskaderom

Sve u ovom slučaju ogoljava potpunu karikaturu od sustava. Petričević je godinama skupljao desetke teških prometnih prekršaja, dobivao simbolične kazne i nakratko boravio iza rešetaka. Čak je i s policijskog parkirališta, ispred nosa te iste policije, skinuo i ukrao vizir s motocikla koji su mu privremeno oduzeli.

Zatim je uslijedila farsa sa stjecanjem nove vozačke dozvole. Dok je dotični po stranim stazama spaljivao gume, domaća instruktorica vožnje uredno mu je upisivala odrađene sate u Hrvatskoj, a država mu je na temelju te svinjarije izdala službeni dokument. Zašto je instruktorica pristala to potpisati i riskirati do pet godina zatvora, policija tek treba utvrditi, ali mehanizam je jasan: pravila postoje samo za one koji nemaju dovoljno bahatosti da ih zaobiđu.

Medijska proizvodnja opasnog idiota

Institucije se godinama bave jednim te istim prijestupnikom kroz prekršajne formulare, privremena oduzimanja i administrativne zabrane koje on hladno ignorira. Cijeli represivni aparat pred lokalnim se YouTuberom ponaša kao zbunjeni promatrač.

No ako je već pravosuđe takvo kakvo svi znamo da jest, mediji su možda i gori. Nazvati višestrukog prometnog delinkventa "Mad Maxom" znači dati mu točno ono zbog čega sjeda za volan bez dozvole. I da stvar bude još gora, uopće nije teško pogoditi kako će ta otužna priča završiti. Tekstovima koji počinju rečenicom "Mladić poznatiji javnosti kao splitski 'Mad Max' sinoć je izgubio kontrolu nad vozilom..."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala